Izbor i razrješenje sudaca Ustavnog suda Republike Hrvatske

Ustavni sud Republike Hrvatske formiran je Ustavom Socijalističke Hrvatske kao Ustavni sud Hrvatske te je njegovo djelovanje počelo 15. veljače 1964. godine, mjesec dana nakon donošenja Zakona o Ustavnom sudu Hrvatske. U to vrijeme, sva djelatnost Ustavnog suda SRH bila je usmjerena na usklađivanje republičkih zakona s Ustavom SRH, rješavanje sporova između društveno-političkih zajednica, odlučivanje o zaštiti prava samoupravljanja i sl., što je bilo karakteristično za tadašnji režim i unutrašnje uređenje.¹ Novi Ustav koji je donesen 1974. godine dao je Ustavnom sudu ovlaštenje da tijekom postupka, do donošenja konačne odluke, naredi obustavu izvršenja pojedinačnih akata ili radnji čija se ustavnost odnosno zakonitost ocjenjivala, ako bi njihovim izvršenjem mogle nastati neotklonjive štetne posljedice. 1990. godine Sabor Republike Hrvatske je donio Ustav Republike Hrvatske koji je i danas na snazi (uz izmjene i dopune).

Ustavni sud Republike Hrvatske najviše je ustavno tijelo Republike Hrvatske. Prema načelu diobe vlasti, ono ne pripada ni jednoj grani državne vlasti, ni zakonodavnoj ni izvršnoj ni sudskoj. Shodno tome, ni Ustavni sud nema ovlast da nad tim trima granama vlasti utječe na djelovanje ili donošenje njihovih odluka. Takva neovisnost ovoga tijela vidljiva je i kroz činjenicu da Ustavni sud sam upravlja vlastitim financijama izdvajanjem sredstava iz državnog proračuna. Ovakav specifičan položaj Ustavnog suda, kojeg bi mnogi pogrešno svrstali pod sudsku vlast vodeći se logikom samog naziva, uvjetovan je njegovom ustavnom nadležnošću da ukida zakone i druge propise koje su donijeli Hrvatski sabor, Vlada Republike Hrvatske kao i predsjednik Republike Hrvatske, ali i propise svih drugih tijela državne vlasti i pravnih osoba s javnim ovlastima, kao i presude redovnih i specijaliziranih sudova, pa čak i presude najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, Vrhovnog suda. Do ukidanja ili poništenja doći će kada Ustavni sud utvrdi da zakon nije u suglasnosti s Ustavom odnosno ako utvrdi da je neki drugi propis neustavan ili nezakonit.² Također, najviše ustavno tijelo može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od prestanka do podnošenja zahtjeva za ocjenu nije prošlo više od godinu dana. Dalje, Ustavni sud odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode (kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu) zajamčeni najvišim aktom Ustavom Republike Hrvatske, prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te izvještava Hrvatski sabor o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti, rješava sukob nadležnosti između zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, odlučuje o odgovornosti predsjednika Republike. Važnu ulogu ima tijekom izbora i državnog referenduma čiju ustavnost i zakonitost nadzire, kao i program i djelovanja političkih stranaka kojima može zabraniti rad ako je u suprotnosti s navedenim.³ Iako Ustavni sud ima mnoge ovlasti i svrhe, kao glavna se ističe poštivanje i primjena Ustava RH. Temeljni pravni akti koji su mjerodavni za djelovanje i unutarnje ustrojstvo ovoga suda jesu Ustav RH, Ustavni zakon o Ustavnom sudu kao i Poslovnik Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Ustavni sud čine trinaest sudaca iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti. Suce bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika.⁴ Za suca može biti izabrana osoba koja je hrvatski državljanin, diplomirani pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci koja se istaknula znanstvenim ili stručnim radom ili javnim djelovanjem. Ona osoba koja ima doktorat pravnih znanosti i ispunjava prethodno navedene uvjete može biti izabrana za suca Ustavnog suda ako ima minimalno 12 godina radnog iskustva u pravnoj struci. Ustavni sud bira predsjednika suda na vrijeme od četiri godine, dok sucima mandat traje osam godina.⁵ Izrazito je bitno napomenuti da ako te osobe budu izabrane i stupe na dužnost ne smiju obavljati nikakvu javnu ili profesionalnu dužnost te ne smiju biti članom nijedne političke stranke niti svojim javnim postupanjem smiju iskazivati osobnu naklonost bilo kojoj političkoj stranci.

Postupak izbora ustavnih sudaca pokreće odbor Hrvatskog sabora nadležan za Ustav, Poslovnik i politički sustav objavom poziva u „Narodnim novinama“ pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, odvjetničkoj komori, pravničkim udrugama, političkim strankama, pravnim osobama kao i pojedincima kako bi predložili kandidate za izbor jednog ili više sudaca. Vrlo je čest slučaj da se pojedinac sam predloži za kandidata. Poziv sadrži uvjete za izbor sudaca, rok za podnošenje prijedloga (30 dana od objave poziva) te popis priloga koji moraju biti dostavljeni uz prijedlog. Uz uvjete se navodi dokumentacija koju kandidati moraju priložiti, a odnosi se na dokaz o hrvatskom državljanstvu, diplome o završenim stupnjevima obrazovanja, potvrde o radnom iskustvu u pravnoj struci, uvjerenje nadležnog suda da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak, potvrda Ministarstva financija – Porezne uprave.⁶

Nakon što protekne rok koji je određen u pozivu, nadležni odbor ispituje ispunjavaju li prijavljeni kandidati navedene uvjete za izbor sudaca Ustavnog suda. S druge strane, kandidature koju su nepravovaljane odbor odbacuje. Nakon što nadležni odbor Hrvatskog sabora obavi javni razgovor s kandidatima koji ispunjavaju uvjete za izbor ustavnih sudaca sastavlja listu kandidata koji ulaze u uži izbor. Odbor dostavlja svoj prijedlog koji sadržava obrazloženja zašto je dao prednost pojedinom kandidatu te listu kandidata Hrvatskom saboru. Nakon toga slijedi glasovanje zastupnika Sabora o svakom pojedinačnom kandidatu.⁷ Podsjetimo još jednom, za izbor ustavnog suca potrebna je dvotrećinska većina svih zastupnika, odnosno 101 zastupnički glas. Za slučaj da, nakon isteka mandata sucima, provedenog postupka kandidiranja i predlaganja koje je proveo nadležni odbor, Hrvatski sabor ne izabere sve suce Ustavnog suda, Sud ne bi mogao obavljati zadaće utvrđene Ustavom, Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu i ostalim relevantnim propisima potrebno je naravno izabrati ustavne suce.

Do prestanka ustavnosudskih dužnosti dolazi iz više razloga, to su protek vremena na koje je sudac izabran odnosno imenovan na dužnost, ostavkom suca na dužnost na koju je izabran odnosno imenovan te prestankom dužnosti suca. Sudac Ustavnog suda može biti razriješen dužnosti prije isteka mandata ako to sam zatraži, ako bude osuđen na zatvorsku kaznu ili ako trajno izgubi sposobnost da obavlja svoju dužnost.⁸ Kada i ako postoje navedeni razlozi za razrješenje ustavnog suca prije isteka vremena na koje je izabran utvrđuje sam Ustavni sud i o tome je dužan obavijestiti predsjednika Hrvatskog sabora. Sudac s takvim „nedostacima“ može biti udaljen od obavljanja dužnosti. „Ako sudac Ustavnog suda zatraži da bude razriješen dužnosti, a Hrvatski sabor ne donese odluku o tom zahtjevu u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, sucu Ustavnog suda dužnost prestaje po sili Ustavnog zakona istekom roka od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.“⁹

Nakon što istekne mandat ustavnim sucima, oni ostaju na dužnosti još narednih šest mjeseci odnosno do provedbe novih izbora. Aktualna situacija u Republici Hrvatskoj odnosi se na deset sudaca Ustavnog suda od ukupno trinaest kojima je mandat prestao 07. lipnja 2024. godine. Par dana nakon, Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav donio je odluku o raspisivanju javnog poziva za izbor novih deset sudaca Ustavnog suda. Nije realno da će suci biti izabrani prije jesenskog zasjedanja jer uskoro kreće ljetna stanka rada Hrvatskog sabora. Kada i dođe do glasovanja u Saboru, veliki problem će stvarati međusobno različiti politički interesi pa će biti teško usuglasiti vladajuću koaliciju i oporbu te postići dvotrećinsku većinu. Takva situacija bila je upravo na prošlim izborima Ustavnih sudaca 2018. godine, kada Sabor nije mogao skupiti dvotrećinsku većinu glasova. Upravo radi toga se mijenjao članak Ustava RH kojim je određeno da se mandat Ustavnog suca koji traje osam godina, produžuje do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka još nije izabran ili nije stupio na dužnost novi sudac, najdulje do šest mjeseci.

Način izbora sudaca Ustavnog suda doveden je u pitanje. Prošireno je mišljenje da ovakav postupak izbora ide u korist vladajućih u Saboru kojih je najviše pa se samim time mogu približiti dvotrećinskoj većini koja je potrebna za izbor sudaca Ustavnog suda. Nije samo to problematično, Odbor bi trebao obrazložiti zašto je određene kandidate izabrao, a ostale nije. Također, nužna je detaljna provjera kvalifikacija kandidata kako bi se izbjegle manipulacije. Ustav i Ustavni zakon o Ustavnom sudu ne specificiraju točnu formulu ocjenjivanja kandidata, već se vode načelom izvrsnosti koji odgovara toj dužnosti.