Prema podacima Državnog inspektorata, svake godine povećava se broj ozlijeđenih i smrtno stradalih radnika, unatoč njihovoj sve kvalitetnijoj zaštiti. Najviše ozlijeđenih uglavnom je u djelatnostima prerađivačke industrije te graditeljstvu.
U rješavanju tog problema trebao bi pomoći i
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu, koji je stupio na snagu 8. srpnja 2009., sa svrhom uvođenja mjera za poticanje unapređivanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu, sprječavanja ozljeda na radu, profesionalnih bolesti, drugih bolesti u svezi s radom te zaštite radnog okoliša.
Iako je važeći
Zakon o zaštiti na radu iz 1996. godine, već bio djelomično usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, u cilju njegovog potpunog usklađivanja s Direktivom vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989., o uvođenju poticajnih mjera za unapređivanje zaštite zdravlja i sigurnosti radnika, ovim zadnjim izmjenama bilo je potrebno doraditi neke već ranije ugrađene pravne institute.
Jedna od najzapaženijih izmjena je u dodanim stavcima 1., 2., i 3.
članka 7. Zakona, kojima je naglašen cilj preventivnih aktivnosti i mjera koje će smanjiti ili spriječiti štetne utjecaje po život i zdravlje radnika. U tom je smislu, a prema zahtjevu Direktive, utvrđeno pravo svih radnika,
ne samo onih koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada, da u određenim vremenskim razdobljima, imaju pravo zatražiti zdravstveni pregled, radi ocjene možebitnog utjecaja uvjeta rada na njihovo zdravlje.
Sukladno tome, radnicima koji nisu obuhvaćeni obvezom redovnih zdravstvenih pregleda po posebnom propisu, utvrđeno je pravo da u vremenskom razdoblju od svake tri godine mogu zatražiti takav preventivni zdravstveni pregled, koji će obavljati ovlaštene zdravstvene ustanove na području medicine rada i koji neće biti dodatan trošak za poslodavca. No, zbog možebitnih institucionalnih poteškoća kao i dodatnog troška, primjena ove odredbe odgođena je do dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Novim je izmjenama propisano da preventivne mjere te radni i proizvodni postupci koje poslodavac primjenjuje na temelju procjene ili u slučaju potrebe, moraju osigurati najveći mogući stupanj zaštite sigurnosti i zdravlja radnika i biti uključene u sve radne procese poslodavca i na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja kao i obveza poslodavca da prilikom povjeravanja zadaća radniku mora voditi računa o sposobnostima radnika koje bi mogle utjecati na njegovu sigurnost i zdravlje (
članak 8.).
Izmijenjenim
člankom 15. Zakona, institut odgovornosti za štetu usklađen je s općim propisima obveznog prava, osobito u području ograničenja odnosno oslobođenja poslodavca od odgovornosti za štetu koja je radniku uzrokovana ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom.
Zbog izričitog zahtjeva Direktive da svaki poslodavac, bez obzira na broj radnika koje zapošljava, mora imati jednog radnika zaduženog za obavljanje poslova zaštite na radu, novom je odredbom propisana ta obveza poslodavca i utvrđeni uvjeti koje radnik, za obavljanje poslova zaštite na radu, mora ispunjavati (
članak 18.a).
Poslodavac također ima obvezu obavješćivanja svih svojih radnika, koji mu obavljaju poslove zaštite na radu, o svim činjenicama i okolnostima koje utječu ili bi mogle utjecati na sigurnosti i zaštitu zdravlja radnika, a to uključuje i obvezu o obavješćivanju na području pružanja prve pomoći, gašenja požara i spašavanja radnika.
Prije početka rada, poslodavac je dužan svakog radnika obavijestiti o možebitnim opasnostima te da ga osposobiti za rad na siguran način (
članak 27.).
Prema izmijenjenom
članku 69. stavak 1., postupke savjetovanja s radnicima poslodavac mora provoditi bez obzira na broj radnika koji su kod njega zaposleni, u kojem je smislu utvrđeno pravo radnika da
kod svakog poslodavca mogu izabrati svog povjerenika za zaštitu na radu, a ne samo kod onog koji zapošljava 20 ili više radnika, kao što je bilo do sada.
Zbog Direktive je izmijenjen i
članak 79. Zakona na način da radnici koji u slučaju ozbiljne i neposredne opasnosti napuste svoje radno mjesto, ne smiju zbog toga trpjeti štetne posljedice, niti smiju zbog toga biti stavljeni u nepovoljniji položaj.
Kaznene odredbe
članaka 104. - 112. Zakona o zaštiti na radu, izmijenjene su kako bi bile usklađene s izmjenama članaka izvršenih ovim Zakonom.
Zaključno podsjećamo da je za provedbu cjelokupnog sustava zaštite zdravlja na radu i osiguranja izvora sredstava za financiranje troškova provedbe zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, u srpnju 2006. donesen
Zakon o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu na temelju kojeg je osnovan Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu.
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl.iur.
