Do kraja godine očekuje se donošenje posebnog zakona - Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada, s ciljem uspostave regulatornog okvira koji će, osim doprinosa učinkovitoj borbi protiv neprijavljenoga rada, omogućiti i prelazak iz neprijavljenoga u prijavljeni rad. Autor ovim člankom daje pregled najvažnijih odredbi iz Prijedloga Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada.
Donošenje posebnog zakona radi suzbijanja neprijavljenoga rada jedna je od mjera iz Nacionalnog programa za suzbijanje neprijavljenog rada u Republici Hrvatskoj 2021.-2024. i Akcijskog plana za provedbu Nacionalnog programa (Mjera 2.1. Poboljšati zakonodavni okvir uvođenjem definicije neprijavljenoga rada i uskladiti sustav upravnih i prekršajnih mjera). S obzirom na to da neprijavljeni rad predstavlja jedan od faktora koji ograničava pozitivne promjene u društvu, osnovni je cilj ovog Nacionalnog programa, između ostalog, osigurati poticajno okruženje za prelazak iz sfere neprijavljenog rada i neregistriranih djelatnosti u zakonite okvire Republike Hrvatske.
Stoga je Nacionalnim programom planirano donošenje posebnog zakona u svrhu sveobuhvatne borbe protiv neprijavljenoga rada, kojem je cilj ojačat pravni okvir kojim će se poticati poduzetničke aktivnosti, uz istodobno osiguranje dostojanstvenih uvjeta rada radnika u smislu potpuno prijavljenoga rada i zaštitu poduzetnika od nelojalne konkurencije.
Tako je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike uputilo prijedlog Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada (dalje u tekstu: Prijedlog Zakona) u javno savjetovanje, koje je zatvoreno 18. rujna 2022., a čije se donošenje očekuje krajem ove godine.
Što je neprijavljeni rad?
Neprijavljeni rad radnika pojava je prisutna u različitim djelatnostima i u različitim pojavnim oblicima, od potpuno neevidentiranog rada, koji uključuje i pojavu tzv. lažne samozaposlenosti, do, također, više varijanti djelomično neprijavljenoga rada. Kolokvijalno poznat kao tzv. rad na crno, neprijavljeni rad negativno utječe na razvoj ukupnog gospodarstva budući uskraćuje državu za pripadajuća javna davanja, a radnika za odgovarajući dohodak, pravo na mirovinski staž i osiguranje drugih radničkih prava.
Neprijavljeni rad nerijetko podrazumijeva i nezadovoljavajuće uvjete rada, uključujući izloženost rizicima zbog neodgovarajuće zaštite na radu, nedostatnu socijalnu zaštitu te ograničene mogućnosti za razvojem i napredovanjem takvih radnika.
S druge strane, obavljanje neprijavljenog rada i primanje plaće „na ruke“, odnosno bez uplate javnih davanja, otvara mogućnost istodobnog korištenja raznih naknada (naknade iz sustava socijalne sigurnosti, naknada za nezaposlene i sl.), koja sredstva se osiguravaju iz državnog proračuna. Time se zadire ne više samo u prekršajnu odgovornost već u prijevarno stjecanje (imovinske) koristi bez osnove, a nanosi se šteta državnom proračunu, ali oštećuje i osobe kojima su spomenute naknade stvarno potrebne.
Kada na tržištu rada dođe do miješanja prijavljenoga i neprijavljenoga rada, poslodavci koji koriste neprijavljeni rad zbog nižih troškova uslijed izbjegavanja zakonskih obveza postaju nelojalna konkurencija drugim poslodavcima, što na nezakonit način narušava jednaki položaj gospodarskih subjekata na tržištu.
Ukratko, u odnosu na radnika, štetnosti neprijavljenog rada su: povreda prava na dostojanstven i plaćen rad, neuplaćivanje doprinosa za obvezno mirovinsko osiguranje (što posljedično negativno utječe na visinu mirovine), neostvarivanje prava iz radnog odnosa (godišnji odmor, dnevni i tjedni odmor, plaćeni dopust) uključujući i pravo na naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanja), pravo na zdravstvenu zaštitu i status osiguranika u obveznom zdravstvenom osiguranju, neostvarivanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene, te općenito nesigurno radno mjesto koje za posljedicu ima neizvjesnu budućnost radnika.
Istovremeno, ukoliko osoba nije u statusu radnika nema ravnopravan položaj s ostalim zaposlenicima u pogledu mogućnosti sudjelovanja radnika o odlučivanju i udruživanju, odnosno u sudjelovanju u kolektivnom pregovaranju.
Kako bi se učinkovito moglo boriti protiv neprijavljenoga rada, najprije je potrebno jasno definirati što on obuhvaća, a upravo je to učinjeno Prijedlogom Zakona. Članak 3. Prijedloga Zakona definira neprijavljeni rad u užem i širem smislu.
Neprijavljeni rad u užem smislu je rad koji s obzirom na narav i vrstu rada i ovlasti poslodavca ima obilježje radnog odnosa, a nije zakonito ugovoren ili nema valjanu pravnu osnovu, odnosno za koji nije uspostavljena odgovarajuća prijava na obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima te obuhvaća sljedeće pojavne oblike:
Neprijavljeni rad u širem smislu obuhvaća rad koji prema svojim obilježjima predstavlja izbjegavanje obveza koje poslodavac ima vezano uz plaću radnika, a obuhvaća sljedeće pojavne oblike:
Istim člankom izričito je propisano da je neprijavljeni rad zabranjen.
Postupanje inspekcije i nadležnih tijela prilikom utvrđivanja postojanja neprijavljenoga rada
Važno pitanje koje se uređuje Prijedlogom Zakona odnosi se na prijelaz iz neprijavljenog u prijavljeni rad. Naime, zakonodavac ne želi samo kazniti poslodavca već osigurati da će radnik, koji nije bio prijavljen, ostvariti svoja prava iz radnog odnosa. U tom smislu, propisuje se postupanje inspekcijskih tijela, a nastavno na inspekcijsko postupanje uređuju se obveze nadležnih tijela za uspostavu obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te tijela za obračun i naplatu javnih davanja.
Člankom 6. Prijedloga Zakona propisuje se zakonska pretpostavka trajanja radnog odnosa za slučaj kada nadležni inspektor utvrdi postojanje neprijavljenoga rada, a ne može se sa sigurnošću utvrditi točno trajanje istoga. Tako kada nadležni inspektor u postupku inspekcijskog nadzora utvrdi postojanje neprijavljenoga rada, smatrat će se da je radnik koji je obavljao takav rad neprekidno bio u radnom odnosu u punom radnom vremenu kod poslodavca u trajanju od šest mjeseci koja prethode danu u kojem je izvršen nadzor i utvrđena činjenica neprijavljenoga rada, osim ako iz podataka kojima inspektor raspolaže u nadzoru nedvojbeno proizlazi da je prethodno trajanje radnog odnosa bilo kraće ili duže.
U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor će, ako utvrdi da je za poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad, o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju koje je radnik obavljao neprijavljeni rad u skladu s člankom 6. Prijedloga Zakona i opis poslova koje je radnik obavljao.
Nadležni inspektor će u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada, rješenjem naložiti poslodavcu da podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika, odnosno koji je u skladu s člankom 6. Prijedloga Zakona pretpostavljeni dan početka rada, i uplatu iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenoga radnika u korist državnog proračuna, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba. Poslodavac je dužan u roku od tri dana od dana dostave rješenja podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje i uplatiti prethodno navedeni iznos.
Ako se kod istog poslodavca tijekom sljedećih inspekcijskih nadzora u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenoga rada ponovno utvrdi neprijavljeni rad, nadležni inspektor će postupiti u skladu sa stavkom 2. ovoga članka, pri čemu se iznos obveze uplate povećava na 6.630,00 eura za svakog neprijavljenoga radnika.
Ako se kod istog poslodavca činjenica neprijavljenoga rada utvrdi treći i svaki sljedeći puta, u razdoblju od šest godina od prvog utvrđenja činjenice neprijavljenoga rada, nadležni inspektor će, pored postupanja u skladu sa stavkom 4. ovoga članka, usmenim rješenjem u zapisniku zabraniti poslodavcu obavljanje djelatnosti u nadziranom objektu.
Rješenje će se ukinut će u roku od tri dana od dana dostave dokaza nadležnom inspektoru o uplati iznosa iz stavka 4. ovoga članka (6.630,00 eura), ali ne prije proteka 30 dana od zabrane obavljanja djelatnosti. Rješenje se izvršava odmah pečaćenjem poslovnih prostorija, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad ili na drugi pogodan način, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju. Poslodavac na kojeg se odnosi usmeno rješenje može pisanim putem, u skladu s posebnim propisom, zatražiti da se zapečaćene prostorije privremeno otpečate i u nazočnosti inspektora odmah izuzeti pokvarljive namirnice i poduzeti druge sigurnosne mjere radi sprječavanja štete.
Nadalje, člankom 8. Prijedloga Zakona propisuje se uspostava prijave na mirovinsko osiguranje po službenoj dužnosti ako poslodavac ne uspostavi prijavu prema rješenju inspekcije. Tako je propisano da ako poslodavac ne podnese prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje u roku od tri dana od dostave rješenja, nadležno tijelo ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje će na temelju dostavljenog izvršnog rješenja po službenoj dužnosti donijeti rješenje o priznanju svojstva osiguranika, počevši od dana koji je naveden kao početak rada u navedenom rješenju. Žalba na rješenje ne odgađa izvršenje rješenja.
Nadležno tijelo ovlašteno za utvrđivanje prava na mirovinsko osiguranje neće donositi rješenje, odnosno neće postupiti po podnesenoj prijavi koju je poslodavac podnio u skladu s člankom 7. stavkom 2. Prijedloga Zakona za razdoblje u kojemu je radnik već prijavljen na obvezno osiguranje. Prijava na produženo osiguranje prema posebnom propisu ne smatra se prijavom na obvezno osiguranje.
U slučaju državljanina treće zemlje koji je zatečen kako obavlja neprijavljeni rad za poslodavca, tada on ima pravo na retroaktivnu prijavu na mirovinsko osiguranje, ali samo do trenutka kada je nadležni inspektor utvrdio neprijavljeni rad. Naime, državljanin treće države ne smije raditi bez odgovarajuće dozvole prema posebnom propisu. Stoga se, kako bi se zajamčilo jednako postupanje prema svima, takvom radniku priznaju retroaktivna prava budući da je činjenica rada nesporna, ali mu se ne može omogućiti daljnji nezakoniti rad.
Nadalje, Prijedlogom Zakona propisuju se obveze poslodavca na isplatu plaće i svih davanja iz i na plaću za pretpostavljeno vrijeme trajanja radnog odnosa te način uplate obveze, nadležnost tijela za obračun obveze poslodavca i način utvrđivanja visine obveze te obveza inspektora da, ako utvrdi postojanje ugovornog odnosa za koji postoje okolnosti koje upućuju da se radi o postojanju prikrivenog radnog odnosa, bez odgode obavijesti Ministarstvo financija, Poreznu upravu.
Uspostava dva popisa poslodavaca
Prijedlogom Zakona se predviđa javna objava dva popisa poslodavaca, i to popis na koji bi se javno objavili poslodavci kod kojih je obavljen inspekcijski nadzor, ali nisu utvrđena kršenja prava iz radnih odnosa, i popis onih kod kojih je utvrđen neprijavljeni rad. Naime, nadležni inspektor dužan je obavijestiti ministarstvo nadležno za rad (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) o provedenom inspekcijskom nadzoru i utvrđivanju postojanja neprijavljenoga rada te poduzetim mjerama.
Ministarstvo uspostavlja i vodi popis poslodavaca kod kojih je zapisnikom tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada. Ministarstvo će objaviti popis na svojim mrežnim stranicama. Objava podataka o poslodavcu neće se smatrati odavanjem inspekcijske tajne. Popis poslodavaca mora jasno sadržavati naznaku da se radi o poslodavcima kojima je postojanje neprijavljenoga rada utvrđeno odnosno izrečena mjera temeljem ovlasti nadležnog inspekcijskog tijela.
Poslodavca će se brisati sa popisa nakon proteka razdoblja od šest godina od dana kada je zapisnikom utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada odnosno ranije ako se u posebnom postupku uspješno ospori činjenica postojanja neprijavljenoga rada utvrđena zapisnikom.
Kada u provedenom postupanju nadležno inspekcijsko tijelo utvrdi da poslodavac nije prekršio propise iz područja prijavljivanja rada i isplate plaće, dužno je, ako se poslodavac s time suglasi, o navedenom obavijestiti ministarstvo radi objave na popisu koji vodi na svojim mrežnim stranicama. Objava podataka o poslodavcu neće se smatrati odavanjem inspekcijske tajne. Podaci o poslodavcu ukloniti će se sa popisa ako to sam poslodavac zatraži te ako nadležno inspekcijsko tijelo dostavi obavijest u smislu članka 12. stavka 1. Prijedloga Zakona.
Sadržaj, način unosa i rokove objave podataka s popisa na mrežnim stranicama pravilnikom propisuje ministar nadležan za rad.
Jedinstvena elektronička evidencija rada i evidencija neaktivnih osoba
Radi lakšeg otkrivanja prekršitelja i suzbijanja pojedinih pojavnih oblika neprijavljenoga rada, Prijedlog Zakona predviđa vođenje jedinstvene elektroničke evidencije rada i evidencije neaktivnih osoba.
Jedinstvena elektronička evidencija rada informacijski je sustav u kojem se pohranjuju podaci o radnicima zaposlenim kod poslodavaca koji obavljaju djelatnost iz popisa djelatnosti za koje je obvezno vođenje elektroničke evidencije rada. Podaci su podaci o radnicima i radnom vremenu. Osim toga, u Jedinstvenoj elektroničkoj evidenciji rada pohranjuju se i podaci o samozaposlenim osobama koje rade putem digitalnih radnih platformi i ostalim osobama koje rade putem digitalnih radnih platformi sukladno općem propisu o radu (u daljnjem tekstu: ostale osobe).
Obveznici dostave podataka u Jedinstvenu elektroničku evidenciju rada su digitalne radne platforme putem kojih rade samozaposlene osobe i ostale osobe te poslodavci (u daljnjem tekstu: obveznici dostave podataka).
Obveznici dostave podataka dužni su:
Jedinstvenu elektroničku evidenciju rada u elektroničkom obliku vodi ministarstvo nadležno za rad.
Evidenciju neaktivnih osoba u elektroničkom obliku vodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (dalje: Zavod) na temelju podataka iz evidencija nadležnih tijela javne vlasti. U evidenciji neaktivnih osoba vode se hrvatski državljani, državljani druge članice Europske unije, država ugovornica Europskog gospodarskog prostora i Švicarske konfederacije ako imaju privremeni ili stalni boravak na području Republike Hrvatske i državljani trećih zemalja s odobrenim privremenim boravkom, dugotrajnim boravištem ili stalnim boravkom za koje je nastala potreba praćenja u smislu propisa kojim se uređuje dodjeljivanje osobnog identifikacijskog broja.
Prema tome, uspostavom jedinstvene elektroničke evidencije rada u realnom će se vremenu bilježiti podaci o radnicima i radnom vremenu, kao i podaci o samozaposlenim osobama koje rade putem digitalnih platformi. Uspostavom ovog sustava olakšava se inspekcijski nadzor i sprječava neplaćen prekovremeni rad, rad više od zakonom dopuštene tjedne satnice, neisplata povećane plaće i dr. Evidencija neaktivnih osoba omogućit će, osim vođenja usmjerene politike zapošljavanja, podlogu za analizu rizika mogućnosti/opasnosti od neprijavljenoga rada koja utječe na provođenje ciljanih inspekcijskih nadzora i učinkovitije postupanje prema poslodavcima koji krše propise.
Odgovornost u lancu podugovaranja i oslobođenje od odgovornosti
Člankom 18. Prijedloga Zakona se propisuje solidarna odgovornost u lancu podugovaranja za potraživanje na ime dospjele, a neisplaćene plaće te se omogućava radnicima zahtijevanje isplate dospjele a neisplaćene plaće izravno od ugovaratelja prema propisanim uvjetima.
Naime, radnik kojem podugovaratelj kao poslodavac nije na dan dospjelosti isplatio plaću za obavljeni rad odnosno pružene usluge ili dio plaće za obavljeni rad odnosno pružene usluge, može od ugovaratelja zahtijevati isplatu nakon isteka roka u kojem je poslodavac, prema općem propisu kojim se uređuju radni odnosi, dužan dostaviti obračun plaće koju mu je dužan isplatiti.
Ugovaratelj odgovara radniku do visine ugovorene plaće za obavljen rad odnosno pružene usluge radi ispunjenja ugovora sklopljenog između ugovaratelja i njegovog podugovaratelja.
Odredba istog karaktera propisana je u Zakonu o upućivanju radnika u Republiku Hrvatsku i prekograničnoj provedbi odluka o novčanoj kazni (NN 128/20), ali odnosi se samo na upućene radnike i samo na sektor graditeljstva. Ovom odredbom osigurava se jednako postupanje prema svim radnicima i svim djelatnostima.
Člankom 19. Prijedloga Zakona propisuju se uvjeti koji se trebaju ispuniti kako bi se ugovaratelj izuzeo od odgovornosti. Ugovaratelj se oslobađa odgovornosti ako je poduzeo sve odgovarajuće radnje kako bi od svoga podugovaratelja zatražio i dobio prije početka odnosno tijekom trajanja obavljanja radova odnosno pružanja usluga:
Zaključno, Zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, između ostalog, uređuje način prelaska radnika “na crno” u zakonite okvire radnog odnosa te ističemo kako se prekršajnim odredbama predviđaju kazne za kršenje odredbi ovoga zakona. Prekršajne kazne usklađene su s drugim propisima kojima je uređeno kažnjavanje iz područja radnih odnosa te prijave na obvezna osiguranja. Nakon usvajanja u Hrvatskom Saboru, zakon će stupiti na snagu početkom iduće godine, osim dijela oko regulacije platformskog rada koji stupa na snagu 1. siječnja 2024. godine.
Ivan Vidas, struč. spec. oec.
Izvor:
