Pored međuzavisnosti radnog, trgovačkog, obveznog i stečajnog prava, cilj je rada ukazati na očigledne napetosti i trajni konfliktni potencijal među njima. On se, možda, ponajbolje ogleda u pozitivnopravnoj regulaciji menadžerskog ugovora osoba koje su angažirane u društvu nad kojim je otvoren stečajni postupak. Autor analizira problematiku posljedica otvaranja stečajnog postupka na menadžerski ugovor kroz zakonske odredbe prikazujući relevantnu sudsku praksu.
1. Definiranje pojmova
Imajući u vidu kompleksnost i aktualnost problema koji u ovom radu analiziramo, smatramo važnim na početku razjasniti pojam stečajnog postupka i menadžerskog ugovora.
Iz pozitivnopravne perspektive stečajni postupak primarno predstavlja izvanparnični sui generis sudski postupak koji se provodi s ciljem istodobnog i ujednačenog namirenja svih stečajnih vjerovnika iste skupine (vrste ili isplatnog reda) (čl. 2. Stečajnog zakona 1). Cilj navedenog postupka ostvaruje se unovčenjem dužnikove imovinske mase i podjelom prikupljenih sredstava vjerovnicima (čl. 2. SZ-a). Stoga je ratio SZ-a stvaranje kolektivnog mehanizma kojim bi se stečajnim vjerovnicima pružila mogućnost da prepoznaju i odaberu najbolju opciju za povrat iznosa koji im se duguju. Ovim kolektivnim mehanizmom zamjenjuju se pojedinačna prava na ovrhu koja su vjerovnici imali prije pokretanja postupka stečajnog postupka. U slučaju da stečajni vjerovnici prihvate sanacijski stečaj (čl. 2. SZ-a) kao najbolju strategiju za povrat dospjelih dugovanja, stečajni plan ili predstečajni postupak zasnivat će se u najvećoj mjeri na poslovnim aktivnostima dužnika ili na održavanju vrijednosti imovine kakvom je opažaju stečajni vjerovnici. Očuvanje zakonske forme dužnika ipak nije cilj zakona, kao ni očuvanje radnih mjesta, iako je ovo posljednje bitno sa stajališta socijalne politike države (čl. 2. i čl. 191. SZ-a).
Zakon o radu 2 je ostavio određene nedoumice u pogledu koje se osobe mogu smatrati menadžerima i koje mogu biti stranke ugovora i sklapati menadžerske ugovore. Naime, ZOR u niti jednoj svojoj odredbi ne navodi i ne određuje pojam menadžera. Menadžer je osoba koja je prema Zakonu o trgovačkim društvima 3 kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno ovlaštena voditi poslove za poslodavca. Prava i obveze između menadžera i poslodavca uređuju se menadžerskim ugovorom koji je dvostranoobvezni, onerozni, komutativni, neformalni, kauzalni i inter vivos ugovor sui generis, kojim obje ugovorne strane preuzimaju i prava i obveze, a može sadržavati samo elemente obveznog prava 4 ili elemente obveznog i radnog prava, a može sadržavati i elemente ugovora o djelu, ugovora o nalogu i dr. 5
2. Osvrt na judikaturu o pravnoj prirodi menadžerskih ugovora
„Menadžerski ugovor nije ugovor o radu, već ugovor sui generis (svoje vrste) o obvezama, ovlastima i pravima uprave društva, koji se u našoj pravnoj teoriji naziva „menadžerskim ugovorom“ ili ugovorom o službi sa značajkama ugovora o djelu (ZOO – „Nar. nov.“, br. 53/91., 73/91., 3/94, 7/96. i 112/99.), a u nekim slučajevima takav ugovor ima značajke i ugovora o radu i menedžerskog ugovora (casus mixtus), kao primjerice u ovom slučaju.“ (VS, Rev-947/01-2).Određivanje pojma ovakvog ugovora nije nimalo lak posao, budući da bi trebalo spomenuti svrhu odnosno pravni osnov ugovora, definiciju i elemente ugovora, postupak zaključenja ugovora o radu, vrste ugovora te izmjene ugovora kao i njegove bitne karakteristike koje ga razlikuju od drugih sličnih ugovora. Ipak za potrebe ovog rada može se svakako reći da je menadžerski ugovor sui generis ugovor hrvatskog obveznog prava, kojeg sklapaju poslodavac i menadžer (ovdje prokurist). Bitni sastojci tog ugovora odnose se na prava i obveze te ovlasti menadžera, plaći i drugim primanjima, a posebno o sudjelovanju u dobiti društva kojoj pridonosi menadžer svojim aktivnostima, sukladno čl. 247. Zakona o trgovačkim društvima i dr. U slučajevima u kojima menadžerski ugovor ima i elemente ugovora o radu, tada je riječ o mješovitom ugovoru koji ima elemente menadžerskog ugovora i ugovora o radu. „U konkretnom slučaju stranke su ugovorile da tužitelj i tuženik imaju pravo na jednostrani raskid spornog ugovora bez ikakvih ograničenja (čl. 12. i 13. Ugovora). Ni tu se ne spominje radnopravni status tužitelja… Tužitelj je obavljao određene poslove kod tuženika na temelj ugovora koji je po svojoj prirodi i sadržaju isključivo menadžerski ugovor, a ne i ugovor o radu, pa se nakon jednostranog raskida tog ugovora na status tužitelja ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o zasnivanju i prestanku radnog odnosa, već se odnosi stranaka u ovom slučaju procjenjuju na temelju sadržaja navedenog ugovora“ (VS, Rev-1222/01-2).6 “Iz sadržaja odredbi navedenog ugovora proizlazi da je riječ o ugovoru koji ima značaj menadžerskog ugovora (čl. 247. Zakona o trgovačkim društvima), a menadžerski ugovor se ne temelji na odredbama Zakona o radu, već na odredbama Zakona o obveznim odnosima“(VS, Rev-684/07-2). „Prema tome tuženik je dužan ispuniti ugovornu obvezu iz čl. 17. st. 1. Ugovora na kojeg se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima koje se odredbe u ovom postupku primjenjuju na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. ZOO-a, s obzirom na to da predmetni ugovor ima određene značajke ugovora o djelu, jer su prema odredbi čl. 1. st. 1. ZOO-a sudionici u obveznim odnosima dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje“ (VS, Rev-67/12-2). „Menadžerski ugovor nije ugovor o radu, već ugovor sui generis (svoje vrste) o obvezama, ovlastima i pravima uprave društva, koji se u našoj pravnoj teoriji naziva 'menadžerskim ugovorom' ili ugovorom o službi sa značajkama ugovora o djelu, a u nekim slučajevima takav ugovor ima značajke i ugovora o radu i menedžerskog ugovora (casus mixtus), kao primjerice u ovom slučaju.“ (VS, Rev 947/01-2). „U konkretnoj situaciji stranke su sklopile Ugovor o radu (menadžerski ugovor) 16.10.2000. za radno mjesto direktora sektora, pa pitanja prava i obveza ugovornih strana nisu ograničena odredbama Zakona o radu, jer takav ugovor ima po svojem sadržaju djelomično značaj ugovora o djelu i djelomično značaj ugovora o radu, a to znači da se na njega primjenjuju oba Zakona.“ (VS, Rev-59/12-2) „Između stranaka u ovoj pravnoj stvari sklopljen je ugovor o radu koji je pobijanom odlukom tuženika raskinut, te tužitelj opozvan s dužnost direktora sektora polufinalnih proizvoda. Menadžerski ugovor se ne temelji na odredbama Zakona o radu, već na odredbama Zakona o obveznim odnosima te ima značajke ugovora o djelu, a kada se radi o mješovitom pravnom poslu može imati i elemente ugovora o radu.“ (VS, Gr-67/00-2). 7 Dakle, vidimo da kod sklapanja menadžerskog ugovora prava i obveze ugovornih strana nisu ograničene odredbama ZOR-a, pa se takvim ugovorom i pitanje raskida može ugovoriti drukčije. Inače, u svakom konkretnom slučaju pravno se procjenjuje je li riječ o menadžerskom ugovoru ili ugovoru o radu, odnosno bolje rečeno treba li se dio odredaba takvog mješovitog ugovora procjenjivati prema Zakonu o obveznim odnosima i ZTD-u, a dio odredaba prema ZOR-u, ovisno o tomu što se u konkretnom slučaju među strankama ukaže prijepornim. 8
3. Općenito o pravnim posljedicama otvaranja stečajnog postupka
SZ posljedice dijeli na tri skupine: 1. osnovne pravne posljedice (čl. 158 do čl. 181.), 2. učinak stečaja na ispunjenje pravnih poslova (čl. 181 do čl. 197.) i 3. pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika (čl. 198. do čl. 215.). Prema čl. 158. st. 1. SZ-a pravne posljedice otvaranja stečajnoga postupka nastupaju u trenutku kad je rješenje o otvaranju stečajnoga postupka objavljeno na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova, odnosno od točno određenog sata i minute kad je navedeni oglas objavljen.
4. Moguće pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka na menadžerske ugovore
Ako su menadžeri u radnom odnosu kod poslodavca, u tom slučaju imaju i sva prava i obveze iz radnog odnosa uz određene iznimke, ali se primjenjuju i odredbe SZ-a o ugovorima o radu (čl. 191.). Dakle, radi se o prvom višem isplatnom redu (čl. 138. SZ-a), ako što drugo nije uređeno u ugovoru. Naime, nakon otvaranja stečajnoga postupka stečajni upravitelj u ime dužnika poslodavca i radnik mogu otkazati ugovor o radu. Stoga pokretanje stečajnog postupka predstavlja fakultativni razlog za otkaz ugovora o radu, budući da pokretanje stečajnog postupka nije razlog za prestanak radnog odnosa ex lege. Radnik kojemu je prestao radni odnos prije otvaranja stečajnog postupka i radnik kojemu je radni odnos prestao otvaranjem stečajnog postupka nemaju u odnosu na stečajnog dužnika položaj radnika, odnosno stečajni dužnik im više nije poslodavac. Radnici postaju stečajni vjerovnici ako prijave svoju tražbinu, a poslodavac postaje stečajni dužnik kojemu su radnici osobni vjerovnici. Otkazni rok iznosi mjesec dana za sve radnike bez obzira na dogovoreno trajanje ugovora ili dogovoreno isključenje prava na redoviti otkaz te bez obzira na zakonske ili ugovorene odredbe o zaštiti radnika. Ako otkaz izjavi stečajni upravitelj, što je najčešći slučaj, radnik može kao stečajni vjerovnik zahtijevati naknadu štete zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa. Stečajni upravitelj može, na temelju odobrenja stečajnog suca, sklopiti nove ugovore o radu na određeno vrijeme radi dovršenja započetih poslova i otklanjanja moguće štete. Pitanje je može li sklopiti i menadžerske ugovore? Mislimo da može. Ipak, stečajni upravitelj je uvijek odgovoran za kvalitetu rada ovih stručnjaka i zaposlenih te to što je sudac odobrio njihovo angažiranje ne štiti stečajnog upravitelja od mogućih zahtjeva za naknadu štete koja rezultira iz toga kako stručnjaci i zaposleni obavljaju svoje dužnosti. Stečajni upravitelj ima punu kontrolu nad troškovima koji se na ime zarada isplaćuju iz stečajne mase. To što dužnik eventualno planira pripremiti stečajni plan koji se zasniva na nastavku zaposlenja svih zaposlenih nije važan za upraviteljevu odluku koja je neophodna da bi se zaštitila vrijednost imovine dostupne stečajnim vjerovnicima. Svrha stečajnog postupka nije osiguranje trajnog zaposlenja i, u većini slučajeva, upravitelj će željeti da otpusti najveći dio zaposlenih što je prije moguće. Ipak, zaključenje likvidacijskog stečajnog postupka predstavlja razlog za otkaz ugovora o radu. Plaće i ostala primanja iz radnog odnosa određuje stečajni upravitelj, na temelju odobrenja stečajnog suca, u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom. Plaće i ostala primanja iz radnog odnosa na koje je pravo nastalo nakon otvaranja stečajnog postupka namiruju se kao obveze stečajne mase.
Ako je menadžer član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja vodi poslove bez zasnivanja radnog odnosa, otvaranjem stečajnog postupka svaka prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnog upravitelja (čl. 159. SZ-a), a menadžer svoja prava ostvaruje kao vjerovnik drugog višeg isplatnog reda (čl. 138. st. 2.), ako što drugo nije određeno u ugovoru.
No ovisno o okolnostima slučaja odnosno odredbama menadžerskog ugovora ako dužnik i njegov suugovaratelj u vrijeme otvaranja stečajnoga postupka nisu ili nisu u potpunosti ispunili dvostrano obvezni ugovor, stečajni upravitelj može umjesto dužnika ispuniti ugovor i zahtijevati ispunjenje od druge strane. Ako stečajni upravitelj odbije ispunjenje, druga strana svoju tražbinu zbog neispunjenja može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik. Ako druga strana pozove stečajnoga upravitelja da se očituje o svom pravu na izbor, stečajni upravitelj je dužan odmah, a najkasnije nakon izvještajnoga ročišta preporučenom pošiljkom obavijestiti drugu stranu o tome namjerava li zahtijevati ispunjenje ugovora. Iznimno, ako bi za drugu stranu do izvještajnoga ročišta nastupila znatna šteta, na koju je upozorila stečajnoga upravitelja, stečajni upravitelj dužan je u roku od osam dana preporučenom pošiljkom obavijestiti o tome namjerava li zahtijevati ispunjenje ugovora. Ako propusti tako postupiti, stečajni upravitelj neće biti ovlašten zahtijevati ispunjenje ugovora (čl. 181. SZ-a).
izv. prof. dr. sc. Dejan Bodul, Katedra za građansko postupovno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci
^ 1 NN, br. 71/15., 104/17., 36/22., 27/24. dalje: SZ.
^ 2 NN, br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje: ZOR.
^ 3 NN, br. 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23. i 130/23., dalje: ZTD.
^ 4 Zakon o obveznim odnosima, NN, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23., dalje: ZOO.
^ 5 Grgurev, I., Pravna priroda i obilježja menadžerskog ugovora, Rosip, Zagreb, 2011.
^ 6 Vidi, Pavlović, M., Menadžerski ugovor s elementima ugovora o radu, Informator, 2020., br. 6620-6621, str. 20-23.
^ 7 Vidi, Pavlović, M., op. cit., str. 20-23. te mrežna stranica: https://damir-jelusic.net/menadzerski-ugovor-kroz-primjere-iz-relevantne-judikature/