Izvanbračni drug izjednačen je u nasljednom pravu s bračnim drugom pod uvjetom da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice. U skladu s time, izvanbračni drug, jednako kao i bračni, smatra se zakonskim nasljednikom u prvom i drugom nasljednom redu.
Pravo nasljeđivanja zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske1, a uređuje se Zakonom o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje: ZN). Pravo nasljeđivanja stječe se u trenutku smrti ostavitelja, što znači da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik). Nasljedno pravo može biti na temelju oporuke ili na temelju zakona.
U slučaju da ostavitelj nije ostavio oporuku tada ga, na temelju zakona, nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici i to po nasljednim redovima. Ovdje vrijedi načelo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Zakonski nasljednici ostavitelja su njegovi potomci, posvojčad i njihovi potomci, bračni i izvanbračni drug, životni partner 2, neformalni životni partner, roditelji ostavitelja, posvojitelji, braća i sestre ostavitelja i njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci te njegovi ostali predci.
Izvanbračna životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškaraca (ako traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili nastavljena sklapanjem braka) stvara osobne i imovinske učinke kao i bračna zajednica. Temeljem članka 8. stavka 2. ZN-a ističe se kako je izvanbračni drug u vezi prava nasljeđivanja izjednačen s bračnim, dok je člankom 4. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola ("Narodne novine" br. 92/14., 98/19.) neformalni životni partner3 izjednačen s izvanbračnim drugom. Napomenut ćemo samo da je životni partner4 u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim drugom, a djeca nad kojom ima partnersku skrb izjednačena s njegovom djecom.
Sudska praksa
Najčešće poteškoće koje se pojavljuju glede nasljednog prava izvanbračnog druga odnose se na pitanje trajanja i dokazivanja izvanbračne zajednice pa ćemo u nastavku teksta prikazati nekoliko primjera iz sudske prakse u kojima je bilo sporno priznavanje nasljedstva osobama koje su živjele u izvanbračnoj zajednici.
U prvom primjeru imamo spor između zakonskih nasljednika (djeca ostavitelja) s jedne strane i pretpostavljenog zakonskog nasljednika s druge strane koji je tvrdio da je izvanbračni drug ostavitelja. Pretpostavljeni bračni drug javio se u ostavinskom postupku pokušavši dokazati postojanje izvanbračne zajednice pisanom izjavom ostavitelja ovjerenom kod javnog bilježnika. Međutim, ta izjava je bila sastavljena za potrebe sklapanja ugovora o najmu sa zaštićenim najmoprimcem te se u toj izjavi nije izričito navelo da se radi o izvanbračnoj zajednici. Stoga je sud prekinuo ostavinski postupak i uputio pretpostavljenog nasljednika u parnicu radi dokazivanja činjenice da je bio izvanbračni drug ostavitelja. (Gž-552/2020-2 od 15.06.2020., Županijski sud u Puli)
U sljedećem primjeru također se osporavalo postojanje izvanbračne zajednice od strane zakonskih nasljednika (brat i nećak ostavitelja). Sud prvog stupnja zaključio je da nisu bili dokazani uvjeti za postojanje izvanbračne zajednice jer im nije bila dostavljena odgovarajuća dokumentacija na temelju koje se izvanbračni drug može smatrati zakonskim nasljednikom odnosno dokaz postojanja izvanbračne zajednice, pa izvanbračnom partneru nije bilo dostavljeno rješenje o nasljeđivanju. Nakon žalbe višem sudu protiv rješenja suda prvog stupnja, osoba koja je tvrdila da je izvanbračni drug ostavitelja ipak je postala stranka ostavinskog postupka. Naime, drugostupanjski sud je naveo da je izvanbračnom partneru ipak trebalo biti dostavljeno rješenje o nasljeđivanju koje je donio sud prvog stupnja jer je ta osoba istaknula tijekom postupka da je izvanbračni drug ostavitelja i podnijela zahtjev za nasljedstvo čime se smatra strankom na temelju odredbe članka 179. ZN-a, a slijedom čega joj je u smislu članka 227. stavka 1. ZN-a, prvostupanjski sud trebao dostaviti rješenje o nasljeđivanju. (Gž 4746/2019-2 od 16.12.2019., Županijski sud u Zagrebu).
Zakonsko pravo nasljeđivanja između bračnih drugova prestaje razvodom i poništenjem braka, dok izvanbračni drug gubi pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala.
U sudskoj praksi imamo zanimljiv primjer u kojem se tijekom ostavinskog postupka javio bivši izvanbračni drug tražeći da ga se pozove na ostavinsku raspravu kao treću zainteresiranu osobu te da se nekretnina ostaviteljice koja je upisana na zajedničkog sina izdvoji kao njegova bračna stečevina i uvrsti u ostavinsku imovinu ostaviteljice. Kao potvrdu tome dostavio je ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja iz 2010. godine koji je zaključen između zajedničkog djeteta kao davatelja prava doživotnog plodouživanja s jedne strane i ostaviteljice i njezinog izvanbračnog druga, kao stjecatelja prava doživotnog ploduživanja, s druge strane. Tražio je da se predmetna nekretnina smatra bračnom stečevinom između njega i pokojne ostaviteljice te istaknuo da je s njom bio u izvanbračnoj zajednici do 2005. godine u kojoj je i rođeno zajedničko dijete. Sud prvog stupnja odbio je zahtjev za donošenjem dopunskog rješenja o nasljeđivanju kojeg je podnio bivši izvanbračni drug s obrazloženjem da je predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasništvo nasljednika odnosno njihova zajedničkog sina i ne ulazi u ostavinsku imovinu, a da svoje navode o tome da je predmetna nekretnina, prije no što je uknjižena na ime zajedničkog sina predstavljala bračnu stečevinu, može eventualno pokušati dokazati u odgovarajućem parničnom postupku. S druge strane, kako je bivši izvanbračni drug i sam istaknuo da je izvanbračna zajednica njega i ostaviteljice prestala prije smrti ostaviteljice5, tada nikako ne može biti njezin nasljednik te nije aktivno legitimiran inicirati pokretanje ostavinskog postupka iza smrti ostaviteljice niti u njemu sudjelovati. (Gž-641/2022-2 od 13. lipnja 2022., Županijski sud u Zadru)
Zaključno, u slučajevima kada postoji spor između zakonskih nasljednika i treće osobe koja tvrdi da je izvanbračni drug ostavitelja čime stječe zakonsko pravo nasljeđivanja ostavitelja, sud će ako postoje zakonske pretpostavke, treću osobu uputiti u parnicu radi dokazivanja kako je doista bila izvanbračni drug ostavitelja. Kako bi se izbjegli eventualni sporovi, preporučljivo je da izvanbračni drugovi, životni i neformalni životni partneri reguliraju svoje međusobne odnose u pogledu zajedničke stečevine i nasljeđivanja jer će se tako izbjeći eventualni nesporazumi i sukobi.
Marina Turković
^ 1 članak 48. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97, 113/00., 28/01., 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.)
^ 2 Članak 55. Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola ("Narodne novine" br. 92/14., 98/19.)
^ 3 Neformalno životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola koje nisu sklopile životno partnerstvo pred nadležnim tijelom te ako zajednica traje najmanje tri godine i od početka udovoljava pretpostavkama propisanim za valjanost životnog partnerstva
^ 4 Životno partnerstvo je zajednica obiteljskog života dviju osoba istog spola sklopljena pred nadležnim tijelom u skladu s odredbama Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola
^ 5 Izvanbračni drug nema pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala (članak 25. stavak 3. ZN-a)
