U članku se navode dvojbe koje izaziva postojeće zakonsko rješenje vezano uz provedbu zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom u prekršajnom postupku, prikazan je pregled poteškoća s kojima se sudionici prekršajnog postupka susreću te način na koji počinitelji prekršaja kojima je mjera određena mogu provjeriti je li ona na snazi.
Odredbama članka 58. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22. – dalje u tekstu PZ) propisana je mogućnost izricanja zaštitne mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Zabranu je moguće izreći u odnosu na sve ili samo određene vrste ili kategorije motornih vozila i može se odrediti u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine.
Člankom 58. stavkom 2. PZ-a propisano je da zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom počinje teći od izvršnosti presude, a za izvršenje zaštitne mjere je nadležno Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske.
Važno je napomenuti da je Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 118/18. – dalje u tekstu ZID PZ-a), koje su stupile na snagu 1. siječnja 2019., mjera počinjala teći sljedećim danom kada je okrivljeniku nadležno tijelo uredno dostavilo obavijest o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola.
Nakana ove izmjene prema navodima iz Konačnog prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona Klasa: 022-03/18-01/63, Urbroj: 50301-25/27-18-8 od 30. studenoga 2018. (dalje u tekstu – Prijedlog ZID PZ-a) bila je izjednačavanje trenutka od kojeg mjera počinje teći s odredbom članka 67.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24.), koja propisuje da sigurnosne mjere teku od izvršnosti presude. Ujedno je u Prijedlogu ZID PZ-a navedeno da se time planiraju otkloniti kako postojeće teškoće i troškovi postizanja uredne dostave obavijesti o upisu izrečene mjere u evidenciju izdanih vozačkih dozvola, tako i zablude određenog broja građana (prekršitelja) glede vremena od kada i do kada im je zabranjeno upravljati motornim vozilom.
Nedugo nakon te novele PZ-a, 1. kolovoza 2019. na snagu su stupile i novelirane odredbe članka 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.- dalje u tekstu ZSPC), kojima je propisano da MUP na svojim web stranicama, temeljem serijskog broja vozačke dozvole, omogućuje provjeru stanja vozačke dozvole (važeća, nevažeća, ukinuta), broj negativnih prekršajnih bodova i izrečene zaštitne ili sigurnosne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom.
Unatoč navodima iz Prijedloga ZID PZ-a o svrhovitosti novog normativnog okvira, Odjel za prekršaje iz područja sigurnosti prometa Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu – Odjel za prekršaje VPSRH) u objavljenim najvažnijim pravim shvaćanjima – 2020. objavljenim u Biltenu br. 3. (dalje u tekstu – Pravna shvaćanja VPSRH) iskazuje bojazan da stvar zakonski ipak nije do kraja efikasno regulirana. Naime, Odjel za prekršaje upravo ističe da se vezanje početka izvršenja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima uz nastup izvršnosti cjelokupne presude (kazna, troškovi postupka) u praksi pokazuje kao prilično nepraktično rješenje te da je raniji način izvršenja te zaštitne mjere bio puno efikasniji.
Problemi se posebno mogu javljati u tumačenju nastupa izvršnosti i komunikaciji tijela nadležnih za iskaz pravomoćnosti i izvršnosti odluka s tijelima koja mjere provode. Navedeno, u kombinaciji sa činjenicom da je znanje počinitelja prekršaja o značenju termina izvršnost presude u najmanju ruku ograničeno, logično rezultira neredom u provođenju zakona.
Neinformirani počinitelj posljedicu takvih poteškoća u provođenju može osjetiti u situacijama kada bude zatečen u upravljanju motornim vozilom za vrijeme u kojemu mu je trajanje mjere evidentirano u sustavu policije. Naime, sukladno članku 289. stavcima 1. i 4. ZSPC-a, u tom se slučaju počinitelju izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, uz novu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom i to u trajanju od najmanje šest mjeseci, ako je prekršaj počinjen drugi put, a najmanje dvanaest mjeseci, ako je prekršaj počinjen treći odnosno svaki sljedeći put.
Ovdje nije sporno da počinitelj koji ponavlja prekršaj radi kojeg mu je zaštitna mjera prethodno određena treba biti (strože) kažnjen. Međutim, u praksi se događa da i oni počinitelji koji imaju namjeru poštovati izrečenu mjeru, iz pukog neznanja dolaze u situaciju da postanu počinitelji novog prekršaja.
S tim u vezi, valja istaknuti da je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž-2003/2020 od 4. svibnja 2022. odbio žalbu okrivljenika u kojoj je ovaj vožnju za vrijeme trajanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom ispričavao tvrdnjom da mu nije bilo jasno kad mjera počinje teći te da mu je djelatnik policije rekao da zaštitna mjera počinje teći 8 dana po plaćanju kazne. VPSRH u toj odluci upravo ističe da neznanje ne ispričava te da je „okrivljenik eventualne nejasnoće o vremenu stupanja na snagu izrečene zaštitne mjere bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja vozilom u prometu na cesti, provjerom na internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova RH ili na drugi relevantan način“.
Kad izvršnost mjere nastupa?
Člankom 151. stavkom 4. PZ-a propisano je da presuda postaje izvršna kumulativnim ispunjenjem sljedećih uvjeta: nakon što je postala pravomoćna, uručena osuđeniku, protekao je protekao rok za dragovoljno izvršenje i ako nema zakonskih smetnji za njezino izvršenje.
Dodatne poteškoće u praksi sudova i policije
Odjel za Prekršaje VPSRH-a ističe i dodatne poteškoće u praksi koje se tiču sustava provođenja zaštitnih mjera od strane suda i policije. Naime, problemi i različita praksa nastaju, primjerice, kad okrivljenik u paricijskom roku plati novčanu kaznu i troškove postupka, a za nastup izvršnosti osuđujuće odluke pogrešno se čeka da rokovi za plaćanje u cijelosti proteknu. Odluka je plaćanjem ustvari izvršena i samim time izvršna, što znači da vrijeme izrečene zaštitne mjere mora odmah početi teći.
Također, dodaje se da problemi nastaju kako kod obročne otplate kazne i blagodati plaćanja 2/3 kazne u paricijskom roku - gdje se različito postupa i pogrešno iskazuje izvršnost osuđujuće odluke, tako i kod pogrešnog upisa početka trajanja zaštitne mjere od strane policije. S tim u vezi, prethodno spomenuti Odjel za prekršaje navodi da je pogrešna praksa nekih policijskih postaja u predmetima u kojima su općinski sudovi ili VPSRH odlučivali povodom prigovora na sankciju protiv prekršajnih naloga i obaveznih prekršajnih naloga, koje čekaju s izvršenjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima dok ne protekne rok za plaćanje posljednjeg obroka novčane kazne, čak i u situaciji kad okrivljenik ipak odmah po primitku odluke plati 2/3 cjelokupne novčane kazne i iznos troškova postupka. Takva praksa, ističu, dovodi do mogućnosti da je cjelokupno trajanje izrečene zaštitne mjere proteklo (jer je morala već biti izvršena), prije nego li je uopće upisana za izvršenje od strane policije.
Nepraktičnost vezivanja izvršenja zaštitne mjere uz izvršnost cjelokupne presude, kako se navodi, očituje se i u izglednom „propadanju“ određenog dijela vremena trajanja zaštitne mjere, jer sudovi najčešće ne mogu baš istog trenutka nakon nastupa izvršnosti dostaviti izvršnu osuđujuću odluku policiji radi izvršenja zaštitne mjere, a u nekim situacijama to može biti i više dana (npr. okrivljenik plati kaznu u neradni dan, a zbog neevidentiranja plaćanja neradnim danom, uplata je sudu vidljiva tek u ponedjeljak).
Također, duži rokovi za plaćanje novčane kazne (npr. 90 dana) ili odobrena obročna otplata (do 6 mjeseci), imaju za posljedicu duže čekanje nastupa izvršnosti te time odgodu primjene zaštitne mjere, čime se djelomično gubi njen glavni smisao – uklanjanje opasnosti od ponavljanja prekršaja i ugrožavanja sigurnosti prometa. U sličnim predmetima po ranijem zakonskom rješenju izvršenja zaštitne mjere, zaštitna mjera bi se nakon pravomoćnosti puno ranije izvršavala neovisno o rokovima za plaćanje novčane kazne, navodi Odjel za prekršaje VPSRH.
S obzirom da se ti problemi i različita praksa događaju unutar sustava suda i policije, oni često nisu lako uočljivi građanima i njihovim zastupnicima te se rijetko javljaju kao žalbeni navod u postupku pa time ne mogu ni rezultirati sudskom praksom koja bi mogla dati nedvojbeni odgovor na sporna pitanja.
Zaključak
Izuzev dodatnih kazni i zabrana koje prijete i onim prekršiteljima koji imaju namjeru postupiti prema izrečenim im mjerama, no ne znaju kako, ovo zakonsko rješenje prati i problem izgledne mogućnosti da određeno vremensko trajanje zaštitnih mjera, zbog neusklađenog postupanja suda i policije, ostaje neizvršivo - čime svrha propisivanja prekršajnopravnih sankcija ostaje neispunjena.
Status vozačke dozvole najsigurnije je, dakle, provjeriti na poveznici https://mup.gov.hr/ostalo-48/kutak-za-vozace/283633 putem kategorije „Status vozačke dozvole“ u glavnom izborniku web stranice.
Međutim, je li zakonodavac zaista, propisujući početak trajanja ove mjere od izvršnosti presude, umjesto na svakome jasnom i dostupnom podatku o nastupu izvršnosti odluka, imao na umu prilično neživotnu ideju da počinitelji svijest o trajanju izrečene im zaštitne mjere temelje na provjeri statusa vozačke dozvole na internetu svaki put prije nego krenu u promet, pitanje je na koje je za vjerovati da bi nam zakonodavac, ali i ujednačena sudska praksa mogli dati pouzdaniji odgovor.
Tihana Čikeš, dipl. iur.
