Minimalni novčani iznosi za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u 2024. godini

U skladu s člankom 314. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. – dalje u tekstu: Zakon) minimalni iznos određuje se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, i to:

1. za dijete do 6 godina, 17% prosječne plaće

2. za dijete od 7 do 12 godina, 20% prosječne plaće i

3. za dijete od 13 do 18 godina, 22% prosječne plaće.

Iznimno, potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma:

1. ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili

2. ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanja.

Uzdržavanje se određuje odlukom suda, sporazumom koji potvrđuje sud ili planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Dijete može podnijeti zahtjev za uzdržavanje u izvanparničnom pojednostavnjenom postupku za određivanje uzdržavanja u kojem slučaju su stranke u postupku dijete i roditelj koji ne stanuje s djetetom te dijete u postupku zastupa roditelj s kojim stanuje (članak 474. Zakona). Uzdržavanje za dijete uvijek se određuje u novčanom iznosu (članak 309. Zakona).

Odluku o uzdržavanju sud u parničnom postupku donosi nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe djeteta i ukupne imovinske mogućnosti roditelja (članak 317. Zakona), a odnose se na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje te uzima u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja. Roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan je prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja. Novčane obveze roditelja obveznika uzdržavanja uzimaju se u obzir samo u iznimnim slučajevima ako traju dulje vrijeme i ako su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba (članak 313. Zakona).

U novoj Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta propisuju se minimalni novčani iznosi koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje maloljetnog djeteta u Republici Hrvatskoj koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, određuju se u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske koja od siječnja do prosinca 2023., iznosi 1.148 eura, prema objavi Državnog zavoda za statistiku („Narodne novine“, broj: 21/24.), kako slijedi:

- za dijete do 6 godina 17 % prosječne plaće 195,16 eura

- za dijete od 7 do 12 godina 20 % prosječne plaće 229,6 eura

- za dijete od 13 do 18 godina 22 % prosječne plaće 252,56 eura.

Također, ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike u skladu s odredbama Obiteljskog zakona, donio je novu Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta, kojom se određuju prosječne potrebe maloljetnog djeteta, u skladu s dobi djeteta i primitcima roditelja obveznika uzdržavanja te se iznosi uzdržavanja određuju za svako dijete prema sljedećoj tablici (iznosi su izraženu u eurima):

Iznos uzdržavanja maloljetnog djeteta se određuje u svakom pojedinom slučaju, u skladu s odredbama Obiteljskog zakona koji uređuje uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnosti roditelja obveznika uzdržavanja i okolnosti djeteta. Ako roditelj obveznik uzdržavanja ostvaruje primitak iznad najvišeg iznosa u tablici može mu se odrediti uzdržavanje u iznosu višem od najvišeg iznosa uzdržavanja, vodeći računa da uzdržavanje djeteta ne smije povećati životni standard drugog roditelja.

Člankom 311. Zakona propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

Za napomenuti je da u skladu s člankom 310. Zakona  roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja, a sve iz razloga što se svakodnevna skrb o djetetu smatra jednakovrijednom zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

Mirta Brkić-Gverieri, dipl. iur.