U zadnje vrijeme je u fokusu zanimanja, kako opće, tako i stručne javnosti, uređenje rada prodavaonica nedjeljom, a vezano uz najnovije predložene izmjene trenutno važećeg Zakona o trgovini, posebno glede općeg pravila kojim se određuje da su prodajni objekti zatvoreni nedjeljom i u dane blagdana.
Uvodne napomene
Prije svega, uvodno je potrebno naglasiti da su predmet uređenja Zakona o trgovini („Narodne novine“ br. 87/08., 116/08., 76/09., 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 98/19 i 32/20.) uvjeti za obavljanje djelatnosti trgovine, mjere zabrane nepoštenog trgovanja, nadzor i upravne mjere, te, dakako, radno vrijeme u djelatnosti trgovine.
U zadnje vrijeme u fokusu zanimanjaje , kako opće, tako i stručne javnosti, uređenje upravo rada prodavaonica nedjeljom, a vezano uz najnovije predložene izmjene trenutno važećeg Zakona o trgovini. Naime, najnovije predložene izmjene odredaba Zakona o trgovini, koje se odnose na radno vrijeme prodajnih objekata, izazvale su razne kontroverze već u vrijeme dok je Prijedlog zakona još bio u fazi nacrta. To je i razumljivo budući da glede ovoga problema egzistira kolizija interesa, i to na jednoj strani trgovaca, koji imaju interes da prodajni objekti jednostavno rade što više vremena, a što u konačnici implicira i veći profit, te na drugoj strani interesa radnika, odnosno prodavača, a koji imaju interes jednostavno imati što više slobodnog vremena, posebno nedjeljom, a kako bi mogli u tom vremenu upražnjavati neke svoje osobne potrebe (primjerice provesti vrijeme s obitelji, otići u crkvu, odmoriti se i sl.).
Problematika uređenje rada prodajnih objekata nedjeljom bila je predmetom ocjene ustavnosti u dva navrata i to 2004. godine (Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-3824/2003 i dr. od 28. travnja 2004.) i 2009. godine (Odluka Ustavnog suda RH br. U-I-642/2009 i dr. od 19. lipnja 2009).
Tako se u obrazloženju Odluke iz 2004. godine, uz ostalo, navodi: „Do nejednakog pravnog položaja pojedinih trgovaca na malo dovodi i zakonska odredba kojom se dopuštenost rada nedjeljom čini ovisnom o površini prodajnog prostora. Takvo ograničenje rada nedjeljom ne može se, u skladu s člankom 16. stavkom 2. Ustava, opravdati legitimnim ciljem i nije razmjerno sredstvo za ostvarenje naprijed navedenog cilja koji se donošenjem zakona želio postići.“, pri čemu Ustavni sud zakonske odredbe o turističkim potrebama jedinica lokalne samouprave smatra nedostatno određenima za primjenu u pravnom poretku RH.
U obrazloženju Odluke iz 2009. godine, uz ostalo, navodi se: „Ustavni sud u prvom redu primjećuje prekomjerni stupanj normiranja, odnosno pretjerani normativizam u pristupu zakonodavca pri uređenju tjednog i radnog vremena prodavaonica, koji nije primjeren zahtjevima gospodarskog ustroja Republike Hrvatske na temeljima poduzetničke i tržišne slobode (članak 49. stavak 1. Ustava).“, pri čemu se ističe kako cilj zakonske mjere mora biti jasno definiran a propis normiran na način da se otkloni prigovor o nejednakosti trgovaca kojima je dopušten rad nedjeljom, i onih kojima je on zabranjen.
Ove zadnje predložene izmjene Zakona o trgovini nastoje ukloniti prethodne nedostatke uočene od strane Ustavnog suda RH, te stoga ne sadrže odredbe o površini prodajnog prostora i radnom vremenu, kao i što ne koriste neodređene zakonske odredbe. K tome, predlagatelj naglašava da je obrazložen model koji se temelji na ravnoteži interesa radnika i gospodarstvenika, a da su iznimke propisane samo u onim područjima gdje su one nužne kako bi se otklonio prigovor o nejednakosti pojedinih skupina trgovaca, pa se tako obrazlaže da se kroz navedeni model postiže „ravnoteža između prava radnika na tjedni odmor u nedjelju koji je prema hrvatskoj tradiciji i običajima upravo dan tjednog odmora s jedne strane, i prava trgovaca na poduzetničko djelovanje s druge strane, a povezano sa posljednjim, i interesa potrošača u razdobljima najintenzivnije gospodarske aktivnosti u sektoru trgovine kada potrošačko pravo prevladava nad pravima radnika“.
Prijedlog Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini
Dana 1. prosinca 2022. u saborsku proceduru je ušao Prijedlog zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini (dalje: Prijedlog zakona), čiji je predlagatelj Vlada RH.
Prijedlogom zakona u bitnome se uređuje radno vrijeme u djelatnosti trgovine te usklađuje s ostalim hrvatskim (Ustav RH i Zakon o radu) i međunarodnim aktima (Europska povelja o socijalnim pravima i Konvencija 106 o tjednom odmoru u trgovini i uredima), uz napomenu da prema članku 134. Ustava RH međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjega pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona.
Dakle, Prijedlogom zakona se predlaže u cijelosti izmjena važećeg članka 57. Zakona o trgovini. Prema tako predloženoj izmjeni radno vrijeme prodajnih objekata određuje trgovac u razdobljima od ponedjeljka do subote, raspolažući s maksimalnim iznosom do 90 sati tjedno (u prosjeku 15 sati dnevno), a koje trgovac samostalno raspoređuje (stavak 1.), uz napomenu da se ovakav tjedni maksimalni iznos radnih sati može smatrati opravdanim u odnosu na zakonom definirano puno radno vrijeme od 40 sati tjedno.1
Pored toga, kao opće pravilo određuje se da su prodajni objekti zatvoreni nedjeljom (stavak 2.) i u dane blagdana (stavak 3.), s tim da Vlada RH može odlukom odrediti prodajne objekte koji su dužni raditi u dane blagdana u RH sukladno odgovarajućem zakonu, konkretno Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 110/19.)2, a koji u članku 6. izrijekom propisuje da Vlada RH može odrediti koja su državna i druga javna tijela te druge pravne i fizičke osobe dužne raditi u dane blagdana u RH.
U predloženom stavku 4. u članku 57. Zakona predviđa se iznimka od prethodnog općeg pravila na način da se trgovcu dopušta da može samostalno 16 nedjelja u godini odrediti kao radne (gotovo trećinanedjelja u jednoj kalendarskoj godini), a što se opravdava potrebom pojedinih turističkih regija (mikrolokacija), kao i potrebama trgovaca za drugačijom regulacijom radnog vremena u određenim dijelovima godine (sezonalnost). Uz to, u tjednu u kojemu trgovac odredi radnu nedjelju, trajanju radnog vremena iz stavka 1. (do 90 sati tjedno) dodaje se 15 sati, dakle, najveći dopušteni fond sati tada čini maksimalno dopuštenih 105 sati, koje trgovac samostalno raspoređuje od ponedjeljka do nedjelje.
Nadalje, i u predloženom stavku 5. u članku 57. Zakona predviđene su iznimke od općeg pravila neradne nedjelje i dana blagdana, a prema predlagatelju odnose se na situacije u kojima je potrebno osigurati kontinuiranu opskrbu stanovništva, neprekinutu javnu uslugu ili uzeti u obzir rad onih objekata koji uobičajeno rade nedjeljom i blagdanima zbog specifičnosti potreba potrošača, pa je tako određeno da se ovo opće pravilo neradne nedjelje i dana blagdana ne primjenjuje na prodajne objekte koji se nalaze unutar ili su sastavni dio cjeline:
- željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih luka, luka otvorenih za javni promet, luka unutarnje plovidbe brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila
- benzinskih postaja
- bolnica
- hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja, centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava
- proglašenih zaštićenih područja prirode u skladu s posebnim propisima.3
Konačno, predlaže se da se ovo opće pravilo ne primjenjuje i na (stavak 6.):
- otkup primarnih poljoprivrednih proizvoda
- prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na malo i prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda na štandovima i klupama na tržnicama na veliko
- prigodnu prodaju na sajmovima i javnim manifestacijama,
- prodaju putem automata i prodaju na daljinu.
Prema Prijedlogu zakona distribucija tiska putem kioska kao posebnog oblika prodaje izvan prodavaonica te specijalizirane prodavaonice za prodaju kruha i pekarskih proizvoda mogu biti otvorene nedjeljom i blagdanom u vremenu od 7:00 sati do 13:00 sati (stavak 7.)
U odnosu na inspekcijski nadzor propisuje se obveza trgovcu da vodi evidenciju radnog vremena za svaku radnu nedjelju tijekom tekuće godine u obliku pisane isprave ili elektroničkog zapisa (stavak 8.), te da nadležnom inspektoru (tržišni inspektor Državnog inspektorata) omogući uvid u takvu evidenciju (stavak 9.). U tom kontekstu, odnosno radi provedbe inspekcijskog postupka, predlaže se uvođenje obveze Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, da na zahtjev nadležnog inspektora dostavi podatke iz sustava fiskalizacije o radnoj nedjelji trgovca.
Na kraju ovoga dijela možemo dodati da i Pravilnik o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo („Narodne novine“ br. 80/01. i 87/08.), kao podzakonski propis, uređuje radno vrijeme prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, te radno vrijeme tržnica, pa je i ovaj Pravilnik potrebno uzeti u obzir vezano uz uređenje radnog vremena u djelatnosti trgovine u Prijedlogu zakona.
Pravo na povećanu plaću prema Konačnom prijedlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu
Kada već govorimo o radu nedjeljom, potrebno je spomenuti i Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu (dalje: Konačni prijedlog zakona), koji je također ušao u saborsku proceduru 1. prosinca 2022., a čije stupanje na snagu je predviđeno za 1. siječnja 2023.
Naime, Konačnim prijedlogom zakona predviđena je u cijelosti izmjena članka 94. važećeg Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14., 127/17. i 98/19.), koji trenutno propisuje da, između ostalog, za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se na radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, pa prema takvoj dikciji navedene odredbe proizlazi da se teoretski pod navedenim okolnostima plaća mogla povećati i za samo jednu kunu.
Međutim, sada se Konačnim prijedlogom zakona predlaže da za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom, radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenima kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50% (stavak 1.). Dakle, zbog omogućavanja radniku dostojanstvene plaće za rad koji obavlja nedjeljom, pa tako i radnicima u trgovini, propisuje se minimalno zakonsko povećanje plaće za takav rad od 50%.
Postoje razmišljanja kako bi takvo povećanje plaće za rad nedjeljom trebalo biti mnogo veće (100% i više), pa bi u tom smislu bitnu ulogu mogli odigrati i sindikati te u kolektivnim ugovorima i ugovoriti povećanje plaće za rad nedjeljom u većem postotku od ovog minimalno određenog postotka u predloženom članku 94. Zakona o radu.
Podsjećamo da opća odredba članka 9. stavka 3. važećeg Zakona o radu propisuje da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Propisivanje novih prekršaja
Prema Prijedlogu zakona u prekršajne odredbe članka 70. trenutno važećeg Zakona o trgovini uvode se novi prekršaji. Tako se dodaje novi podstavak 7. koji glasi:
„- ne ispunjava uvjete za nastavak obavljanja djelatnosti trgovine bez izdavanja novog rješenja (članak 13. stavak 9.),“.
Također, a vezano uz prethodno opisanu izmjenu članka 57. Zakona o trgovini, dodaje se novi podstavak 9. i podstavci 10. do 15. koji glase:
„– se ne pridržava propisanog radnog vremena prodajnih objekata u razdobljima od ponedjeljka do subote u ukupnom trajanju do 90 sati tjedno (članak 57. stavak 1.),
– se ne pridržava odredbe o neradnoj nedjelji (članak 57. stavak 2.),
– se ne pridržava odredbe o neradnim blagdanima (članak 57. stavak 3.),
– se ne pridržava propisanog broja dodanih 15 sati, a koje ukupno trgovac samostalno raspoređuje od ponedjeljka do nedjelje u 16 tjedana za koje je trgovac odredio radnu nedjelju (članak 57. stavak 4.),
– se ne pridržava propisanog radnog vremena za distribuciju tiska putem kioska kao i za specijalizirane prodavaonice za prodaju kruha i pekarskih proizvoda (članak 57. stavak 7.),
– ne vodi evidenciju radnog vremena za svaku radnu nedjelju tijekom tekuće godine u obliku pisane isprave ili elektroničkog zapisa (članak 57. stavak 8.),
– nadležnom inspektoru tijekom nadzora ne osigura evidenciju radnog vremena (članak 57. stavak 9.),“.
Prema tome, za razliku od ranije kada su prekršajne odredbe članka 70. Zakona o trgovini propisivale 8 prekršaja, sada bi isti članak prema Prijedlogu zakona trebao propisivati dvostruko veći broj prekršaja, odnosno 16 prekršaja.
K tome, redefiniran je i prekršaj iz trenutno važećeg podstavka 6., koji se referira na materijalnu odredbu članka 13. Zakona o trgovini, na način da je, uz ostalo, formulacija „obavlja u prodajnom objektu“ zamijenjena formulacijom „započne obavljati“, čime je zapravo usklađen s materijalnom odredbom članka 13. stavkom 5. Zakona.
U tom kontekstu dodajemo da, vezano uz radno vrijeme, trenutno važeći Zakon o trgovini u članku 57.a propisuje da radno vrijeme u djelatnosti trgovine u posebnim okolnostima određuje Stožer civilne zaštite RH, te u članku 61. propisuje da je trgovac dužan na prodajnom objektu jasno, vidljivo i čitljivo za potrošače istaknuti radno vrijeme (stavak 1.), te da su trgovac i kupci dužni se pridržavati radnog vremena prodavaonice, kao i da je trgovac dužan 15 minuta prije završetka radnog vremena prodavaonice jednom ili više puta upozoriti kupce koji se zateknu u prostoru prodavaonice na kraj dnevnog radnog vremena prodavaonice (stavak 2.). U tom smislu možemo istaći kako je jedina prekršajna odredba koja se odnosi na radno vrijeme sadržana u članku 71. stavku 1. podstavku 9. važećeg Zakona o trgovini, a koja predviđa kažnjavanje za prekršaj ako se ne istakne na jasan, vidljiv i čitljiv način za potrošače radno vrijeme (članak 61.).
Umjesto zaključka
Umjesto posebnog zaključka možemo istaći da se Prijedlogom zakona, osim uređivanja radnog vremena u djelatnosti trgovine, mijenja članak 13. stavak 10. važećeg Zakona o trgovini, koji propisuje institutu nastavka obavljanja djelatnosti trgovine, a sve u svrhu uklanjanja administrativnih prepreka i smanjenja troškova pokretanja i obavljanja djelatnosti trgovine, jer je zaključeno da je nepotrebno propisati ograničenje, ako se radi o hrani, s obzirom da predmetne obveze proizlaze iz propisa o hrani, na način kako je to navedeno u trenutno važećem Zakonu o trgovini.
Također, u članku 68. stavku 5. (otkup pečaćenja), te u prekršajnim odredbama članka 70., 71., 71a, 71.b i 72. važećeg Zakona, a u svrhu uvođenja eura kao služben valute u RH, novčani iznosi su sukladno odredbama (članak 69. stavak 3.) Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22. i 88/22.) preračunati iz kune u eure. Tako je primjerice za prekršaj iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini (obavljanje neregistrirane trgovine), prema Prijedlogu zakona zapriječena novčana kazna od 660,00 do 39.810,00 eura za pravnu osobu te novčana kazna od 530,00 do 9.290,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi kao i za fizičku osobu, odnosno od 530,00 do 13.270,00 eura za fizičku osobu obrtnika (stavak 2.).
Konačno, predlaže se i izmjena članka 75. stavka 1. važećeg Zakona o trgovini, a radi usklađivanja s predloženom izmjenom članka 57. Zakona, pa se tako predlaže oduzimanje predmeta, sredstava i/ili imovinske koristi koji su namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje prekršaja ili su nastali počinjenjem, uz ostale, i novih predloženih prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 7., 9., 10., 11., 12., 13., 14. i 15. Zakona.
Na kraju, nadamo se da nakon višekratnih pokušaja uređenja rada prodajnih objekata nedjeljom, ovoga puta, u slučaju eventualne ocjene ustavnosti, ovako predložene izmjene Zakona o trgovini neće doživjeti sudbinu ranijih izmjena Zakona, a posebno imajući u vidu da podaci prikupljeni tijekom istraživanja javnog mijenja provedenog 2022. godine, koji se i navode u prilog Prijedloga zakona, pokazuju da gotovo dvije trećine ispitanika (63%) kontinuirano podržava takav prijedlog, te da većina građana opisuje rad nedjeljom kao disfunkcionalnu društvenu pojavu. Isto tako, dodaje se kako je Prijedlog zakona sukladan pravnom okviru i praksi u onim državama članicama EU koje su odlučile normativno urediti radno vrijeme u sektoru trgovine, na način da su trgovine nedjeljom u pravilu zatvorene.
Željko Kudrić, dipl. iur.
^ 1 Vidi članak 61. trenutno važećeg Zakona o radu
^ 2 Članak 1.
(1) Blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj su:
- 1. siječnja - Nova godina
- 6. siječnja - Bogojavljenje ili Sveta tri kralja
- Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
- Tijelovo
- 1. svibnja - Praznik rada
- 30. svibnja - Dan državnosti
- 22. lipnja - Dan antifašističke borbe
- 5. kolovoza - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
- 15. kolovoza - Velika Gospa
- 1. studenoga - Svi sveti
- 18. studenoga - Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
- 25. prosinca - Božić
- 26. prosinca, prvi dan po Božiću, Sveti Stjepan.
^ 3 Takve iznimke nalaze se i u materijalnim odredbama članka 89. trenutno važećeg Zakona o radu
