Poslovne tajne imaju veliku važnost u poslovnim odnosima te predstavljaju alat za jačanje konkurentnosti i upravljanje istraživačkim i razvojnim inovacijama kojima se utječe na povećanje ukupne vrijednosti poduzeća. Općenito se tajnom smatra svaki podatak koji je poznat samo određenom broju osoba i kao takav se ne smije prenositi dalje. Obvezu čuvanja javnih tajni imaju državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe koje ostvare pristup tajnim podacima (državna tajna, vojna tajna, službena tajna,poslovna tajna). Sprječavanje neovlaštenog otkrivanja i korištenja poslovne tajne i zaštita podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu izrazito je važna u kontekstu radnih odnosa. Autor u članku razmatra zakonska uređenja zaštite poslovne tajne u radnom odnosu.
Što je poslovna tajna?
Vrlo važan segment u poslovanju svih poslovnih subjekata na tržištu predstavlja poslovna tajna koja omogućuje razvoj trgovačkog društva i stvaranje konkurencije na tržištu. Sama definicija poslovne tajne propisuje da se poslovnom tajnom smatra sve što je kao tajnom definirano zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Drugim riječima, poslovna tajna se može definirati kao vrijedna poslovna informacija kojom ne smije raspolagati bilo tko, odnosno onaj tko bi mogao takvu vrijednost iskoristiti, umanjiti ili na drugi način naštetiti raspolaganjem.
Poslovna tajna predstavlja način postupanja, poslovnu praksu, “know-how” ili neku drugu informaciju koja pomaže poslovnim subjektima da se natječu s konkurencijom. Poslodavac će posebnim općim aktom, kao autonomnim izvornom radnog i poslovnog prava, urediti pitanja poslovne tajne.
Kroz zakonodavni okvir poslovna tajna definirana je Zakonom o zaštiti tajnosti podataka ("Narodne novine" br. 108/96.- dalje u tekstu: ZZTP). Navedeni zakon je prestao važiti 6. kolovoza 2007. godine stupanjem na snagu Zakona o tajnosti podataka ("Narodne novine" 79/07., 86/12.), osim odredbi glave 8. i 9. ZZTP-a koje su i dalje na snazi, a koje uređuju poslovnu i profesionalnu tajnu.
Člankom 19. ZZTP-a propisano je da poslovnu tajnu označava svaki podatak koji je kao poslovna tajna utvrđen zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkom društva, ustanove ili druge pravne osobe. Takav podatak može predstavljati proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja ne ovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Općim aktom se ne može utvrditi da se poslovanje pravne osobe smatra poslovnom tajnom, niti se poslovnom tajnom mogu smatrati podaci čije priopćavanje nije protivno interesima te pravne osobe. Također, poslovnu tajnu ne mogu predstavljati podaci koji su od značenja za poslovno povezivanje pravnih osoba, niti podaci koji se odnose na zaštićeno tehničko unapređenje, otkriće ili pronalazak.
Pravna se osoba određuje kao ovlaštena osoba ili posebno tijelo koje ima uvid u poslovne tajne, zadaću njihovog čuvanja te može odrediti osobe kojima se poslovna tajna može priopćiti. Pravna osoba dužna je čuvati kao tajnu i sljedeće podatke: sve što je saznala kao poslovnu tajnu od drugih pravnih osoba; poslove što ih obavlja za Republiku Hrvatsku, a koji su zaštićeni odgovarajućim stupnjem tajnosti; podatke koji sadrže natječaj ili dražbu, a čuva ih do objavljivanja rezultata te tajne podatke koji su zakonom, drugim propisom ili općim aktom doneseni na temelju Zakona, a od posebnog su gospodarskog značaja (čl 20., čl. 21. ZZTP-a).
Člankom 22. ZZTP-a propisano je da se poslovna tajna ne smije priopćavati niti činiti dostupnom neovlaštenim osoba, ako to nije utvrđeno posebnim zakonom. Svi zaposlenici dužni su čuvati poslovnu tajnu. Odavanje tajne je protupravno djelo: djelo nelojalne utakmice, kazneno djelo, prekršaji, disciplinsko ili stegovno djelo i dr.
Navedena zakonska definicija obuhvaća dosta široko područje, te je poslodavac u obvezi općim aktom, uzimajući u obzir svoje područje poslovanja, definirati što bi bila poslovna tajna u pojedinom slučaju. Ipak, općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na njegovo poslovanje smatraju poslovnom tajnom niti se kao takvom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije protivno interesima te pravne osobe. Isto tako, poslovnom se tajnom ne mogu odrediti niti podaci koji su isključeni posebnim propisom, primjerice, podaci koji se upisuju u Registar godišnjih financijskih izvješća, budući da je registar javan i da svatko može bez dokazivanja pravnog interesa dobiti podatke iz Registra.
Osim Zakonom o zaštiti tajnosti podataka, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti ("Narodne novine" br. 30/18.- dalje u tekstu: ZZNITV) kojim se u pravni poredak prenosi Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.
Kako bi poslodavac na što jasniji način općim aktom odredio koji podatak se smatra poslovnom tajnom, može se poslužiti odredbama Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti koja uvodi kriterije temeljem kojih se pojedine informacije imaju smatrati poslovnom tajnom.
To podrazumijeva da su poslovne tajne informacije koje nisu općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, te koje imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne, te je u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost. Na taj način se može zaključiti da poslodavac određuje osobu ili osniva posebno tijelo koje ima uvid u poslovne tajne, odnosno zadaću njihovoga čuvanja, te odlučivanja kojim se osobama poslovna tajna može priopćiti.
Člankom 3. stavkom 1. točkom 5. ZZNITV-a propisano je kako su poslovna tajna informacije koje ispunjavaju sve sljedeće zahtjeve:
a) tajne su jer nisu, u svojoj ukupnosti ili u točnoj strukturi i sklopu svojih sastavnih dijelova, općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija,
b) imaju tržišnu (komercijalnu) vrijednost zbog toga što su tajne te
c) u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela je u tim okolnostima razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.
ZZNITV jasno definira da je zabranjeno nezakonito pribavljanje, korištenje i otkrivanje poslovne tajne. Nositelji poslovne tajne imaju pravo zahtijevati mjere, postupke i pravna sredstva predviđena ZZNITV-om radi sprječavanja nezakonitog pribavljanja, korištenja ili otkrivanja svoje poslovne tajne odnosno ostvarivanja pravne zaštite u tom pogledu.
Zbog obavljanja poslova pravne osobe, poslovnu tajnu drugim osobama može priopćiti samo osoba ovlaštena općim aktom i to uz: prethodnu pisanu suglasnost poslodavca koja je sukladno svom općem aktu odredila da se ti podaci smatraju poslovnom tajnom i uz prethodnu pisanu suglasnost zainteresirane pravne ili fizičke osobe ako su u pitanju podaci iz ponuda za natječaj ili dražbu. U zahtjevu kojim se traži navedena suglasnost mora se navesti: koji su podaci u pitanju, kojoj se osobi oni imaju priopćiti, koja je osoba ovlaštena obaviti takvo priopćenje, razlozi zbog kojih je priopćavanje nužno te način na koji će se podaci priopćiti odnosno koristiti (čl. 23. ZZTP-a). Povredom čuvanja poslovne tajne ne smatra se priopćavanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom na sjednicama, ako je takvo priopćavanje nužno za obavljanje poslova te ovlaštena osoba koja priopćava poslovnu tajnu dužna je upozoriti nazočne da se ti podaci smatraju poslovnom tajnom te da ju kao takvu moraju i čuvati (čl. 24. ZZTP-a).
Odredbe o zaštiti poslovne tajne sadržane su i u Zakonu o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.- dalje u tekstu: ZOR). Naime, prema odredbi članka 98. ZOR-a radnik je dužan obavijestiti poslodavca o svojem izumu ostvarenom na radu ili u vezi s radom, s time što je podatke o tom izumu dužan čuvati kao poslovnu tajnu i ne smije ih priopćiti trećoj osobi bez odobrenja poslodavca. Izum u tom slučaju pripada poslodavcu, a radnik ima pravo na nagradu utvrđenu kolektivnim ugovorom, ugovorom o radu ili posebnim ugovorom. Ako bi radnik neovlašteno priopćavao podatke u svezi izuma ostvarenog na radu ili u svezi s radom trećim osobama bez dopuštenja poslodavca, radilo bi se o skrivljenom ponašanju radnika što bi za posljedicu moglo imati izvanredni otkaz ugovora o radu.
Nadalje, Kaznenim zakonom ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.) propisane su i kazne za odavanje poslovnih tajni:
1. Tko drugome neovlašteno priopći ili na drugi način učini pristupačnim podatke koji su poslovna tajna, kao i tko pribavlja takve podatke s ciljem da ih preda neovlaštenoj osobi kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.
2. Ako je kaznenim djelom od stavka 1. ovoga članka počinitelj sebi ili drugome pribavio znatnu imovinsku korist ili prouzročio znatnu štetu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do 5 godina (čl. 262.).
Kako zaštititi poslovnu tajnu u radnim odnosima?
Poslodavci proglašavaju poslovnom tajnom određene podatke o nekim činjenicama, postupcima pa i ugovore o radu koji se odnose na plaće zaposlenih. Svakako poslodavac će za takvo postupanje posebno imati interes kada bi objavljivanjem određenog podatka mogla nastati šteta u njegovom poslovanju.
Zaštita poslovne tajne u radnim odnosima, ali i općenito poslovnim procesima može se ostvariti na nekoliko načina. Prvi od njih je sklapanje ugovora o povjerljivosti. Kako bi ostvarili sigurnost i tajnost poslovne tajne, poslodavci sa svojim zaposlenicima mogu potpisati ugovor o povjerljivosti, čijim se potpisivanjem zaposlenik obvezuje čuvati povjerljivost dobivenih informacija i ne otkrivati ih trećima. Ugovor o povjerljivosti podataka ili non-disclosure agreement (NDA) je dvostrani ugovor kojim se uređuje status povjerljivih podataka (ne samo poslovnih tajni). Ugovorne stranke potpisivanjem ovog ugovora potvrđuju da neće trećim stranama iznositi povjerljive podatke o međusobnoj poslovnoj suradnji. Prilikom sklapanja ugovora o povjerljivosti bitno je da stranke pregovaraju i točno definiraju informacije koje su povjerljive, a to mogu biti podaci o proizvodu ili klijentima, ideje, znanje i iskustvo, opisi izuma, kemijske formule, računalni program, istraživačke ili poslovne informacije i slično.
Poslovnu tajnu dužni su čuvati svi radnici kod poslodavca koji na bilo koji način saznaju za podatak koji se smatra poslovnom tajnom te ga ne smiju priopćavati niti učiniti dostupnim neovlaštenim osobama.
Međutim, kad je to radi obavljanja poslova poslodavca nužno, radnik može uz suglasnost poslodavca drugoj osobi izložiti neku tajnu informaciju, ali je preporučljivo s tom osobom prije izlaganja takve informacije sklopiti Izjavu o tajnosti ili Ugovor o tajnosti, takozvani NDA ugovor kojim ona jamči da iste neće prenositi dalje već će ih zadržati samo i isključivo za sebe. U NDA ugovoru definiraju se koje informacije su povjerljive, koje su obveze primatelja informacije, koliko dugo je primatelj obvezan čuvati tajnost dobivenih informacija te koje su sankcije ukoliko dođe do kršenja ugovora.
Osim povjerljivih informacija, ugovorom o povjerljivosti (NDA) mogu se definirati i koliko dugo su ugovorne strane obavezne čuvati informacije, u koju svrhu, njihov doseg korištenja, izuzeci na koje se ne primjenjuje ugovor o povjerljivosti ugovaranje nadležnog suda ili arbitraže za slučaj kršenja ugovora te kazne ukoliko neka od ugovornih strana ne poštuje ugovor nego otkrije neku od povjerljivih informacija trećoj strani.
Prema navedenom, prilikom sklapanja ugovora o povjerljivosti (NDA) bitno je voditi računa o tome da se:
Trgovačka društva najčešće određuju tajnim informacije o plaćama, menadžerskim ugovorima ili otpremnini direktora trgovačkih društava i ostalih zaposlenika, troškovima za konzultantske, investicijske i intelektualne usluge, ugovorima o suradnji, o isplatama pojedinim odvjetničkim uredima i javnim bilježnicima, ugovorima o zakupu poslovnog prostora, ugovorima o oglašavanju na radio postajama i tiskanim medijima, sporazumima o financiranju projekata, i drugim informacijama.
Nadalje, budući da je poslovna tajna prvenstveno pitanje samoregulacije unutar poslovnog subjekta, svako poduzeće koje želi zaštititi tajnost i povjerljivost svojih podataka može u svojim internim aktima urediti pitanje poslovne tajne. Općim aktom ne može se odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe. Također poslovnom tajnom ne mogu se odrediti niti podaci koji su isključeni posebnim propisom, primjerice, podaci koji se upisuju u Registar godišnjih financijskih izvješća, budući da je registar javan i da svatko može bez dokazivanja pravnog interesa dobiti podatke iz Registra. Također, u postupcima javne nabave, troškovnik i ponudbeni list ne mogu biti označeni kao poslovna tajna, a ako ponuditelj želi tako označiti neke druge dokumente ili podatke u ponudi, tada će se morati pozvati upravo na opći akt na kojemu temelji oznaku tajnosti.
Uz navođenje podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu, općim aktom pravne osobe pobliže se određuje način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne. Na dokumentima koji sadrže tajne podatke označava se na vidljivom mjestu vrsta tajne i stupanj tajnosti. Svakako, bilo bi uputno u odnosu na značaj pojedinih podataka propisati i razinu zaštite.
U pravilu će poslodavac pitanja poslovne tajne urediti prije svega općim aktom kao autonomnim izvorom radnog i trgovačkog prava. Osobito je važno definirati što ulazi u poslovnu tajnu i kako se označava, tko je ovlašten za određivanje i što je poslova tajna te kada podatak prestaje biti poslovnom tajnom, kad se podaci koji predstavljaju poslovnu tajnu poslodavca mogu priopćavati drugim osobama, ovlaštene osobe koje ih mogu priopćavati te osobe kojima se takvi podaci mogu priopćavati. Također, poslodavac će odrediti ovlaštenu osobu ili će osnovati posebno tijelo koje ima uvid u poslovne tajne, zadaću njihovoga čuvanja, te odlučivanja koje se osobe zaposlene kod poslodavca mogu ovlastiti za čuvanje poslovne tajne, odnosno kojim se osobama poslovna tajna može priopćiti.
Ivan Vidas, struč. spec. oec.
