Prekršajni zakon ne sadrži posebne postupovne odredbe u odnosu na dokaznu radnju ispitivanja svjedoka, pa tako niti odredbe u odnosu na nezakonitost takvog dokaza, no člankom 173. stavkom 1. Prekršajni zakon u odnosu na sva postupanja u vezi ispitivanja svjedoka (osim određenih iznimki), upućuje na primjenu odgovarajućih odredbi Zakona o kaznenom postupku, a što implicira zaključak da se i pitanje nezakonitosti dokaza treba procjenjivati kroz odgovarajuće odredbe Zakona o kaznenom postupku, pa ćemo u ovom članku prikazati ovu problematiku kroz jednu noviju odluku Vrhovnog suda RH.
Problematika nezakonitih dokaza općenito je uređena u odredbama članka 90. Prekršajnog zakona (N.N. br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje: PZ), pa je tako u stavku 1. propisano da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), čime se dakle definiraju nezakoniti dokazi, a i ostvaruje zabrana iz članka 29. stavka 4. Ustava RH.1
Nadalje, u stavku 2. navedenog članka taksativno se navode sve povrede koje dovode do nezakonitih dokaza, pa se tako u točki 1. navode tzv. nezakoniti dokazi ex judicio,2 dok se u točki 2. propisuje da su nezakoniti dokazi i oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni PZ-om (u članku 171. stavku 8. i u članku 172. stavku 4. – odnose se na ispitivanje okrivljenika) te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo – tzv. nezakoniti dokazi ex lege.
S tim u vezi, uvodno je potrebno istači da je ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. PZ-a u slučaju ako se presuda temelji na dokazu iz članka 90. PZ-a, dakle, na nezakonitom dokazu, a na koju povredu Visoki prekršajni sud RH, kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 202. stavku 1. PZ-a.
Kada govorimo o ispitivanju svjedoka, kao jednoj od najučestalijih i najbitnijih dokaznih radnji u prekršajnom postupku, tada je bitno istači da PZ ne sadrži posebne postupovne odredbe u odnosu na dokaznu radnju ispitivanja svjedoka, pa tako niti odredbe u odnosu na nezakonitost takvog dokaza, no članak 173. stavak 1. PZ-a u odnosu na sva postupanja u vezi ispitivanja svjedoka (osim određenih iznimki predviđenih u članku 166. stavak 2. - stegovno kažnjavanje, zatim u članku 167. stavku 7. - izvanraspravno ispitivanje svjedoka, te u članku 168. stavku 2. - nalog o dovođenju) upućuje na primjenu odgovarajućih odredbi Zakona o kaznenom postupku (N.N. br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08), a što implicira zaključak da se i pitanje nezakonitosti dokaza treba procjenjivati kroz odgovarajuće odredbe ZKP/08, što i zaključuje Vrhovni sud RH (dalje: VSRH) u svojoj presudi broj: Kzz 37/2022-3 od 11. siječnja 2023, kroz čije izlaganje ćemo nastojati prikazati ovu problematiku.
Dakle, u konkretnom prekršajnom predmetu okrivljenik je pravomoćnom presudom proglašen krivim zbog prometnog prekršaja.
Međutim, protiv te presude državni odvjetnik je podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbi članka 195. stavka 1. točke 10. u vezi s člankom 173. stavkom 1. i člankom 90. stavkom 2. točkom 2. PZ-a i u svezi s člankom 288. stavkom 3. i člankom 300. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08., navodeći da je u prekršajnom postupku na sporne okolnosti ispitan svjedok koji je prije ispitivanja upozoren u smislu čl. 173. st. 1. PZ-a i čl. 234. ZKP/08, a da se odredba čl. 173. st. 1. PZ-a citira samo formalno jer je njome propisano da se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na ispitivanje svjedoka i vještaka, a da je upozorenje iz čl. 234. ZKP/08 pogrešno (odnosi se na pravo okrivljenika na predlaganje dokaznih radnji u istrazi).
K tome, tvrdi da je svjedok sukladno odredbi čl. 173. st. 1. PZ-a prije ispitivanja trebao biti upozoren u smislu odredbe čl. 288. st. 3. ZKP/08 koja propisuje da će se svjedok prije ispitivanja upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, kao i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. ZKP/08 (nije obvezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti), te da je ta upozorenja trebalo unijeti u zapisnik, a da sud nije primijenio navedene zakonske odredbe i slijedom toga nije mogao, prema odredbi čl. 300. st. 1. toč. 5. ZKP/08, takav iskaz svjedoka upotrijebiti kao dokaz u postupku.
Prethodne tvrdnje državnog odvjetnika VSRH cijeni osnovanim s obzirom da je prekršajni sud u donošenju presude počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. PZ-a jer se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu.
Napominje da osnovano državni odvjetnik tvrdi da je iskaz svjedoka nezakonit dokaz iz članka 90. stavka 2. točke 2. PZ-a, iako PZ ne sadrži takvu striktnu odredbu kojom je izričito predviđeno da se iskaz svjedoka koji nije ispitan na zakonom propisan način ne može upotrijebiti u prekršajnom postupku, no da se i pitanje nezakonitosti dokaza treba procjenjivati kroz odgovarajuće odredbe ZKP/08.
U nastavku obrazloženja VSRH ističe da propisi na koje se referira odredba članka 173. stavka 1. PZ-a su odredbe članka 288. stavka 3. ZKP/08, koja se odnosi na obvezna upozorenja koja se svjedoku navode prije ispitivanja i obveza da se ta upozorenja upišu u zapisnik, te odredba članka 300. stavak 1. točka. 5. ZKP/08, koja propisuje da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz ako upozorenja iz članka 288. stavka 3. ZKP/08 nisu ubilježena u zapisnik.
Konačno, zaključuje da kako u raspravnom zapisniku nije ubilježeno da je svjedok prije ispitivanja upozoren na obveze i prava propisana člankom 288. stavkom 3. ZKP/08, a iskaz navedenog svjedoka je upotrijebljen u donošenju pravomoćne presude, prekršajni je sud počinio bitnu povredu odredaba Prekršajnog zakona iz članka 195. stavka 1. točke 10. u vezi s člankom 173. stavkom 1. i člankom 90. stavkom 2. točkom 2. PZ-a, a u vezi s člankom 288. stavkom 3. i člankom 300. stavkom 1. točkom 5. ZKP/08, kako se to osnovano tvrdi u zahtjevu, zbog čega je onda utvrdio da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, pa je ukinuo pravomoćnu presudu i predmet vratio općinskom sudu na ponovno odlučivanje.
Željko Kudrić, dipl.iur.
^ 1 „Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.“
^ 2 „(2) Nezakoniti su oni dokazi koji su:
1. pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava:
a) obrane,
b) na dostojanstvo,
c) na ugled i čast, te
d) na nepovredivost osobnog i obiteljskog života,“
