Izazovi implementiranja „e-pravosuđa“ iz perspektive Republike Hrvatske

1. Okvir za raspravu

Godine 1963. u glasilu Američke odvjetničke komore objavljen je članak „Što sve mogu računala: Analiza i predviđanje pravosudnih odluka“,¹ u kojem autor tvrdi da će se u budućnosti odluke pravosudnih tijela, digitalnom analizom pravnih propisa i činjenica svakog predmeta, temeljem znanstvenih metoda, moći ne samo analizirati, već i predvidjeti s velikim postotkom vjerojatnoće. U radu „Predviđanje odluka ESLJP-a: Perspektiva obrade prirodnih jezika“² grupa autora tvrdi da se, posredstvom digitalne obrade jezika binarnom klasifikacijom, ishod odluka ESLJP-a može predvidjeti s vjerojatnoćom od 79% te da je to odraz teorije tzv. „pravnog realizma”. Danas članak 6. EKLJP-a³ predstavlja najznačajniju odredbu međunarodnog prava kojom se jamči pravo na pošteno suđenje ključno za ostvarenje vladavine prava. Tumačeći konvencijske odredbe, ESLJP preispituje i utvrđuje postojeće te stvara nove temeljne pravne standarde. To je posebno značajno za članak 6. jer je ono jedno od prava na koje su se podnositelji najviše pozivali pred ESLJP-om i gdje je utvrđeno najviše povreda te stvorena vrlo opsežna praksa u pogledu njegovog tumačenja.

2. Pokušaj definiranja pojma „e-pravosuđe“

Imajući u vidu kompleksnost i aktualnost problema koji u ovom radu obrađujemo, a radi preciznosti i jasnoće, smatramo značajnim ab initio napraviti objašnjenje pojma „e-pravosuđe“ .

Vijeće Europe je 2018.⁴ usvojilo strategiju i nacrt Akcijskog plana razvoja „e-pravosuđa“, naznačujući kako je „e-pravosuđe“ mjera kojom se pojednostavljuje i poboljšava pristup pravosuđu, a prekogranični pravni postupci se digitaliziraju.⁵ U navedenom kontekstu je bitno spomenuti kako u Republici Hrvatskoj razvijanje komponente „e-pravosuđa“, bilo kroz doprinos razvoju sudske uprave, bilo kao bitan element samog građanskoga, parničnoga ili izvanparničnoga, postupka, predstavlja postupak koji je u odmakloj fazi, ali koji je još uvijek postupak in statu nascendi. Veliki potencijal i prednosti „e-pravosuđa” leže u njegovim jedinstvenim karakteristikama. Doktrina naznačuje kako sintagma „e-pravosuđe” u literaturi obuhvaća širok dijapazon inicijativa, uključujući uporabu elektroničke pošte, e-oglasne ploče, podnošenje zahtjeva internetom, pružanje informacija internetom (uključujući sudsku praksu), primjenu video saslušanja i videokonferencija, internetsko praćenje registriranja i tijeka predmeta te mogućnost sudaca ili drugih donositelja odluka da elektronički pristupe informacijama.⁶ U svakom slučaju, u posljednjih 10-ak godina urađeno je iznimno puno na poboljšanju regulacijskog okvira u području digitalizacije pravosuđa. Daljnja strategija razvoja, bilo europskog ili nacionalnog modela „e-pravosuđa“, zasniva se na projekciji ciljeva i ulozi informacijskog sektora u pravosuđu uzimajući u obzir postojeće objektivne okolnosti i činjenicu da je država RH članica EU-a te da samim time ima i određene obveze.⁷ Exempli causa, neke od njih proizlaze i iz Europske povelje o korištenju umjetne inteligencije u pravosuđu koju je donio Odbor za učinkovitost pravosuđa Vijeća Europe u Strasbourgu 2018. Naime, uvidjevši rastući utjecaj umjetne inteligencije u suvremenom društvu, kao i potencijalne doprinose alata umjetne inteligencije efikasnosti i kvaliteti pravosudnog sustava, Odbor je usvojio imenovanu Povelju definirajući ukupno pet temeljnih načela vezanih za korištenje umjetne inteligencije u pravosuđu (načelo poštivanja načela temeljnih prava; načelo nediskriminacije; načelo kvalitete i sigurnosti; načelo transparentnosti, nepristranosti i poštenja te načelo „pod kontrolom korisnika“).⁸ Nadalje, obveze se javljaju i kao posljedica utjecaja judikature prema članku 6. EKLJP-a gdje pravo na internet doživljava skromnu razradu. Naime, iako ESLJP nije dao definiciju „e-pravosuđa“, jer je u biti riječ o ˝kvalifikaciji ili pravnom predočenju˝ koje se neprestano razvija njegovom sudskom praksom, ono podliježe pravilima o pristupu sudu i pravu na pravično suđenje prema članku 6. EKLJP. To nam ukazuje i predmet Lawyer Partners a.s. protiv Slovačke.⁹ Nadalje, u praksi Suda EU-a je potvrđeno kako postupci kojima se može pristupiti isključivo „elektroničkim sredstvima” nekim osobama mogu onemogućiti ostvarivanje njihovih prava.¹⁰

3. Odabrana pitanja e-pravosuđa u tuzemnom pravu

Analizirajući tuzemnu normu, ispituje se mogu li se kroz upotrebu e-tehnologija u sudskim postupcima (parničnim i izvanparničnim) ostvariti bolji indikatori kvalitete samog postupka uz zadržavanje načela koja imaju temelje u klasičnim, višedesetljetnim i provjerenim pravnim standardima.

3.1. Odabrana pitanja „e-pravosuđa“ u parničnom postupku

Kada govorimo o parničnom postupku u kontekstu „e-pravosuđa“, doktrina ukazuje kako se pod navedenim podrazumijeva i šira varijanta elektronifikacije cijelog postupka.¹¹ Za sada u Hrvatskoj, za razliku od nekih europskih zemalja, nema primjera elektronifikacije cijelog postupka od podnošenja tužbe/prijedloga do donošenja sudske odluke, odnosno iskustva pokazuju kako se skromnim koracima pristupalo normativnim promjenama koje bi propisivale različite aspekte elektronifikacija parničnog postupka. Stoga zadnje novele ZPP-a¹² čine daljnji, ali skromni, iskorak uređujući dostavu u skladu s novim mogućnostima i obvezama elektroničke komunikacije. Također, zakonodavac uvodi mogućnost održavanja ročišta na daljinu (audio-vizualnim uređajima) (čl. 115.) i druge tehnološke novine.

3.2. Odabrana pitanja „e-pravosuđa“ u domeni zemljišnoknjižnog postupka

Novi Zakon o zemljišnim knjigama objavljen je u "Narodnim novinama", br. 63/19., a stupio je na snagu 6. 7. 2019.¹³ On uvodi daljnja pravila za potpuno elektroničko postupanje u zemljišnim knjigama. Spuštajući se na praktičnu i empirijsku razinu vidimo kako sve navedene izmjene i dopune zakona zasigurno pridonose reformi zemljišnih knjiga, ali pri tome treba imati u vidu da zemljišne knjige, bez obzira na to vode li se kao ručno vođene zemljišne knjige ili u elektroničkom obliku, neće u cijelosti ispuniti svoju ulogu u pravnom prometu nekretnina ako se ne ubrza postupak usklađenja zemljišnoknjižnog i katastarskog stanja i unos uskla­đenih podataka u Bazi zemljišnih podataka (BZP).¹⁴ Ipak razvojni proces današnje zemljišne knjige zasigurno još nije završen, a to ne isključuje zemljišni registar koji se temelji na blockchainu.¹⁵ Štoviše, Europski parlament je 3. 10. 2018. i 13. 12. 2018. izdao rezolucije kojima se priznaju distribuirane tehnologije (DLT) i blockchain (kao jedna od DLT tehnologija). U navedenim rezolucijama Europski parlament poziva Komisiju da istraži poboljšanje tradicionalnih javnih usluga, uključujući, između ostalog i digitalizaciju zemljišne knjige.¹⁶

3.3. Odabrana pitanja „e-pravosuđa“ u domeni ovršnog postupka

Cilj zadnjih godina je ubrzati postupak vraćanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave pod nadzor suda uz digitalizaciju postupka i elektroničko podnošenje prijedloga za ovrhu, odnosno e-komunikaciju. Vladajući nacionalni partikularizam u domeni građanskopravne ovrhe, u europskom kontekstu je započeo ustupati mjesto idejama o harmonizaciji ovršne procedure pa su komparacije postale nužni uvjet za uzajamni dijalog i za harmonizaciju nacionalnih sustava ovrhe. Exempli gratia, u Republici Sloveniji je cijeli postupak na temelju vjerodostojne isprave ostao u nadležnosti sudova, ali je njegova provedba digitalizirana još 2008., dakle prije 11 godina! Danas u cijeloj Sloveniji, pet sudaca uz pomoć šezdesetak zaposlenika radi na izdavanju preko 200.000 rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave godišnje i odlučuje godišnje o oko 20.000 prigovora protiv izdanih rješenja.¹⁷ Dakle, slovenska iskustva pokazuju da je takav digitaliziran sustav moguće oblikovati i uz zadržavanje formalnog okvira nadležnosti u sudskom postupku. No mišljenja smo da bi, po uzoru na Sloveniju, digitalizacija polučila traženi učinak, potrebna je provedba sveobuhvatne digitalizacije koja bi bila napravljena tako da se digitalizira svaka faza postupka.

FINA je razvila sustav elektroničke javne dražbe reguliran isključivo u skladu s odredbama Ovršnog zakona te pripadajućih podzakonskih akata. Važniji je Pravilnik o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku¹⁸ koji je za sada u praksi ostavio niz neodgovorenih pitanja.¹⁹ S obzirom na to da su u provedbi elektroničke javne dražbe nekretnina uočene poteškoće, spomenutim prijedlogom OZ-a pokušava se poboljšati te olakšati postupak prodaje nekretnina.

3.4. Odabrana pitanja „e-pravosuđa“ u domeni stečajnog postupka

Stečajni postupak je po svojoj prirodi ograničavajući, krut i/ili teško provediv. Stoga je pitanje svrsishodnosti i potrebe unaprjeđenja stečajnih rješenja, u kontekstu osuvremenjivanja de lege lata rješenja, iznimno aktualno. U navedenom segmentu korištenje digitalnih tehnologija u provedbi stečajnog postupka načelno doprinosi njegovoj učinkovitosti i transparentnosti, paralelno olakšavajući subjektima pristup pravosuđu.  Primjerice, objave na e-oglasnoj ploči određuje sud, dok tehnička mogućnost pretrage nije u ingerenciji sudova. Naime, ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ima upravljačku i nadzornu funkciju e-oglasne ploče, dok sudovi isključivo postavljaju odluke na e-oglasnoj ploči. Problem se javio budući da se dostava između FINA-e i suda obavlja elektroničkim putem (čl. 12., st. 5. SZ-a) što je otežano jer ova zakonska odredba za sada nije u potpunosti implementirana u tehničkom smislu. Trgovački sudovi nemaju vezu koja omogućuje dostavu rješenja i podnesaka između FINA-e i suda, čime se dovodi u pitanje provedba cijelog predstečajnog postupka. To se svakako reflektira i u nemogućnosti suda da kontrolira rad FINA-e što je njegova zakonska obveza (čl. 22., st. 1., t. 3. SZ-a). Naime, iako FINA nije više tijelo postupka, spuštajući se na praktičnu razinu, nenavođenje FINA-e kao tijela postupka je samo formalnost. Bez FINA-e se postupak ne može voditi jer ima točno definirane nadležnosti, a sud ima obvezu davanja uputa FINA-i (što nije ustavna uloga suda jer sud donosi odluke, a ne primjenjuje pravo kroz upute).

Potencijalni problem se, po mišljenu autora, također javlja i u postupku stečaja potrošača, koji je definiran lex specialis stečajnim propisom, Zakonom o stečaju potrošača,²⁰ koji također određuje dostavu putem e-oglasne ploče. Dakle, normiranjem da se pismena u postupku stečaja potrošača objavljuju na e-oglasnoj ploči, odnosno da se stranci ne vrši osobno dostavljanje akta kojim se odlučuje o njenom pravu, obvezi ili na zakonom zasnovanom interesu, zbog čega objektivno nije u mogućnosti upoznati se sa sadržajem akta, dovodi se u pitanje ostvarivanje prava na pravično suđenje i prava na jednaku zaštitu prava i na pravni lijek, što je zajamčeno odredbama čl. 29., st. 1. Ustava RH²¹ i čl. 6., st. 1. EKLJP-a. Naime, takva stranka mogla bi biti u potpunosti onemogućena u ostvarenju tog prava, koje za nju postaje iluzorno i neostvarivo.

4. Umjesto zaključka

Spuštajući se na empirijsku razinu, bez obzira na usvojene pozitivne propise, koji se u cjelini mogu ocijeniti kao korak naprijed, i dalje ostaju nepokrivena mnoga pitanja kao što su provjera identiteta, povjerljivost i integritet svih transakcija. Međutim, to je više stvar izbora odgovarajuće tehnološke podloge negoli adekvatne zakonske regulative. Takva situacija zahtijeva prilagođavanje novim informacijskim i tehnološkim trendovima (primjerice, Blockchain tehnologija), kao i stvaranje zakonske osnove za kreiranje dugoročnog plana razvoja tog područja. U konačnici, smatramo da novi propisi, zasnovani na drugačijem konceptu, sadrže i dosta prihvatljivih novina, pogotovo onih koje su u funkciji veće učinkovitosti postupanja, ali da zbog preopterećenosti sudova i drugih faktičkih čimbenika njihove prednosti još nisu došle do punog izražaja. Stoga savladavanje normativnih i faktičnih prepreka u ostvarivanju neophodne brzine postupanja bio je, inače, glavni cilj svih reformi civilne procedure. Nakon početnih teškoća, koje su u ovakvim situacijama neminovne, vjerujemo da će protekom vremena stanje biti sve bolje i da će, kada i sudska praksa da odgovore na mnoga sporna pitanja, prava vrijednost ovih zakona doći do punog izražaja. Dakle, za predstojeću razvojnu fazu treba kreirati koncepciju i strategiju razvoja pravosuđa na novim tehnologijama kao ključnim čimbenicima svestranog nacionalnog pravosudnog razvoja u uvjetima globalizacije, fokusirajući se pritom na pitanja tehnološke osnovice, dostupnosti elektroničkih usluga te ljudskih potencijala za korištenje tom tehnologijom.

izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci