Od 1987. godine kada je u Švedskoj prvi puta donesen zakon koji regulira zaštitu interesa osoba istog spola koje žive zajedno, sve više europskih država svojim propisima uvodi pravnu mogućnost registracije zajedništva istospolnih parova, određuje učinke takvih zajednica te pravila u slučaju njihovog raskida. Navedeni propisi najčešće se međusobno razlikuju prema načinu na koji uređuju samu registraciju istospolnih zajednica, pravo na posvojenje djece i pravo na medicinski potpomognutu oplodnju.
Ova vrsta zajednica u Hrvatskoj je regulirana
Zakonom o istospolnim zajednicama, prema kojem je istospolna zajednica životna zajednica dviju osoba istog spola koje nisu u braku, izvanbračnoj ili drugoj istospolnoj zajednici, a koja traje najmanje tri godine te koja se temelji na načelima ravnopravnosti partnera, međusobnog poštovanja i pomaganja, te emotivnoj vezanosti partnera (
članak 2.).
Daljnje zakonske pretpostavke za priznanje učinka istospolne zajednice zahtijevaju da je to životna zajednica osoba koje su starije od 18 godina, koje nisu lišene poslovne sposobnosti te nisu krvni srodnici u ravnoj lozi, a u pobočnoj zaključno do četvrtog stupnja.
Navedene pretpostavke preuzete su iz
Obiteljskog zakona kako u pogledu trajanja zajednice (tri godine kao i za izvanbračnu zajednicu) tako i za dob, poslovnu sposobnost i srodstvo (pretpostavke za valjanost braka).
Odredbe Zakona o istospolnim zajednicama, kojima su propisane pretpostavke za priznanje njihova postojanja i pravnih učinaka, ne predviđaju obvezu niti mogućnost upisa takve zajednice u neku vrstu upisnika za registraciju osobnog statusa građana.
Pravni učinci koje istospolna zajednica u Hrvatskoj ima su:
- pravo na uzdržavanje (
članak 6.-10.)
- pravo na stjecanje i uređivanje međusobnih imovinskih odnosa (
članak 11.-20.)
- pravo na uzajamno pomaganje (
članak 4.).
Uzdržavanje i imovinski odnosi također su uglavnom regulirani prema pravilima Obiteljskog zakona koji uređuju učinke braka i izvanbračne zajednice heteroseksualnih partnera.
Dakle, partner u istospolnoj zajednici pod određenim pretpostavkama nakon njezinog prestanka može ostvariti uzdržavanje od bivšeg partnera, zatim partneri mogu imati zajedničku stečevinu kao i vlastitu imovinu, a međusobne imovinskopravne odnose mogu urediti pisanim ugovorom koji se odnosi bilo na postojeću bilo na buduću stečevinu i imovinu.
Zabrana diskriminacije na temelju seksualne orijentacije uvrštena je u Povelju ljudskih prava Europske unije, stoga i Zakon o istospolnim zajednicama posebnom odredbom propisuje zabranu svake izravne i neizravne diskriminacije na osnovi istospolne zajednice kao i činjenice homoseksualne orijentacije, a diskriminacijom se smatra i poticanje druge osobe na diskriminaciju (
članak 21.).
Za razliku od nekih stranih zakonodavnih rješenja, istospolni partneri u Hrvatskoj nemaju pravo na posvajanje djece, na zakonsko nasljeđivanje, na dogovornu promjenu prezimena, na stjecanje državljanstva, porezne olakšice, pristup mirovinskom osiguranju. Također, budući da ovim Zakonom istospolna zajednica nije jasno određena kao zajednica obiteljskog života, istospolni partneri/partnerice ne mogu dobiti bolovanje za partnera kao člana obitelji, ne mogu pravno urediti odnos prema djeci jednoga od njih, koristiti blagodat nesvjedočenja i dr.
Stoga pojedine udruge koje zagovaraju prava istospolnih zajednica u Hrvatskoj traže da se uz antidiskriminacijske razloge poput rase, boje kože, spola i jezika, vjere i političkog uvjerenja u
Ustavu RH navede i spolna orijentacija, odnosno da se u članku Ustava koji se odnosi na zaštitu obitelji zaštiti i istospolna zajednica čime bi se stvorila osnova za zakonsko reguliranje nasljeđivanja te drugih prava partnera u istospolnoj zajednici.
Vidjet ćemo hoće li doći do promjene Ustava i u tom pogledu, no da se i kod nas pri pisanju zakonskih odredbi počinju uvažavati prava osoba u istospolnim zajednicama pokazuje primjer novog
Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je stupio na snagu 21. prosinca 2009., a čije se odredbe na odgovarajući način primjenjuju i na osobe koje žive u istospolnoj zajednici (
članak 7.).
Pripremila: Ljiljana Drakulić, dipl. iur.
Literatura: M. Alinčić, D. Hrabar, D. Jakovac-Lozić, A. Korać-Graovac –
Obiteljsko pravo,
Narodne novine, Zagreb 2007.
Razvojem svijesti o pravu na različitost i individualnost svake osobe kao i na zaštitu njezinih ljudskih prava, na međunarodnoj i nacionalnoj razini postupno se poboljšava pravni položaj osoba istospolne orijentacije te se, ovisno o pojedinoj državi, nalazi negdje u rasponu od zaštite od diskriminacije do priznavanja gotovo svih prava kao i heteroseksualnim osobama.
