Zakon o upravnim sporovima koji je trenutno na snazi, uglavnom se temelji na zakonu koji datira još iz 1952. godine. Tijekom godina, zakonske su se odredbe dopunjavale i prilagođavale potrebama upravnosudskih postupaka no zbog sve veće potrebe ubrzavanja i rješavanja velikog broja neriješenih predmeta kao i usklađivanja sa standardima EU, ocijenjeno je kako same izmjene i dopune starog zakona ne bi bile pregledne i jasne te je nakon osnovnog Prijedloga zakona o upravnim sporovima, uz nekoliko prihvaćenih primjedbi, usvojen Konačni prijedlog zakona.
Novi Zakon o upravnim sporovima sastoji se od 8 cjelina podijeljenih u 92. članka:
1. Opće odredbe – uređuju predmet i cilj zakona, predmet i načela upravnog spora, nadležnost i sastav suda te određuju stranke u upravnom sporu;
2. Prvostupanjski upravni spor – obuhvaća odredbe koje propisuju cjelokupan tijek upravnog spora (podnošenje tužbe, postupanje suda po tužbi, raspravu, radnje u upravnom sporu, sudske odluke);
3. Pravni lijekovi – u ovom zakonu obuhvaćaju žalbu, obnovu spora i zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude;
4. Troškovi upravnog spora – propisuje se što sve čini troškove spora i kako ih stranke podmiruju;
5. Izvršenje sudskih odluka odnosi se na izvršenje presuda i rješenja. Presuda je izvršna nakon što se dostavi stranci, a rješenje postaje izvršno nakon objave odnosno dostave stranci;
6. Ocjena zakonitosti općih akata – ovdje se radi isključivo o općim aktima koji nemaju pravni karakter propisa u smislu
članka 128. Ustava te čije preispitivanje zakonitosti nije u nadležnosti Ustavnog suda RH. Ocjena zakonitosti takvih općih akata odnosi se na pokretanje postupka, sadržaj i predaju zahtjeva, postupanje suda po zahtjevu, odlučivanje o zakonitosti općeg akta, zahtjev za izmjenu pojedinačne odluke zbog ukidanja općeg akta i obustavu postupka;
7. Poseban način rješavanja upravnih sporova odnosi se na mogućnost sklapanja sudske nagodbe. Tijekom spora sud će upozoriti stranke na tu mogućnost i u slučaju postizanja nagodbe koja se odnosi na cjelokupan tužbeni zahtjev, obustaviti spor. Time se želi postići brže i učinkovitije rješavanje upravnih sporova.
8. Prijelazne i završne odredbe propisuju da novi Zakon o upravnim sporovima stupa na snagu 1. siječnja 2012., a svi sudski predmeti koji su zaprimljeni u Upravnom sudu RH i nisu dovršeni do 31.11.2011. dovršit će se po „starom“ Zakonu o upravnim sporovima (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77 i NN 53/91, 9/92, 77/92).
U
Konačnom prijedlogu zakona sadržana su rješenja koja se vežu uz osiguravanje pravne zaštite od svih upravnih postupanja, a ne samo od pojedinačnih odluka. Uz to, određeno je da sud ima pravo samostalno utvrđivati činjenice u sporu, omogućeno je odlučivanje suca pojedinca, a sud je obvezan provoditi usmenu raspravu u svim slučajevima, osim ako je zakonom drukčije propisano.
Zakonom se ustrojava dvostupanjsko upravno sudovanje što strankama omogućava ulaganje žalbe na odluke prvostupanjskih sudova.
Upravnim sudovima je, osim nadležnosti nad primjenom zakona, dana i puna nadležnost nad utvrđivanjem činjenica, a propisuje se i obveza vođenja usmene rasprave u prvom stupnju sudskog postupka.
Visoki upravni sud RH određuje se kao sud koji odlučuje o ocjeni zakonitosti općih akata i koji rješava najsloženije upravne stvari, te kao žalbeni sud. U prvom stupnju odlučuju upravni sudovi koji će biti ustanovljeni za područje više županija. Predviđa se osnivanje regionalnih upravnih sudova u Zagrebu, Osijeku, Splitu i Rijeci. Visoki upravni sud kao drugostupanjski sud, imat će sjedište u Zagrebu.
Upravni spor ne može se voditi u stvarima u kojima je osigurana sudska zaštita izvan upravnog spora. Također, upravni spor se ne može voditi o pravilnosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene javnopravnog tijela, ali se može voditi o zakonitosti takve odluke, kao i o granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana. Ne može se voditi niti upravni spor protiv postupovne odluke javnopravnog tijela budući da se takva odluka može pobijati samo u tužbi protiv odluke u glavnoj stvari, ako zakonom nije drukčije propisano.
Kako bi se spriječila zatrpanost drugostupanjskog suda i nepotrebno odugovlačenje postupka, propisani su određeni slučajevi u kojima je moguće žalbom pobijati presudu prvostupanjskog suda. Skraćeni su i procesni rokovi, a sud i stranke obvezuju se na brže postupanje i poduzimanje procesnih radnji.
Primjerice, ako je žalba neuredna, upravni sud će u roku od 15 dana od primitka žalbe pozvati žalitelja da dopuni ili ispravi žalbu i odrediti mu za to primjereni rok. Ako žalitelj u roku ne postupi po traženju suda, sud će žalbu odbaciti kao neurednu te po njoj neće postupati. Očekuje se da će ovime sudski postupci kraće trajati te da će nove odredbe pridonijeti bržem rješavanju sudskih predmeta.
Na donošenje novog Zakona o upravnim sporovima utjecao je i novi
Zakon o općem upravnom postupku (NN 47/09) koji zajedno sa Zakonom o upravnim sporovima čini svojevrsnu upravnopostupovnu i upravnosudsku cjelinu.
Ovime se polako završava reforma hrvatskog postupovnog zakonodavstva što omogućava bolju zaštitu prava građana, ubrzavanje upravnih postupaka te usklađivanje sa standardima Europske unije.
Pripremila: Marina Turković
