Pravna priroda roka za prijavu tražbine radnika u stečajnom postupku

1. Općenito o načelu in favorem lavoris u stečajnom postupku

U stečajnom postupku radnici se mogu javiti kao: predlagatelji stečaja, izlučni vjerovnici, razlučni vjerovnici, stečajni vjerovnici te dioničari ili članovi društva dužnika. Otvaranjem stečajnog postupka nad dužnikom nastupaju pravne posljedice koje se odražavaju i na radnike. Odredba čl. 191. Stečajnog zakona (NN, br. 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje: SZ) uređuje kako je otvaranje stečajnog postupka posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Trenutno se još uvijek primjenjuju odredbe SZ (čl. 138.) objavljene u Nar. nov., br. 71/15., kojima je propisano … “U tražbine prvog višeg isplatnog reda ulaze tražbine radnika i prijašnjih radnika stečajnog dužnika nastale do dana otvaranja stečajnog postupka iz radnog odnosa.”

Na pravni položaj radnika pored Stečajnog zakona bitan utjecaj ima i Zakon o radu (NN, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23., 64/23., dalje: ZOR). Prema ZOR-u radnikom se smatra fizička osoba koja je u radnom odnosu kod poslodavca i za njega obavlja određene poslove. Postojanje ugovora o radu je bitan element za obračunavanje tražbine radnika u slučaju kada se nad poslodavcem otvori stečajni postupak.

Prava radnika u slučaju stečaja poslodavca zaštićena su i kroz odredbe Zakona o osiguranju radničkih tražbina (NN, br. 70/17. i 18/23., dalje: ZORT). Navedenim Zakonom utvrđuju se vrste i opseg prava radnika u slučaju stečaja poslodavca, uvjeti i postupak u kojima se ta prava ostvaruju te izvor sredstava za ostvarivanje tih prava.

Ono što je vidljivo analizom geneze rješenja o položaju radnika u stečaju je da je promjena položaja radnika vezana uz pokušaj osiguravanja socijalnog mira, posebice nakon što je velikom broju radnika prestao radni odnos otvaranjem stečajnog postupka nad njihovim dotadašnjim poslodavcem.

2. Prijava tražbina radnika (kao preduvjet ostvarivanja određenih prava)

Prijava tražbine je uvjet ostvarivanja tražbina u stečajnom postupku. To je izjava stečajnog vjerovnika upućena stečajnom upravitelju o postojanju obveze dužnika prema njemu kao vjerovniku. Prijava tražbina stečajnih vjerovnika podnosi se, temeljem čl. 257. SZ-a, stečajnom upravitelju na propisanom obrascu u dva primjerka i sadržava: 1. podatke za identifikaciju vjerovnika, 2. podatke za identifikaciju dužnika, 3. pravnu osnovu tražbine, iznos tražbine u kunama, 4. naznaku o dokazu za postojanje tražbine, 5. naznaku o postojanju ovršne isprave, 6. naznaku o postojanju postupka pred sudom. Prijavi tražbine u prijepisu se prilažu isprave iz kojih tražbina proizlazi, odnosno kojima se dokazuje. Da bi radnik ostvario svoja prava u stečajnom postupku preduvjet je da je njegova tražbina prijavljena. Stečajni upravitelj je dužan sačiniti prijavu tražbine radnika te ga upoznati s njegovim pravima. On će popis svih tražbina radnika i prijašnjih dužnikovih radnika dospjelih do otvaranja stečajnoga postupka koje je obvezan iskazati u bruto iznosu i neto iznosu i predočiti na potpis prijavu njihovih tražbina u dva primjerka. U slučaju da radnik ili prijašnji dužnikov radnik nije prijavio tražbinu, smatrat će se da je tražbinu prijavio u skladu s prethodno navedenim popisom. Dakle,..cit. zakonom je nesporno propisana obveza stečajnog upravitelja da sastavi popis tražbina i takav popis se smatra prijavom radnikove tražbine, dok je podnošenje prijave od strane radnika, kao vjerovnika, njegovo dispozitivno pravo i on će je podnijeti ako se ne slaže sa skupnom prijavom stečajnog upravitelja. Pri tome zakonodavac ne propisuje rok u kojemu je stečajni upravitelj dužan sastaviti navedeni popis i predočiti ga radnicima i prijašnjim radnicima poslodavca, makar bi, po logici stvari, takav popis bio dužan sastaviti i predočiti ga na potpis prije isteka roka za prijavu tražbina. Imajući u vidu odredbu čl. 257. st. 4. SZ-a o predmnijevanoj prijavi, radnici i prijašnji radnici poslodavca nad kojim je otvoren stečaj, sve dok im se popis prijava tražbina ne priloži na uvid i potpis, ne mogu znati da li je u odnosu na njihovu tražbinu stečajni upravitelj izvršio svoju zakonsku obvezu ili nije.¹ Vidimo kako u sustavu prijave tražbina radnika postoji ono što, Europski sud za ljudska prava zove..cit. sustav podijeljene odgovornosti (Bačić protiv Hrvatske, broj 43595/06, II, t. 32.) gdje postoje određene obveze stečajnog upravitelja kao cit. zastupnika javne vlasti (Bačić protiv Hrvatske, broj 43595/06, II, t. 27.) i radnika.

2.1. Rok za prijavu i pravna priroda roka 

Rješenje o otvaranju stečajnoga postupka osobito mora sadržavati, među ostalim, i poziv vjerovnicima da stečajnom upravitelju u roku od 60 dana od dana objave toga rješenja u skladu s pravilima ovoga Zakona o prijavi tražbina prijave svoje tražbine. Sudska praksa je na stajalištu kako je cit. rok za podnošenje prijava tražbina stečajnom upravitelju zakonski rok i iznosi 60 dana od dana objave rješenja o otvaranju stečajnog postupka na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova (čl. 129. st. 1. SZ-a).² Štoviše, cit. ..rok od 60 dana od objave rješenja o otvaranju stečajnog postupka je jedini rok u kojem stečajni vjerovnici … mogu prijaviti svoju tražbinu, jer novi Stečajni zakon iz 2015. ne propisuje više pravo na naknadnu prijavu kako je to bilo priznato po ranijem Stečajnom zakonu te se sukladno novom zakonskom režimu prijavljene tražbine mogu ispitati samo na ispitnom ročištu.³

Dakle, iako se radi o zakonskom roku od 60 dana treba imati na umu odluku Europskog suda za ljudska prava (dalje: ECHR) u predmetu Bačić protiv Hrvatske broj 43595/06 jer se kroz judikaturu europskih sudova postavlja pravni standard kojim je država članica vezana u svim predmetima u kojima postoji ista ili odgovarajuća činjenična i pravna situacija (čl. 141. Ustava Republike Hrvatske, NN br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 5/14., dalje - Ustav RH). U osnovi, cit. ako prema domaćem pravu postoji takva situacija podijeljene odgovornosti, kao što se čini da je riječ u ovome predmetu, nametanje obveze prijave tražbine u stečajnom postupku isključivo podnositeljici zahtjeva, u situaciji kad je ona već pokrenula građanski postupak protiv stečajnog dužnika, predstavljalo bi nerazmjeran teret. Štoviše, ..cit. Sud je svjestan toga da mogu postojati različiti stavovi o posljedicama propusta stečajne upraviteljice koji su bili predmet razmatranja u prethodnome tekstu. S druge je strane svjestan i toga da je podnositeljica zahtjeva mogla i da je bila obvezna prijaviti svoju tražbinu u stečajnom postupku bez obzira na propust stečajne upraviteljice. Međutim, u odlukama domaćih sudova nije se uzelo u obzir pitanje podijeljene odgovornosti, kao ni dužnosti stečajne upraviteljice, već su se sudovi ograničili na tvrdnju da podnositeljica zahtjeva nije poštivala propisani rok. U tim okolnostima Sud smatra da podnositeljici zahtjeva nije pruženo puno jamstvo poštenog suđenja prema standardima koje nalaže čl. 6. st. 1. Konvencije, pa je stoga došlo do povrede toga članka.

3. Neka otvorena pitanja

Visoki trgovački sud, sukladno judikaturi ECHR-a, zaključuje kako se rok za prijavu tražbine radnika odnosno prijašnjih radnika ne može računati isključivo po odredbi čl. 257. st. 6. SZ-a, (dakle kao zakonski rok), ne uzimajući u obzir obvezu stečajnog upravitelja prema odredbi čl. 257. st. 3. i 4. SZ-a u odnosu na tražbine radnika i prijašnjih radnika. Ovo otvaranja pitanje jesu li i rokovi za ostvarivanje prava radnika propisani ZORT-om isto tako instruktivni odnosno postoji li ovdje ono što ECHR naziva sustav podijeljene odgovornosti. Naime, postupak za ostvarenje prava iz ZORT-a pokreće se na zahtjev radnika (čl. 28. st. 1.). Postupak osiguranja potraživanja radnika u slučaju stečaja poslodavca je hitan i provodi se po pravilima općeg upravnog postupka (čl. 7.). Zahtjev se podnosi izravno Agenciji ili područnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje prema mjestu sjedišta poslodavca, odnosno njegove registrirane poslovne jedinice  ili uredu HP - Hrvatske pošte d.d., u roku od 30 dana (čl. 28., st. 2.). Rok za pokretanje postupka je definiran kao prekluzivan, što znači da njegovim propuštanjem radnik gubi pravo na osiguranje svojih potraživanja. Rok od trideset dana počinje teći: 1) kada je stečajni postupak otvoren i provodi se – od isteka osmoga dana od dana objave rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova 2) kada se otvoreni stečajni postupak ne provodi – od isteka osmoga dana od dana objave rješenja o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova ili 3) kada je radnik na ispitnom ročištu upućen na parnicu radi utvrđivanja osporene tražbine - od dana primitka pravomoćne presude kojom je utvrđena visina tražbine i isplatni red. (4) Iznimno, radnici koji se prema ovom Zakonu smatraju radnicima stranog poslodavca zahtjev podnose izravno Agenciji ili područnom uredu Zavoda prema mjestu rada ili uobičajenom mjestu rada u roku od 30 dana od dana kada se prema nadležnom nacionalnom zakonodavstvu smatra izvršenom dostava akta o utvrđivanju tražbina ili kada se smatra izvršenom dostava akta kojim je nadležno tijelo utvrdilo da je posao poslodavca definitivno zatvoren, a dostupna imovina nije dovoljna za pokretanje postupka (čl. 28. st. 3. i 4.). Kako i sam predlagatelj ukazuje cilj je ZORT-a zaštita onih kategorija radnika koji svojim radom kod poslodavca nisu, a niti su mogli utjecati na donošenje odluka o poslovanju društva, pa ne snose niti odgovornost za loše poslovanje, kao što to snose zakonski zastupnici dužnika osobe. Stoga je u svjetlu takvih činjeničnih okolnosti, a posebno činjenice da se ne radi o profesionalnim akterima, nerazmjerno inzistirati na strogim/prekluzivnim rokovima. Naime, potencijalna ograničenja prava ne smiju ograničiti pristup koji pojedinac ima na raspolaganju na takav način ili u takvoj mjeri da se narušava samu bit prava. Ograničenje se neće smatrati spojivim s Konvencijom ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se nastoji postići. S obzirom na to, ECHR napominje kako prilikom primjene postupovnih pravila sudovi moraju izbjegavati prekomjerni formalizam kojim bi se narušila poštenost postupka. Pravna doktrina naznačuje kako je pretjerani formalizam u primjeni prava (mehanička primjena prava) argument razvijen u novije vrijeme u domaćoj pravnoj praksi i teoriji, prije svega pod utjecajem ustavnosudske i konvencijske prakse te da se taj argument nerijetko kombinira s argumentom zdravog razuma i s teleološkom tehnikom pravnog tumačenja.⁴

4. Umjesto zaključka

ECHR priznaje državama „široko polje procjene“ na koji način će određeno pitanje urediti, imajući u vidu činjenicu da nacionalne vlasti najbolje poznaju svoju državu, kao i ostale okolnosti od značaja za donošenje konkretnog zakona te da samim tim najbolje mogu procijeniti koje zakonsko rješenje je najadekvatnije. Tu je paralelno i velika odgovornost države za izbor najadekvatnijeg zakonskog rješenja. Ipak, država članica mora prihvatiti činjenicu da se preko sustava europskih sudova, dakle i ECHR-a, afirmira načelo precedentalnog prava i time sudske prakse kao formalnog izvora prava, što od nje zahtjeva pojačanu pozornost u praćenju i tog izvora prava. Postojeća zakonodavna rješenja, ali i obveznost primjene shvaćanja ECHR-a otvara niz pitanja. Je li naša sudska praksa osposobljena da se po (žurnom) postupku transformira od prakse „pozitivizma“ u praksu „kreativizma“? Što s činjenicom da je stečajni postupak hitan po prirodi (čl. 11. st. 2. SZ-a). Štoviše, stečaj je poseban postupak, in extremis, u kojem je vrijeme jedan od najznačajnijih elemenata. Također je otvoreno i pitanje pravne sigurnost. Naime, zahtjevi pravne sigurnosti i vladavine prava iz čl. 3. Ustava traže da pravna norma bude dostupna adresatima i za njih predvidljiva, tj. takva da oni mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i obveze kako bi se prema njima mogli ponašati.⁵ Iako je problematika utjecaja ECHR-a na domaću judikaturu aktualna tema javnog diskursa i dobiva svoje zasluženo mjesto, analiza pojedinih aspekata SZ-a, pogotovo rokova, pokazuje čitav niz paralela, čiji su zajednički nazivnik otvorena (pravna) pitanja.

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, Pravni fakultet Rijeka, Katedra za građansko postupovno pravo