Nedavno donesenim izmjenama i dopunama Zakona o vodama („Narodne novine“ broj 47/2023.), koje su stupile na snagu 22. travnja 2023. godine, uređena su bolja rješenja u pogledu pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju, osigurana je bolja kvaliteta vode u cilju zdravstvene ispravnosti i čistoće, ali i zaštite zdravlja ljudi od negativnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode u vidu sprječavanja i suzbijanja širenja zaraznih bolesti.
Također, provedeno je i usklađivanje sa svim relevantnim direktivama Europske unije iz područja voda, između ostalih preuzimanjem odredbi nove Direktive (EU) 2020/2184 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju.
Većina odredbi ove direktive preuzeta je u propisima iz nadležnosti Ministarstva zdravstva, odnosno u novodonesenom Zakonom o vodi za ljudsku potrošnju („Narodne novine“ broj 30/23.) koji je stupio na snagu 16. ožujka ove godine.
U pogledu osiguranja pristupa vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju propisuje se obaveza javnih isporučitelja vodnih usluga i jedinica lokalne samouprave da poboljšaju pristup vode namijenjene za ljudsku potrošnju za sve stanovnike u Republici Hrvatskoj, a posebno za ranjive i marginalizirane skupine.
Tu prije svega spadaju socijalno ugrožene osobe koje ostvaruju pravo na naknadu za troškove stanovanja sukladno posebnom Zakonu o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, br. 18/22., 46/22. i 119/22.), stanovništvo koje živi u ruralnim područjima i područjima sa specifičnim geografskim bilježjima (brdskoplaninska područja, otoci, prometno nepovezana područja) zbog čega im je otežano ili onemogućeno osigurati pristup vodi za ljudsku potrošnju putem vodne usluge javne vodoopskrbe.
Također i izbjeglice, migranti, nomadske zajednice i druge osobe koje nemaju prebivalište ili stalno boravište na području Republike Hrvatske i nemaju osiguran pristup vodnim uslugama putem sustava javne vodoopskrbe i sustava javne odvodnje te beskućnici koji borave na javnim ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za stanovanje i nemaju osiguran pristup vodnim uslugama iz sustava javne vodoopskrbe i sustava javne odvodnje.
Dakle, navedene izmjene zakona propisuju obvezu javnih isporučitelji javnih usluga da su nadležni za osiguravanje pristupa vodi, priključenje stanovništva na sustav javne vodoopskrbe te mobilnom isporukom autocisternom ili vodonoscem, dok su jedinice lokalne samouprave nadležne za osiguranje pristupa vodi postavljanjem i održavanjem javnih slavina te postavljanjem javnih zdenaca, javnih crpki i drugih sličnih građevina na odgovarajućem javnom prostoru kao što su trgovi, ulice, parkovi ako je to tehnički izvedivo na način koji je razmjeran potrebi u takvim mjerama.
Međutim, jedinice lokalne samouprave mogu izgradnju i održavanje javnih slavina povjeriti svom javnom isporučitelju vodnih usluga kao i trećim osobama , ali su odgovorne za kontrolu zdravstvene ispravnosti vode koja se iz njih koristi.
Dakle, za provedbu navedenih mjera nadležne su jedinice lokalne samouprave putem nadležnog javnog isporučitelja vodnih usluga, odnosno samostalno svatko u svom dijelu u skladu s obvezama.
Nadalje, lokalne samouprave će putem javnih slavina, zdenaca i crpki osigurat pristup svima koji nemaju pristup vodi putem sustava javne vodoopskrbe, a istovremeno će se postići cilj da se stanovništvo potakne na korištenje vode iz slavina umjesto iz plastične ambalaže što bi trebalo pridonijeti smanjenju upotrebe plastike i nastanka plastičnog otpada i time postići pozitivan utjecaj na ublažavanje klimatskih promjena i na okoliš u cjelini.
Također, europska direktiva zahtijeva od država članica uvođenje pristupa koji se temelji na procjeni svih rizika koji mogu ugroziti sigurnost vode koja se koristi kao voda za ljudsku potrošnju tako da se obuhvati cijeli lanac vodoopskrbe od područja sliva preko zahvaćanja, obrade, skladištenja i distribucije do krajnjeg korisnika.
Stoga se sada radi provedba procjene rizika od početka lanca vodoopskrbe, a to je područje sliva vodozahvata vode, što predstavlja prvu sastavnicu procjene rizika u području odnosno lancu vodoopskrbe.
Također, novina se odnosi i na obveza provedbe procjene razine gubitaka u sustavu javne vodoopskrbe i mjere za smanjenje gubitaka vode u s vrhu njihovog smanjenja i dovođenja na prihvatljivu razinu. Stoga su procjenu gubitaka vode dužni provoditi i javni isporučitelji vodnih usluga na svom uslužnom području i to oni koji isporučuju najmanje 10000 kubičnih metara vode dnevno ili opskrbljuju najmanje 50000 ljudi.
U tu kategoriju nakon integracije će spadati gotovo svi jedinstveni javni isporučitelji vodnih usluga koji zajedno isporučuju oko 96% ukupno isporučene vode u sustav javne vodoopskrbe.
Naime, prekomjerni i neprihvatljivo visoki gubici su dugogodišnji problemi u Sektoru vodnih usluga u našoj državi. Već cijelo desetljeće državna tijela vodnog gospodarstva predlažu odgovarajući zakonodavni planski i programski okvir i osiguravaju sredstva iz EU fondova i nacionalnih sredstava za investicije u razvoj i obnovu vodno komunalne infrastrukture radi poticanja i javnih isporučitelja vodnih usluga i njihovih osnivača i vlasnika jedinica lokalne samouprave da s najvećom odgovornošću krenu u smanjenje gubitaka, odnosno da se poduzmu potrebne aktivnosti ciljem postizanja odgovarajućih vidljivih rezultata.
Na mnogim područjima su postignuti značajni rezultati, ali isto tako postoje područja gdje nije učinjeno dovoljno pa gubici danas iznose i preko 50%, a negdje čak i preko 60%.
Na žalost u tu skupinu spadaju naši najveći gradovi s velikim brojem korisnika, pa je problem gubitaka vode u količinskom smislu još izraženiji i teži što u ovoj energetskoj krizi i okolnostima klimatskih promjena odnosno prije svega, dugotrajnih suša ima posebno negativne efekte.
S tim u svezi, države članice dužne su do 2026. g. prikupljati podatke o visini gubitaka u svrhu donošenja delegiranog akta EK kojim će se propisati prihvatljiva razina gubitaka koja će važiti za sve države članice od 2028. godine.
One države članice koje će imati prosječne gubitke više od razine prihvatljivih gubitaka koja će se propisati, bit će dužne izraditi i dostaviti EK-u akcijski plan za smanjenje gubitaka.
I na kraju, Zakon propisuje i obavezu Hrvatskim vodama da u elektroničkom obliku uspostavi, vodi i stavlja na raspolaganje EK odgovarajuće skupove podataka o pitanjima koja uređuje matični zakon.
Tatjana Martinović, dipl. iur.
Predstojnica Ureda potpredsjednika Hrvatskoga sabora
