6. ožujka 2025. godine Sud Europske unije u Luxembourgu (u daljnjem tekstu: Sud) je donio presudu u predmetu oznake C-315/231 povodom tužbe zbog povrede obveze na temelju članka 260. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL C 202, 7.6.2016., str. 1–388, u daljnjem tekstu: UFEU)2 koju je Europska komisija podnijela protiv Republike Hrvatske.
Svojom tužbom Europska komisija od Suda zahtijevala je da:
– utvrdi kako je Republika Hrvatska, time što nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom od 2. svibnja 2019., Komisija/Hrvatska (Odlagalište Biljane Donje) (C-250/18; u daljnjem tekstu: presuda Komisija/Hrvatska, EU:C:2019:343), povrijedila obveze koje ima na temelju članka 260. stavka 1. UFEU-a3;
– naloži Republici Hrvatskoj, na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a, da Europskoj komisiji plati paušalni iznos koji odgovara dnevnom iznosu od 840,0 EUR pomnoženom s brojem dana proteklih od dana objave presude kojom se utvrđuje povreda obveze do dana na koji ta država članica postupi u skladu s tom presudom ili, ako takvo njezino postupanje izostane, datuma objave presude Suda u ovom predmetu, pri čemu minimalni paušalni iznos iznosi 392.000,00 EUR.
– naloži Republici Hrvatskoj da Europskoj komisiji plati dnevnu novčanu kaznu u iznosu od 7560,00 EUR po danu kašnjenja s izvršenjem presude kojom se utvrđuje povreda obveze, računajući od dana objave presude u ovom postupku do dana potpunog izvršenja presude Europska komisija/Hrvatska, i
– naloži Republici Hrvatskoj snošenje troškova postupka.
Sažetak
Još 2010. i 2011. godine u Biljanima Donjim odloženo je oko 140.000 tona kamenog agregata nastalog obradom feromanganske i silikomanganske troske i to na udaljenosti od svega 50-ak metara od prvih stambenih objekata.
Unatoč višestrukim upozorenjima na opasnost koja je nastajala za život i zdravlje ljudi te okoliš od takvog odlagališta opasnog, radioaktivnog i potencijalno kancerogenog otpada i presudi Suda iz 2019. oznake C-250/184 u postupku koji se vodio između Europske komisije i Republike Hrvatske, a kojom je Sud utvrdio kako je Hrvatska povrijedila članke 5., 13 i 15. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, str. 3., posebno izdanje na hrvatskom jeziku: poglavlje 15., svezak 34., str. 99.)5, nadležna tijela Republike Hrvatske gotovo ništa nisu učinila. Drugim riječima, Republika Hrvatska nije pravovremeno poduzela potrebne mjere za sanaciju tog odlagališta niti ispunila obvezu osigurati da posjednik otpada sam obradi otpad ili da ga povjeri ovlaštenom subjektu6, kako joj je bilo naloženo presudom.
Takvim razvojem situacije Europska komisija je odlučila drugi put tužiti Republiku Hrvatsku zbog iste stvari.
Okolnosti spora
Nakon što je u rujnu 2013. zaprimila pritužbu u vezi s odlaganjem znatne količine tvari, navodno štetne za zdravlje ljudi, na manje od 50 metara od lokacije Biljane Donje, Europska komisija je u veljači 2014. skrenula pažnju Republike Hrvatske na mogućnost da taj način gospodarenja otpadom nije u skladu sa spomenutom Direktivom 2008/98.
Nakon razmjene dopisa, Komisija je 2015. uputila Republici Hrvatskoj pismo opomene u kojem je toj državi članici među ostalim prigovorila da nije potkrijepila svoj navod prema kojem ta tvar ispunjava pretpostavke na temelju kojih bi se mogla smatrati „nusproizvodom” u smislu članka 5. Direktive 2008/98 te da nije izvršila rješenje koje je 22. travnja 2014. donijela inspekcija zaštite okoliša kojom je posjedniku otpada čiji se otpad sastoji od navedene tvari naloženo da je prekrije kako bi se spriječilo njezino širenje u okoliš.
Smatrajući da Republika Hrvatska nije ispunila svoje obveze na temelju članaka 4., 5. i 13. te članka 15. stavka 1. Direktive 2008/98, ta je institucija pozvala Republiku Hrvatsku da podnese svoja očitovanja u roku od dva mjeseca.
U svojem odgovoru na pismo opomene, Republika Hrvatska priznala je da nisu ispunjene pretpostavke da bi se tvar o kojoj je riječ mogla smatrati nusproizvodom, tako da bi je valjalo smatrati otpadom. Tom odgovoru Hrvatska je priložila zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru Ministarstva zaštite okoliša i prirode i rješenje navedenog ministarstva kojim je utvrđeno kako je predmetna tvar, odložena u Biljanama Donjim, otpad te da se nalazi na zemljanoj površini koja nije ni određena ni uređena za odlaganje otpada.
S druge strane, u predmetnom je rješenju navedeno da nisu poduzete nikakve mjere zaštite podzemnih voda i sprječavanja širenja prašine u okoliš pa je stoga ta tvar mogla proizvesti štetan učinak na okoliš. Rješenjem ministarstva posjedniku otpada čiji se otpad sastoji od navedene tvari naloženo je da u roku od 60 dana od primitka tog rješenja započne s uklanjanjem otpada i da ukloni sav otpad najkasnije do 31. prosinca 2015.
Iz dokumenata podnesenih Komisiji, s jedne strane, proizlazilo je da je predmetna tvar proizvodni ostatak obrade feromanganske i silikomanganske troske, u obliku agregata, iz nekadašnje tvornice elektroda i ferolegura koja je imala sjedište u Hrvatskoj i da je društvo posjednik te troske, MLM Group – Zagreb d.o.o., odložilo 140 000 tona te troske u razdoblju između svibnja 2010. i veljače 2011. u općini Biljane Donje te da, s druge strane, predmetna troska nije bila upisana ni u Očevidnik za ukidanje statusa otpada ni u Očevidnik nusproizvoda, kako je to zahtijevao hrvatski propis.
Na kasnije održanom sastanku hrvatska tijela obavijestila su Komisiju da rješenje Ministarstva zaštite okoliša i prirode od 31. ožujka 2015. kojim se nalaže uklanjanje otpada koji se sastoji od predmetne troske do 31. prosinca 2015. nije bilo izvršeno i da je taj otpad još uvijek odložen na istoj lokaciji, ali da je, slijedom otklanjanja određene upravno-pravne prepreke, izvršenje tog rješenja povjereno trećoj osobi.
Hrvatska tijela su međutim navela da će biti potrebna barem godina dana kako bi se okončao postupak prikupljanja ponuda, odabrala najpovoljnija ponuda i započelo samo izvršavanje navedenog rješenja. Ta su se hrvatska tijela Komisiji obvezala predati, najkasnije do kraja lipnja 2016., plan aktivnosti za gospodarenje otpadom i sanaciju lokacije Biljane Donje, što nikad nije učinila.
Slijedom izloženog, Komisija je 18. studenoga 2016. Republici Hrvatskoj uputila obrazloženo mišljenje jer ta država članica nije ispunila svoje obveze na temelju članka 5. stavka 1., članka 13. i članka 15. stavka 1. Direktive 2008/98 te ju je pozvala da poduzme potrebne mjere kako bi u roku od dva mjeseca od primitka obrazloženog mišljenja postupila u skladu s njim.
Republika Hrvatska odgovorila je na obrazloženo mišljenje dopisima iz siječnja i veljače 2017.. kojima je informirala Komisiju kako je posjednik otpada čiji se otpad sastoji od predmetne troske. podnio zahtjev za upis 851,74 tone te troske u Očevidnik za ukidanje statusa otpada i da su nadležna tijela 10. listopada 2016. donijela uvjetno rješenje o navedenom ukidanju statusa otpada za tu količinu troske, koja će se koristiti kao dodatak standardnim asfaltnim mješavinama u probnoj proizvodnji asfalta.
Rješenjem je navedenom posjedniku otpada naloženo da u roku od šest mjeseci dostavi dokaz da predmetna troska zadovoljava propise kojima se uređuju građevni proizvodi te dokaze da za vrijeme njezina korištenja u probnoj proizvodnji asfalta emisije onečišćujućih tvari ne prelaze propisane granične vrijednosti.
Budući da nije primila te informacije i smatrajući da se situacija u vezi s nesukladnošću s Direktivom 2008/98 nije promijenila, Komisija je odlučila podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske.
Ta tužba rezultirala je presudom Suda iz 2019. oznake C-250/18 u postupku kojom je Sud utvrdio kako je Hrvatska povrijedila članke 5., 13 i 15. Direktive 2008/98 i naložio joj sanaciju odlagališta otpada.
Druga tužba i presuda Suda C-315/23
Europska komisija je u svibnju 2023., nakon što je ocijenila da Hrvatska još uvijek nije postupila u skladu s presudom iz 2019., podnijela novu tužbu zbog povrede obveze.
U svojoj presudi iz 2025. Sud zaključuje da Hrvatska nije utvrdila da je odloženi kameni agregat otpad niti je poduzela mjere potrebne kako bi se tim otpadom gospodarilo na odgovarajući način i u skladu s pravom Europske unije. Stoga je Sud ovaj put naložio Republici Hrvatskoj plaćanje paušalnog iznosa od 1.000,000,00 EUR i novčane kazne u visini 6.500,00 EUR za svaki dan kašnjenja. Pri određivanju novčanih sankcija Sud je uzeo u obzir težinu povrede, njezino trajanje i sposobnost plaćanja države članice.
Sud je utvrdio kako Hrvatska nije ostvarila znatan napredak kako bi osigurala potpuno izvršenje presude iz 2019. i da je hrvatska vlada tek nakon što je Komisija podnijela drugu tužbu donijela odluku o sanaciji odlagališta Biljane Donje. Naime, povreda obveze iz prve presude postojala je gotovo šest godina, tako da je riječ o znatnom trajanju, istakao je Sud u svom obrazloženju. Pritom je također uzeo u obzir okolnost da, prema predviđanjima Hrvatske, potpuno zbrinjavanje predmetnog otpada neće biti dovršeno prije kolovoza 2025., odnosno otprilike petnaest godina nakon njegova odlaganja na lokaciju Biljane Donje.
Zaključak
Problem „crnog brda“ u Biljanima Donjim primjer je dugogodišnjeg sustavnog zanemarivanja i prebacivanja odgovornosti te ukazuje na ozbiljan nedostatak koordinacije između nadležnih institucija i nejasne nadležnosti u upravljanju otpadom.
Unatoč tome što je Sud još 2019. presudio da troska predstavlja izuzetno opasan otpad i naložio njezinu sanaciju, Hrvatska godinama po tom pitanju nije poduzela gotovo ništa. Tek nakon nove tužbe Europske komisije, država je pokrenula postupak procjene vrijednosti troske s namjerom njezine prodaje.
Na kraju ostaje pitanje hoće li se rješavanje ovog problema konačno privesti kraju ili će Hrvatska snositi dodatne financijske i pravne posljedice zbog nepoštivanja propisa Europske unije i nepostupanja po presudama Suda. Također ostaje i pitanje hoće li itko za ovaj zločin protiv zdravlja ljudi i okoliša odgovarati.
Maja Bilić Paulić, odvjetnica
IZVORI:
^ 1 Cjeloviti tekst presude dostupan je na sljedećoj poveznici: https://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=296200&pageIndex=0&doclang=HR&mode=req&dir=&occ=first&part=1&cid=5645951
^ 2 Tužbu zbog povrede obveze protiv države članice koja nije ispunila obveze koje proizlaze iz prava Europske mogu podnijeti Europska komisija ili druga država članica. Ako Sud utvrdi postojanje povrede, dotična država članica mora postupiti u skladu s presudom u najkraćem roku. Ako Komisija smatra da država članica nije postupila u skladu s presudom, može podnijeti novu tužbu kojom će zahtijevati novčane sankcije. Međutim, u slučaju kada država nije Komisiji priopćila mjere kojima prenosi direktivu, Sud može, na prijedlog Europske komisije, nametnuti sankcije već u postupku koji dovodi do prve presude.
Na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a, ako smatra da dotična država članica nije poduzela potrebne mjere kako bi postupila u skladu s presudom Suda, Komisija, nakon što toj državi članici pruži priliku za očitovanje, može predmet uputiti Sudu, određujući pritom visinu paušalnog iznosa ili novčane kazne koju je navedena država članica dužna platiti, a koju smatra primjerenom s obzirom na okolnosti.
S tim u vezi, kao mjerodavni trenutak prema kojem se određuje postojanje povrede obveze na temelju članka 260. stavka 2. UFEU-a Sud smatra da treba uzeti dan kada je istekao rok određen pismom opomene upućenim na temelju te odredbe (presuda od 13. lipnja 2024., Komisija/Mađarska (Prihvat tražitelja međunarodne zaštite II), C-123/22, EU:C:2024:493, t. 56. i navedena sudska praksa).
^ 3 Prema članku 260. stavku 1. UFEU-a, Ako Sud Europske unije ustanovi da država članica nije ispunila obvezu temeljem UFEU-a, ta je država dužna poduzeti potrebne mjere kako bi postupila sukladno presudi Suda.
^ 5 Cilj Direktive je cilj spriječiti ili smanjiti negativne učinke koje gospodarenje otpadom može imati na okoliš i zdravlje ljudi
^ 6 Sud je presudom odlučio da: „time što nije smatrala da je kameni agregat odložen u Biljanama Donjim (Hrvatska) otpad, a ne nusproizvod, i da se njime treba gospodariti kao otpadom, Republika Hrvatska nije ispunila svoje obveze koje ima na temelju članka 5. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva.
Time što nije poduzela sve potrebne mjere kako bi osigurala da se gospodarenje otpadom odloženim u Biljanama Donjim provodi na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i ne šteti okolišu, Republika Hrvatska nije ispunila svoje obveze koje ima na temelju članka 13. Direktive 2008/98.
Time što nije poduzela potrebne mjere kako bi osigurala da posjednik otpada odloženog u Biljanama Donjim otpad obrađuje sam ili da obradu povjeri trgovcu ili ustanovi ili poduzeću koje obavlja postupke obrade otpada ili privatnom odnosno javnom skupljaču otpada, Republika Hrvatska nije ispunila svoje obveze koje ima na temelju članka 15. stavka 1. Direktive 2008/98.“
