Temeljem analize provedbe čl. 247. Stečajnog zakona u praksi autor predlaže de lege ferenda dopune Stečajnog zakona s kojima će postupak unovčenja predmeta na kojima postoji razlučno pravo biti transparentniji i u krajnjoj liniji otvoreniji za zainteresiranu javnost.
Razlučni vjerovnici imaju pravo odvojenog namirenja na predmetu razlučnog prava. Pravo odvojenog namirenja na predmetu razlučnog prava postoji i onda kada razlučni vjerovnici samostalno odluče, putem javnog nadmetanja kupiti baš taj predmet kao način namirenja svoje osigurane tražbine.
U ovom se članku analiziraju mogući načini namirenja tražbine razlučnog vjerovnika na imovini (stečajnoj masi) stečajnog dužnika.
2. Pojam razlučni vjerovnik
Stečajni postupak je sudski postupak u kojem sudjeluju četiri skupine vjerovnika: a) stečajni vjerovnici, b) vjerovnici stečajne mase, c) razlučni vjerovnici te d) izlučni vjerovnici. Stečaj se, u pravilu provodi radi namirenja stečajnih vjerovnika, dok vjerovnika stečajne mase (troškovi stečajnog postupka i ostale obveze stečajne mase) i ne bi bilo da se ne provodi stečajni postupak. Izlučni vjerovnici su osobe koje na temelju svoga stvarnog ili obveznog prava mogu tražiti da se neka stvar ili pravo izluče/izdvoje iz stečajne mase jer ne spadaju u imovinu stečajnog dužnika.
Razlučni vjerovnici su vjerovnici koji imaju založno pravo ili pravo na namirenje na stvari ili pravu upisanima u javnoj knjizi, pa na temelju toga pravo odvojenog namirenja na toj stvari ili pravu unovčenjem istih prema odredbama čl. 247. Stečajnog zakona1 (čl. 149.). Predmet na kojem postoji razlučno pravo sastavni je dio stečajne mase određenog stečajnog dužnika, samo što je taj predmet opterećen pravom treće osobe.
Razlučni vjerovnici su kvalificirani razlučni vjerovnici, a u te vjerovnike pripadaju i fiducijarno osigurani vjerovnici (čl. 150.), te ostali razlučni vjerovnici (čl. 152.). SZ posebno regulira pravo odvojenog namirenja ostalih založnih vjerovnika (čl. 151,), pravni položaj razlučnih vjerovnika u prodaji imovine dužnika kao cjeline (čl. 235. - 242.), zatim unovčenje predmeta na kojima postoji razlučno pravo (čl. 247. - 256.), obavješćivanje o razlučnim pravima (čl. 258.), tablicu razlučnih prava (čl. 259.) te položaj razlučnih vjerovnika u stečajnom planu (čl. 303. - 371.)
3. Unovčenje predmeta na kojima postoji razlučno pravo (čl. 247. SZ-a)
Najprije treba istaknuti da se unovčenje predmeta na kojima postoji razlučno pravo odnosi na prodaju vrlo širokog spektra stvari i prava: nekretnina, brodova, brodova u gradnji, zrakoplova te drugih stvari i prava na kojima postoji razlučno pravo upisano u javne knjige. Odredbe čl. 247. SZ-a također se primjenjuju i na pokretne stvari i prava na kojima su zasnovana sudska i javnobilježnička osiguranja tražbina upisana u Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja.2
Unovčenje predmeta na kojima postoji razlučno pravo može predložiti stečajni upravitelj ili razlučni vjerovnik. O prodaji nekretnine stečajni sudac odlučuje rješenjem protiv kojeg pravo na žalbu imaju isključivo stečajni upravitelj i razlučni vjerovnici. U rješenju o prodaji nekretnine sudac će odrediti da se nekretnina prodaje u stečajnom postupku, a u zemljišnoj knjizi upisat će se zabilježba rješenja o prodaji nekretnine (st. 2.). Sudac će zaključkom o prodaji utvrditi vrijednost nekretnine, način prodaje i uvjete prodaje (st. 3.), a prodaju nekretnine provodi Financijska agencija (dalje: FINA) elektroničkom javnom dražbom (dalje: e-Dražba) (st. 4.). Nekretnina se ne može prodati: – na prvoj dražbi ispod tri četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine, – na drugoj dražbi ispod jedne polovine utvrđene vrijednosti nekretnine, – na trećoj dražbi ispod jedne četvrtine utvrđene vrijednosti nekretnine (st. 5.). Na četvrtoj dražbi nekretnina se prodaje po početnoj cijeni od 1,00 eura, a nakon neuspjele četvrte dražbe razlučni vjerovnici imaju pravo odlučiti o neunovčenom predmetu stečajne mase (st. 6.).3 Zaključno, prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu može izjaviti da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnoga dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine (st. 7.).
4. Načini namirenja razlučnih vjerovnika na predmetima na kojima postoji razlučno pravo u sudskoj praksi
U velikoj većini otvorenih stečajnih postupaka u Republici Hrvatskoj, imovina stečajnog dužnika opterećena je pravima trećih osoba, pa te treće osobe (u pravilu komercijalne banke) imaju u odnosu na stečajne vjerovnike posebna prava u stečaju.4 Tražbine razlučnih vjerovnika utvrđene su ovršnom ispravnom, a ovršne isprave propisane su odredbama Ovršnog zakona.5
SZ na više mjesta i na više načina omogućuje namirenje razlučnih vjerovnika: 1.) sudjelovanjem u e-Dražbi nakon što su uplatili jamčevinu, 2.) odlučivanjem o neunovčenom predmetu stečajne mase nakon neuspjele četvrte dražbe, 3.) izjavom da kupuju nekretninu i da stavljaju u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine.
Od svih spomenutih prava razlučnog vjerovnika, naše je mišljenje da je pravo pod ad. 3. svakako najsloženiji način namirenja razlučnog vjerovnika u stečajnom postupku.
4.1. Izjava o preuzimanju razlučnog vjerovnika
Već smo istaknuli da prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu može izjaviti da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine.6
Iako se radi o fakultativnoj odredbi (može, a ne mora) ona prvom razlučnom vjerovniku omogućuje privilegirani položaj u odnosu na ostale razlučne vjerovnike u prednosnom redu, a pogotovo u odnosu na druge sudionike e-Dražbe.7 Privilegija je i rok do kada prvi razlučni vjerovnik može dati predmetnu Izjavu o preuzimanju. Štoviše, iz novije sudske prakse proizlazi zaključak da predmetnu Izjavu razlučni vjerovnik može dati sve do kraja e-Dražbe, odnosno sve do pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine kupcu.8
Nadalje, prema čl. 248. SZ-a, nakon unovčenja stvari ili prava na kojemu postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi, sud će iz iznosa ostvarenog prodajom: 1.) namiriti troškove unovčenja iz čl. 254. SZ-a, 2.) namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu određenom pravilima ovršnog postupka10, 3.) preostali iznos predati stečajnom upravitelju za namirenje stečajnih vjerovnika.
U deset godina primjene odredbe čl. 247. SZ-a iskristaliziralo se nekoliko otvorenih pitanja.
Prvo, tko će i na koji način snositi nastale troškove?
Prema čl. 254. st. 1. SZ-a stečajni upravitelj dužan je dostaviti sudu obračun troškova utvrđivanja predmeta razlučnog prava i trošak njegova unovčenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja o dosudi.
Pravilo je da troškova utvrđivanja predmeta razlučnog prava nema ako je taj predmet upisan u javne knjige.11 Preostaju jedino troškovi unovčenja predmeta razlučnog prava koji se prema čl. 254. st. 3. SZ-a, određuju paušalno u iznosu od 5% od utrška odnosno u visini stvarno nastalih troškova.
Trebaju li troškove unovčenja predmeta razlučnog prava snositi razlučni vjerovnici koji su dali Izjavu o preuzimanju nekretnine? Po ovom pitanju ne postoji jedinstveno shvaćanje hrvatskih sudova. Ako je razlučni vjerovnik oslobođen plaćanja kupovnine, ipak je dužan uplatiti troškove unovčenja nekretnine.12 Po drugom shvaćanju, razlučni vjerovnik nije dužan platiti razmjerni dio troškova i ostalih obveza stečajne mase, koji nisu u izravnoj vezi s unovčenjem nekretnine, ako je nekretnina unovčena u stečajnom postupku i dosuđena razlučnom vjerovniku temeljem čl. 247. st. 7. SZ-a.13
Naše je mišljenje da razlučni vjerovnik ne mora participirati u troškovima koji su nastali temeljem odluka u okviru stečajnog postupka, a u čijem donošenju nije sudjelovao. To su odluke koje su donosili isključivo stečajni vjerovnici. Prema čl. 217. SZ-a: 1.) do izvještajnog ročišta završit će se oni započeti poslovi čije je ispunjenje potrebno da bi se spriječilo nastupanje štete na imovini stečajnog dužnika i oni poslovi za koje stečajni upravitelj utvrdi da su korisni za stečajnu masu, 2.) na izvještajnom ročištu stečajni vjerovnici odlučuju hoće li se poslovanje dužnika nastaviti ili obustaviti. Odluku o nastavljanju odnosno obustavi poslovanja stečajni vjerovnici mogu izmijeniti bilo na kojoj skupštini vjerovnika. Za nastavak poslovanja stečajnog dužnika u stečajnom postupku vežu se sljedeći troškovi: komunalna naknada, vodna naknada, slivna naknada, troškovi čistoće, troškovi električne energije, troškovi najma poslovnog prostora u kojem nije sjedište stečajnog dužnika, porez na dodanu vrijednost i slično.
S druge strane, razlučni vjerovnici moraju sudjelovati u troškovima koji su u izravnoj vezi s predmetom razlučnog prava. To su, primjerice: naknada FINA-i za održavanje e-Dražbe, procjena predmeta, sudski troškovi, troškovi osiguranja predmeta razlučnog prava i slično. Nagrada stečajnom upravitelju i doprinos za zdravstveno osiguranje nije trošak koji je u izravnoj vezi s unovčenjem stvari pa se taj trošak ne namiruje u cijelosti, već razmjerno vrijednosti stvari na kojoj postoji razlučno pravo u odnosu na ostalu stečajnu masu.
Drugo, zašto ne postoji obveza javne objave Izjave o preuzimanju razlučnog vjerovnika?
Razlučni vjerovnik, naime, predmetnu Izjavu dostavlja isključivo u predmetni stečajni spis, tako da zainteresirana javnost uopće nije upoznata o ovoj neobično važnoj pravnoj činjenici. SZ, a posebno Pravilnik o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku14, propustili su, a što je svakako veliki nedostatak propisati da se predmetna Izjava mora objaviti barem na e-Oglasnoj ploči sudova kako bi bila javno dostupna svim sudionicima konkretnog stečajnog postupka. U kontekstu javne objave je i pitanje treba li među uvjete prodaje koje FINA javno objavljuje obvezno navesti da prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu može izjaviti da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine?
Treće, iz najnovije sudske prakse proizlazi zaključak o postojanju pasivnosti kod razlučnih vjerovnika glede korištenja prava iz čl. 107. st. 5. OZ-a (oslobađanje kupca od polaganja kupovnine).
1. Na Trgovačkom sudu u Varaždinu, posl. br. St-124/2018, putem e-Dražbe izložena je prodaji nekretnina utvrđene vrijednosti od 631.760,57 EUR. Već na prvoj dražbi ista je prodana za iznos od 1.406.861,77 EUR. Prvi razlučni vjerovnik oslobođen je polaganja kupovnine u visini od 631.760,57 EUR, dok je razliku kupovnine u iznosu od 775.101,20 EUR dužan uplatiti na račun FINE. U obrazloženju rješenja posl. br.6 St-124/2018-236 stoji da je tijekom provođenja e-Dražbe prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu obavijestio Sud da sukladno odredbi čl. 247. st. 7. SZ-a daje izjavu da kupuje predmetnu nekretninu te da stavlja u prijeboj svoju tražbinu u iznosu od 1.664.766,37 EUR s protutražbinom stečajnog dužnika u visini od 631.760,57 EUR. Kako kupac nije sukladno odredbi čl. 107. st. 5. OZ-a do završetka e-Dražbe podnio zahtjev sudu da se oslobodi od polaganja kupovnine prema odredbi čl. 107. st.1.-4. OZ-a, to je zahtjev zakašnjeli.
2. Na Trgovačkom sudu u Zagrebu, posl. br. St-4664/16, putem e-Dražbe izložena je prodaji nekretnina utvrđene vrijednosti od 550.799,65 EUR. Na prvoj dražbi nekretnina je prodana za iznos od 413.099,74 EUR. U obrazloženju rješenja stečajnog suda piše da na predmetnoj nekretnini postoji upisano založno pravo u korist kupca nekretnine i RH, Ministarstvo financija, Porezna uprava, PU Zagreb. Kupac je dužan platiti kupovninu – razliku između jamčevine i postignute cijene. Nejasno je zašto prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu nije tijekom e-Dražbe sudu dostavio Izjavu o preuzimanju?
3. Na Trgovačkom sudu u Splitu, posl. br. St-775/21, putem e-Dražbe izložena je prodaji nekretnina utvrđene vrijednosti od 295.000,00 EUR. Predmetna nekretnina prodana je na četvrtoj dražbi za iznos od 4.051,00 EUR, odnosno višestruko manji iznos od utvrđene vrijednosti nekretnine. Kupac je prethodno uplatio jamčevinu od 29.500,00 EUR, pa je istom vraćena razlika od 25.449,00 EUR. Visoki trgovački sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. Pž-4261/2024-3 od 14. studenoga 2024. g. odbio kao neosnovanu žalbu razlučnog vjerovnika Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, i potvrdio rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl. br. St-775/2021-130 od 3. listopada 2024. g. U meritumu drugostupanjski sud smatra da prodaja predmetne nekretnine nije protivna javnom moralu i suprotna zakonu, jer je provedena sukladno izričitim odredbama zakona, prema kojima se na četvrtoj dražbi nekretnina može prodati po bilo kojoj cijeni, većoj od propisane početne cijene, neovisno o utvrđenoj vrijednosti nekretnine, a sud je dužan postupati u okviru postojećih zakonskih odredbi.
4.2. Sudjelovanje u e-dražbi
Razlučni vjerovnik nesporno može sudjelovati na e-Dražbi, a njegova prava ni u čemu se ne razlikuju od prava svakog drugog ponuditelja na e-Dražbi. Logično je da je razlučni vjerovnik dužan platiti razliku između postignute cijene na e-Dražbi i iznosa njegove tražbine osigurane razlučnim pravom.
4.3. Pravo odlučivanja o neunovčenom predmetu stečajne mase
Hrvatski sabor je na temelju prijedloga Vlade Republike Hrvatske donio odredbe o najnižim cijenama po kojima se nekretnina opterećena razlučnim može prodati u stečajnom postupku (čl. 247. SZ-a). Razlog tome bio je prvenstveno skraćivanje prosječnog trajanja stečajnog postupka koje u Republici Hrvatskoj traje, počev od 90-ih godina XX. stoljeća izvan svih razumnih rokova, čime se apsolutno smanjuje učinkovitost/efikasnost stečajnog postupka.
Autoru ovog članka nije poznato da je razlučni vjerovnik odlučivao o neunovčenom predmetu stečajne mase nakon četvrte neuspješne e-Dražbe.
5. Zaključak
Unovčenje predmeta na kojima postoji razlučno pravo provodi se isključivo unutar stečajnog postupka, uz odgovarajuću primjenu pravila ovršnog postupka o ovrsi na nekretninama.
Čl. 247. SZ-a omogućuje namirenje razlučnog vjerovnika iz imovine stečajnog dužnika na više načina, a izjava o preuzimanju razlučnog vjerovnika svakako je u praksi najsloženiji način na koji razlučni vjerovnik postaje vlasnik nekretnine stečajnog dužnika. Radi unaprjeđenja ovog načina namirenja razlučnog vjerovnika potrebno je u čl. 247. st. 7. SZ-a iza rečenice: “Prvi razlučni vjerovnik u prednosnom redu može izjaviti da kupuje nekretninu i da stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti“ dodati rečenicu koja glasi: “Predmetnu izjavu sud je dužan odmah javno objaviti na e-Oglasna ploča sudova.“ Pravilnik bi trebao propisivati obveznu dostavu ove izjave FINA-i, a FINA ju zavesti u dnevnik e-Dražbe.
dr. sc. Ante Vuković, znanstveni suradnik u polju prava
^ 1 “Narodne novine“, br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24. – dalje: SZ.
^ 2 Upisnik sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika jedinstvena je baza podataka o upisanim opterećenjima pravima ili zabranama na pokretninama, dionicama, udjelima i poslovnim udjelima. Upisnik je javna knjiga čiji su podaci dostupni svakome i iz koje se mogu zatražiti izvadci glavne knjige ili prijepisi (preslike) iz zbirke isprava. Ustrojen je kao javna evidencija o eventualnom opterećenju predmeta u svrhu osiguranja pravom zaloga, fiducijarnim prijenosom vlasništva i prava ili nekom drugom mjerom osiguranja. Upisom u Upisnik stječu se odnosno prenose prava radi osiguranja, a istodobno se štiti potencijalni vjerovnik od toga da svoju tražbinu osigura opterećenim pravom ili stvari.
^ 3 Čl. 73. Zakona o izmjenama i dopunama Stečajnog zakona („Narodne novine“, br. 36/22.).
^ 4 Ovo pravilo potvrđuje i četvrta dražba u kojoj se prodaje imovine (stečajna masa) stečajnog dužnika SPORTSKI GRAD TPN d.o.o. u stečaju iz Splita:a) sportska dvorana SPALADIUM ARENA, b) pravo građenja, c) strojevi i oprema. Početna cijena za nadmetanje je 1,00 EUR, a iznos jamčevine je 5.985.000,00 EUR (10% od utvrđene vrijednosti spomenutih nekretnina) koju su uplatila 2 uplatitelja. V. FINA – Očevidnik nekretnina i pokretnina, dostupno na: https://ponip.fina.hr/ocevidnik-web/predmet_prodaje/373c8aad-fe86-4d6a-bb3a-2c8e53ba6570?src=6
^ 5 “Narodne novine“, br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. – dalje: OZ.
^ 6 To znači da kupovnina nije uplaćena nego se međusobne obveze i tražbine provode obračunskim putem. Prijeboj je jedan od načina prestanka tražbina iz obveznopravnog odnosa. Dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele (čl. 195. Zakona o obveznim odnosima). Posebno je važna odredba čl. 196. ovog Zakona po kojoj: prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju (st. 1.), te nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onog trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to (st. 2.).
^ 7 I na temelju odredbe čl. 107. st. 1. OZ-a ovrhovoditelj koji je kupac i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, nije dužan položiti kupovninu ako ona iznosi koliko i njegova ovršna tražbina ili manje.
^ 8 Vrlo je zanimljivo rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-4261/2024-3 od 14. studenoga 2024. g. U obrazloženju ovog rješenja stoji ”(…) Pritom je sud imao u vidu i to da se žalitelj kao razlučni vjerovnik nije koristio svojim pravom iz čl. 247. st. 7. SZ-a (a mogao je) te izjavio da kupuje nekretninu i stavlja u prijeboj svoju tražbinu s protutražbinom stečajnog dužnika po osnovi cijene u visini utvrđene vrijednosti nekretnine.”
9 Vrhovni sud Republike Hrvatske, obrazloženje rješenja broj: Rev-1481/2019-2 od 9. travnja 2019.
^ 10 Po redu stjecanja prava – čl.114. st.2. OZ-a.
^ 11 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sjednica Odjela trgovačkih i ostalih sporova održana 18. ožujka 2019.
^ 12 Vidi Šimić Željko, Jamci i razlučni vjerovnici u predstečajnom i stečajnom postupku, Pravosudna akademija, Priručnik za polaznike, ožujak 2019.
^ 13 Tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-2587/2018.
^ 14 “Narodne novine“, br. 156/14., 1/19., 28/21., 9/23. – dalje: Pravilnik.
