Sud Europske unije
PRIOPĆENJE ZA MEDIJE br. 5/25 U Luxembourgu 16. siječnja 2025.
Presuda Suda u predmetu
C-277/23 | Ministarstvo financija (Stipendija Erasmus+)
Hrvatski student primio je potporu za mobilnost u svrhu obrazovanja u okviru programa Erasmus+ za svoj studijski boravak na sveučilištu u Finskoj. Hrvatska porezna uprava obavijestila je njegovu majku da joj je za predmetnu godinu uskraćeno uvećanje osnovnog osobnog odbitka za uzdržavano dijete koje je ona prije ostvarivala. Naime, pragovi predviđeni hrvatskim zakonodavstvom premašeni su zbog toga što je njezino dijete primilo potporu za mobilnost u okviru programa Erasmus+.
Ustavni sud Republike Hrvatske, koji odlučuje o predmetu, pita se je li predmetno nacionalno porezno zakonodavstvo u skladu s pravom Unije. Sud odgovara negativno.
Sud najprije ističe da, kada država članica sudjeluje u programu Erasmus+, ona mora osigurati da načini dodjele i oporezivanja stipendija namijenjenih olakšavanju mobilnosti korisnikâ tog programa ne stvaraju neopravdano ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak na državnom području država članica.
U ovom slučaju potpora za mobilnost nije bila kao takva predmet oporezivanja u Hrvatskoj u vrijeme nastanka činjenica. Međutim, potpora je uzeta u obzir u svrhu izračuna majčina poreza na dohodak, čime je ona stavljena u nepovoljniji položaj.
Uzimanje u obzir potpore za mobilnost koju je primilo uzdržavano dijete u svrhu određivanja iznosa osnovnog odbitka na koji roditelj koji je porezni obveznik ima pravo za to dijete, što dovodi do gubitka prava na uvećanje tog odbitka u okviru izračuna poreza na dohodak, predstavlja ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak.
Sud smatra da se u takvim okolnostima, a osobito s obzirom na ekonomske veze između djeteta i njegova roditelja, na učinke tog ograničenja može pozvati ne samo uzdržavano dijete koje se koristilo svojom slobodom kretanja nego i njegov roditelj koji je porezni obveznik, koji je izravno stavljen u nepovoljniji položaj zbog učinaka tog ograničenja.
Naposljetku, Sud podsjeća na to da se ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak može opravdati s obzirom na pravo Unije samo ako se temelji na objektivnim razlozima u općem interesu koji su neovisni o državljanstvu dotičnih osoba. Usto, ograničenje mora biti proporcionalno legitimnom cilju koji se nacionalnim pravom želi postići. Među ostalim, ono mora biti prikladno kako bi se zajamčilo ostvarenje tog cilja. Kad je riječ, konkretno, o poštovanju načela proporcionalnosti, Sud ističe da u pogledu financijskih potpora u okviru programa Erasmus+ treba smatrati da se njima doprinosi pokrivanju dodatnih troškova koji ne bi postojali da nema te mobilnosti. Posljedično, njima se ne smanjuju rashodi roditelja koji su porezni obveznici u okviru njihove obveze uzdržavanja uzdržavane djece niti se povećava njihova porezna sposobnost plaćanja. Porezni tretman tih potpora može dovesti do većih poreznih opterećenja za roditelje koji su porezni obveznici a da nisu povećana sredstva koja su im na raspolaganju kako bi se s time suočili. Slijedom toga, Sud smatra da nacionalni propis o kojem je riječ čak može proizvesti suprotne učinke.
NAPOMENA: Prethodni postupak omogućuje sudovima država članica da u okviru postupka koji se pred njima vodi upute Sudu pitanja o tumačenju prava Unije ili o valjanosti nekog akta Unije. Sud ne rješava spor pred nacionalnim sudom. Na nacionalnom je sudu da predmet riješi u skladu s odlukom Suda. Ta odluka jednako obvezuje i druge nacionalne sudove pred kojima bi se moglo postaviti slično pitanje.
