Unatoč tome što iz odredaba stavaka 1. i 6. članka 79. ZUS-a proizlazi da se o troškovima spora odlučuje nakon okončanja upravnog spora, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je odlučivao o troškovima žalbenog postupka i u situaciji kada upravni spor nije okončan. Tako je, primjerice, Visoki upravni sud Republike Hrvatske, presudom poslovni broj Usž-132/2023-3 od 14. ožujka 2024., poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj UsI-3714/2021-36 od 17. studenoga 2022. i predmet je vratio tome sudu na ponovni postupak (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku i zainteresiranoj osobi da tužitelju solidarno naknade trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 eura (točka II. izreke).
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je pozivom na odredbu članka 78. ZUS-a/10 podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u dijelu pod točkom II. izreke, pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, i to odredaba članka 79. ZUS-a/10, smatrajući da upravni spor nije okončan, slijedom čega drugostupanjski sud nije mogao odlučivati o troškovima žalbenog postupka.
Vrhovni sud Republike, Hrvatske, rješenjem broj U-zpz-21/2024-4 od 3. prosinca 2024., prihvatio je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-125/2024-9 od 1. kolovoza 2024. i preinačio odluku o trošku sadržanu u točki II. izreke presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-132/2023-3 od 14. ožujka 2024. te odlučio: „O troškovima žalbenog postupka odlučit će se zajedno s odukom o glavnoj stvari“.
U obrazloženju rješenja, pored citiranja odredba stavaka 4. i 6. ZUS-a/10 je naveo: „Proizlazi da, imajući u vidu da snašanje troškova upravnog spora obvezuje stranku koja izgubi spor u cijelosti ili se troškovi raspodjeljuju razmjerno uspjehu u sporu, ili da svaka stranka snosi svoje troškove, nije bilo mjesta donošenju odluke o troškovima žalbenog postupka u situaciji kada upravni spor još nije okončan i kada još uvijek nije poznato koja je stranka uspjela u sporu, bilo u cijelosti ili djelomično.“
Time će se u odnosu na to pitanje ujednačiti praksa upravnih i redovnih sudova. Međutim, i dalje u nekim pitanjima, kao što su paricijski rok u kojem je stranka dužna isplatiti troškove upravnog spora (izvršenje činidbe) i tijek zateznih kamata na dosuđene troškove spora, postoji neujednačenost prakse upravnih sudova s praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Upravi sudovi, u pravilu, paricijski rok za isplatu naknade troškova spora određuju u roku od 60 dana od dana dostave odluku, a plaćanje zateznih kamata na troškove upravnog spora uvjetuju tek ako stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova u roku za dobrovoljno ispunjene ne izvrši svoju obvezu. Smatramo da ni za takvo suđenje nema uporišta u članku 79. ZUS-a/10, a niti u drugim odredbama toga Zakona. Novim Zakonom o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 16/24., dalje: ZUS/24), za razliku od ZUS-a/10, uređeno je (normirano) pitanje tijeka zateznih kamata na troškove upravnog spora1. Međutim, upitno je koliko je takvo uređenje tijeka prava na zatezne kamate u skladu s Ustavom Republike Hrvatske (jednakost svim pred zakonom, vladavina prava). Za razliku od Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), koji je u odredbi članka 382. stavka 2. između ostalog propisao da, ako posebnim propisom nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe jest petnaest dana, ZUS-om/10 kao ni ZUS-om/24 pitanje roka za izvršenje činidbe (paricijski rok) nije uređeno.
Josip Petković, dipl. iur.
1 Članak 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 26/24) glasi: „Troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke.“