Privremeno uzdržavanje za djecu čiji roditelj ne plaća alimentaciju kao zakonska mogućnost postoji od 2014. godine, a novim zakonskim rješenjima cilj je poboljšati materijalnu sigurnost djece. Ministar rada i socijalne politike Marin Piletić kaže kako djece korisnika prava na privremeno uzdržavanje trenutno ima 1470, dok je prema podacima Fine u blokadi više od 10.000 građana koji ne plaćaju alimentaciju. Ministar je također poručio da će se država kroz novi zakon obračunati s neplatišama.
Iako se zakonske izmjene u javnosti prezentiraju kao tzv. alimentacijski fond kroz koji će država plaćati tu naknadu, Ured pravobraniteljice za djecu te udruge B.a.B.e. i LET u odgovoru Hini podsjetili su da institut privremenog uzdržavanja postoji već dugi niz godina i nije novina u našem pravnom sustavu. No, nije se pokazao učinkovitim u praksi zbog različitih pretpostavki za korištenje te novčane potpore. Stoga pozdravljaju neke pozitivne promjene koje donosi novi zakon, a koje će doprinijeti boljoj zaštiti interesa djece.
Ispravljeni neki nedostaci uočeni u praksi
Prvenstveno podržavaju udvostručenje iznosa privremenog uzdržavanja s 50 na 100 posto zakonskog minimuma uzdržavanja, pri čemu je postojeća mjesečna naknada iznosila oko 100 eura, a sada će biti 225 eura. Pozdravljaju ukidanje trogodišnjeg vremenskog ograničenja korištenja prava na privremeno uzdržavanje te pomicanje dobne granice za primanje privremenog uzdržavanja s 18 godina starosti na 26 ako se punoljetno dijete školuje, a i duže ako je osoba s invaliditetom i teško bolesna te se ne može zaposliti.
Podržavaju i skraćivanje prethodnog perioda neplaćanja uzdržavanja s tri na mjesec dana kao pretpostavke da dijete može ostvariti to svoje egzistencijalno pravo. Također i odredbu da obveznik plaća manje od dosuđenog iznosa kako bi država odobrila razliku te odredbe kojima se pojednostavljuje postupak priznavanja prava s obzirom na to da se ukida uvjet utvrđivanja vjerojatnosti da bake i djedovi ne doprinose uzdržavanju.
Ipak, Ured pravobraniteljice za djecu upozorava kako zakon koji je u saborskoj proceduri predviđa da pravo na privremeno uzdržavanje traje sve dok obveznik uzdržavanja ne počne izvršavati tu obvezu najmanje u iznosu koji je zakonom određen kao iznos privremenog uzdržavanja. Izrazio je žaljenje da nije prihvaćen prijedlog da privremeno uzdržavanje traje sve dok obveznik ne počne izvršavati obvezu sukladno ovršnoj ispravi, s obzirom na to da svaka ovršna isprava slijedi potrebe i najbolji interes svakog konkretnog djeteta. Ured također žali što nije uvažen prijedlog da se u slučaju procjene ugroženosti djeteta osigura pravo na privremeno uzdržavanje u punom iznosu utvrđenom ovršnom ispravom. B.a.B.e. također smatraju kako bi se djeci trebalo omogućiti da uvijek ostvare pravo na uzdržavanje upravo u dosuđenom iznosu, budući da se radi o sudskoj odluci koju država ima obvezu provesti te djeca ne bi smjela biti oštećena.
Što se tiče dodjele nadležnosti Agenciji za naplatu radničkih potraživanja za rješavanje o pravu na privremeno uzdržavanje, iz Ureda pravobraniteljice se nadaju da će to osigurati brže ostvarivanje jednog od egzistencijalnih prava djece budući da se time očekuje djelomično rasterećenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad (HZSR).
Koordinatorica udruge B.a.B.e. Zdravka Sadžakov izrazila je pak skepsu u pogledu prebacivanja nadležnosti jer se radi o postupcima „krajnje osjetljive naravi te se davanje u nadležnost takvih postupaka tijelu koje nema nikakve veze s područjem zaštite obitelji i djece ukazuje neprikladnim”. Drži da bi umjesto toga HZSR-u trebali biti povećani kapaciteti. Navela je kako nije u potpunosti jasno na koji način se namjerava roditelje obveznike plaćanja uzdržavanja od kojih nije moguće naplatiti isplaćene iznose privremenog uzdržavanja ovrhom na plaći, primorati na podmirenje te obveze putem javnog rada, budući da za isto ne postoje adekvatni mehanizmi izvršenja.
Izvršna direktorica Udruge za unapređenje kvalitete življenja LET Iva Jovović istaknula je kako je neplaćanje uzdržavanja kazneno djelo koje se može kazniti s kaznom zatvora od jedne do tri godine. U slučaju neplaćanja, HZSR obavještava Općinsko državno odvjetništvo koje pokreće postupak. „Dio neplatiša je bio kažnjen kaznom zatvora. Nažalost, imamo situacije da su izašli iz zatvora i nastavili ne plaćati alimentaciju, a još manje su vratili prethodni dug. Trebalo bi raditi na naplati uzdržavanja i kamata po dugovima tako da privremeno uzdržavanje bude samo privremeno”, navela je Jovović.
Razlog neplaćanja najčešće je netrpeljivost roditelja
Ured pravobraniteljice je lani primio 54 pritužbe i upita o ostvarivanju prava na uzdržavanje, no u Uredu su istaknuli kako je to samo mali broj stvarnih situacija u kojima je djeci povrijeđeno njihovo pravo jer im se stranke uglavnom obraćaju nakon što su iscrpljene sve ostale mogućnosti rješavanja pitanja uzdržavanja.
„Problemi na koje nam stranke najčešće ukazuju su dugotrajnost parničnih postupaka, nedonošenje privremenih mjera, iako je njihovo donošenje obveza suda, neučinkovitost ovršnih i kaznenih postupaka te nedovoljno i vremenski ograničeno privremeno uzdržavanje, a što će se izmjenama Zakona značajno izmijeniti”, naveli su. Jovović je navela kako Udruga LET 20 godina radi na programima za jednoroditeljske obitelji te da se kao najveći i najčešći problem pokazalo izbjegavanje plaćanja uzdržavanja.
„Neplatiše skrivaju prihode, rade na crno, nisu prijavljeni na pravu adresu prebivališta samo da ih se ne može pronaći”, istaknula je. Razlog neplaćanja može biti da osoba stvarno nema sredstva jer je nezaposlena, dugotrajno bolesna ili korisnik socijalne pomoći, no Jovović je navela kako je zapravo najčešći razlog netrpeljivost prema drugom roditelju s kojim dijete živi. „Često čujemo izgovore poput: 'Ja bih dao, ali potrošit će novce na šminku'. U biti to je sukob između dvoje roditelja, njihova netrpeljivost pa čak i nasilje koje se prelama na djetetu”, upozorila je.
Sadžakov je također navela kako je neplaćanje u velikom broju slučajeva potaknuto narušenim odnosima roditelja i nerazumijevanjem da obveznik ne plaća uzdržavanje za drugog roditelja, već za dijete. „To se nerijetko poistovjećuje te roditelj koji ne stanuje s djetetom iz inata prema drugom roditelju izbjegava obvezu uzdržavanja”, upozorila je. Udruzi B.a.B.e. korisnice se obraćaju i vezano uz dugotrajnost samih sudskih postupaka te nemogućnošću izvršenja prisilne naplate dosuđenih iznosa uzdržavanja radi čega su roditelji koji stanuju s djecom nerijetko primorani na sebe preuzeti i teret financijske skrbi o djeci. I Sadžakov je rekla da su rijetki slučajevi u kojima roditelji kojima je naloženo plaćati uzdržavanje doista objektivno ne mogu podmirivati obvezu i da je veći broj slučajeva u kojima se obveza svjesno izbjegava na različite načine. To su primjerice prikrivanje stvarnog imovinskog stanja, prebacivanje imovine na članove obitelji, prijavljivanje minimalnih prihoda pa čak i davanje otkaza, sve kako bi se spriječilo provođenje ovrhe.
„Navedeno predstavlja problem i u samim sudskim postupcima u kojima se donosi odluka o visini uzdržavanja, budući da imamo 'poplavu' roditelja obveznika uzdržavanja koji notorno žive iznadprosječnim životnim stilom, direktori su trgovačkih društava, voze skupocjene automobile, a istovremeno imaju prijavljena minimalna primanja zbog čega je teško utvrditi njihovo stvarno imovinsko stanje te isto dodatno prolongira sudske postupke”, upozorila je.
Govoreći o iznosima uzdržavanja, iz LET-a ističu kako se svake godine povećavaju minimalni iznosi uzdržavanja, ali da inflacija raste brže od plaća i pojede tu razliku. B.a.B.e. smatraju kako bi minimalni iznosi uzdržavanja trebali biti rezervirani za roditelje koji su doista objektivno onemogućeni u stjecanju prihoda te se takvi iznosi nikako ne bi smjeli uzimati kao standard. Primjerice, minimalni iznos za 2024. je 252,62 eura za dijete od 13 do 18 godina, što bi trebalo biti dostatno za podmirenje svih djetetovih troškova pa su iz Udruge ocijenile kako se ne radi o zadovoljavajućim iznosima s obzirom na aktualnu ekonomsku situaciju i enormno povećanje životnih troškova.
