c S
U središtu

Predlaganje povrata u prijašnje stanje u odnosu na radnju u upravnom postupku i upravni spor

17.03.2025

Da bi u upravnom sporu uspješno mogli biti istaknuti razlozi propuštanja roka za poduzimanje radnje u upravnom postupku, nužno je povrat u prijašnje stanje u odnosu na tu radnju predložiti u upravnom postupku.                                                               

Svrha instituta povrata u prijašnje stanje jest saniranje opravdanog propuštanja roka za poduzimanje neke radnje u upravnom odnosno sudskom postupku, pod pretpostavkama koje, između ostalog, uravnotežuju zaštitu prava stranke sa zahtjevom pravne sigurnosti. Povrat u prijašnje stanje ima bitna obilježja izvanrednoga pravnog sredstva.                    

U upravnom je postupku povrat u prijašnje stanje uređen člankom 82. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), koji glasi:                                           

(1) Stranci koja iz opravdanih razloga propusti u roku obaviti neku radnju pa je zbog toga propuštanja isključena od obavljanja te radnje dopustit će se na njezin prijedlog povrat u stanje postupka prije propuštanja poduzimanja radnje u određenom roku (u daljnjem tekstu: povrat u prijašnje stanje). Povrat u prijašnje stanje dopustit će se i stranci koja je iz neznanja ili očitom pogreškom poslala ili predala podnesak na vrijeme, ali nenadležnom javnopravnom tijelu.

(2) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se tijelu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju, najkasnije u roku od osam dana od dana kad je prestao razlog koji je prouzročio propuštanje roka. U prijedlogu za povrat u prijašnje stanje moraju se navesti činjenice na kojima se temelji opravdanost prijedloga. Kad se povrat u prijašnje stanje traži zbog toga što je propušten rok za podnošenje podneska, prijedlogu treba priložiti i taj podnesak.

(3) Nakon što protekne tri mjeseca otkad je istekao propušteni rok, ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje, osim ako je podnošenje prijedloga bilo nemoguće zbog više sile.

(4) O prijedlogu za povrat u prijašnje stanje odlučuje se rješenjem. Ako se povrat u prijašnje stanje dopusti, postupak se vraća u stanje prije propuštanja, a rješenjem se poništavaju pravne posljedice nastale propuštanjem roka.

(5) Povrat u prijašnje stanje neće se dopustiti ako je isključen zakonom.

(6) Podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje ni izjavljivanje žalbe protiv rješenja o prijedlogu ne utječu na tijek postupka.

U praksi se javilo pitanje može li tužitelj u upravnom sporu u tužbi utemeljeno iznijeti razloge zbog kojih je propustio žalbeni rok u upravnom postupku kada razloge za to nije iznio u upravnom postupku, tj. kada već uz žalbu nije podnio i prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja podnošenja žalbe u roku.                                       

U takvoj situaciji upravni sud nema osnove poništiti konačno rješenje o odbacivanju žalbe kao nepravodobne pozivom na to da je rok za izjavljivanje žalbe propušten zbog opravdanih razloga. Podlogu za razmatranje ovog pitanja sud bi imao samo kada je stranka u upravnom postupku predložila povrat u prijašnje stanje, ali je javnopravno tijelo taj prijedlog odbilo ili odbacilo, o čemu se donosi posebno rješenje (članak 82. stavak 5. ZUP-a). Usto, u tužbi se, primjerice, može osnovano prigovoriti da dostava prvostupanjskog rješenja nije obavljena uredno, pa se početak roka za žalbu ne može računati pozivanjem na neurednu dostavu.            

Kada rok za predlaganje povrata u prijašnje stanje istječe nakon okončanja upravnog postupka, stranka je svejedno dužna najprije predložiti povrat na temelju članka 82. ZUP-a, dok možebitnom kasnijem osporavanju u upravnom sporu podliježe konačna odluka javnopravnog tijela donesena povodom prijedloga za povrat, odnosno propuštanje tijela da tu odluku donese u propisanom roku (šutnja uprave).               

U upravnom je sporu povrat u prijašnje stanje uređen odredbama članka 112. Zakona o upravnim sporovima. No, te su odredbe primjenjive tek u odnosu na propuštanje roka za podnošenje tužbe ili za propuštanje ročišta ili roka za poduzimanje neke druge radnje tijekom upravnog spora. Članak 112. Zakona o upravnim sporovima ne može, dakle, biti primijenjen u pogledu propuštanja roka za poduzimanje radnje u upravnom postupku. Propuštanje roka za poduzimanje radnje u upravnom postupku može biti sanirano, pod za to propisanim pretpostavkama, predlaganjem povrata u prijašnje stanje u upravnom postupku, a ne tek u upravnom sporu, kao zasebnom, sudskom postupku.                                

dr. sc. Alen Rajko