Prema
članku 3. Pravilnika, ustanove moraju raspolagati odgovarajućim prostorijama za teoretsku nastavu, poligonom za izvođenje praktične nastave, tehničkom opremom i kvalificiranim stručnim predavačima. U odnosu na ranije važeći pravilnik (NN 24/95), izostavljeno je da ustanove moraju imati i laboratorij za izvođenje praktične nastave s opasnim tvarima.
Praktičnom nastavom smatra se održavanje pokaznih vježbi gašenja požara na vozilima, radnje u slučaju nesreća, kontrola vozila i tereta, te drugi oblici nastave prema potrebi osposobljavanja (
članak 5.). Poligon za održavanje vježbi ne smije biti manji od 500 m2 površine.
Svi kandidati moraju se upoznati sa zakonskom regulativom vezanom uz prijevoz opasnih tvari cestom, uključujući i ADR sporazum (The European Agreement concernint the International Carriage of Dangerous Goods by Road, donesen u Ženevi 30. rujna 1957.).
Osim zahtjeva koji se odnose na vozila, osobe uključene u prijevoz opasnih tvari trebaju prepoznavati i brojna izuzeća od zahtjeva ADR-a, kako bi pojednostavnili ili pojeftinili postupak prijevoza i skrbi o opasnim robama. Opasnu robu potrebno je jasno označiti i obilježiti radi brzog uočavanja opasnosti koju roba predstavlja, što se mora razaznati i iz prateće dokumentacije. U potrebnu dokumentaciju spadaju i upute o postupanju u slučaju opasnosti kao i dokazi o osposobljenosti vozača i prikladnosti vozila za prijevoz opasnih tvari.
Odobrenje za ambalažu za prijevoz radioaktivnih tvari izdaje Državni zavod za zaštitu od zračenja, za prijevoz nuklearnih materijala Državni zavod za nuklearnu sigurnost, a za prijevoz tekućih zapaljivih tvari i plinova, cisterni fiksno pričvršćenih za vozilo – pravna osoba koju ovlasti nadležni ministar (
članak 7. Zakona o prijevozu opasnih tvari).
Zavodi i ovlaštene pravne osobe dužne su u označavanju upotrebljavati oznake koje se ne mogu zamijeniti s već odobrenim oznakama, odnosno oznakama drugih država (
članak 8. Zakona). Sudionici u prijevozu dužni su poduzeti sve preventivne potrebne mjere da se spriječi nastanak bilo kakve nezgode. Ipak, dogodi li se nezgoda, dužni su odmah obavijestiti Državnu upravu za zaštitu i spašavanje na broj 112 (
članak 11.).
Prijevoznik smije prevoziti opasne tvari ako ima valjano odobrenje, ako su tvari odgovarajuće pakirane i označene, ako je vozilo pravilno natovareno, označeno, tehnički ispravno i ako posjeduje dokaz o osiguranju od odgovornosti za štetu prouzročenu trećim osobama (
članak 18.).
Da bi ustanove uopće mogle osposobljavati vozače, dužne su nadležnom ministarstvu priložiti potvrdu da su upisane u sudski registar, da raspolažu odgovarajućim prostorom i tehničkom opremom, djelatnicima odgovarajuće stručne spreme, te prijedlog nastavnog plana i programa s uključenom provjerom znanja, usklađen s odredbama ADR Sporazuma (
članak 8. Pravilnika).
Nadležni ministar osniva povjerenstvo koje provjerava ispunjavaju li ustanove navedene uvjete i na njegovu preporuku izdaje im ovlaštenje za rad (
članak 9. i 10.).
Ranije važećim pravilnikom koji je uređivao ovu materiju, bio je propisan inspekcijski nadzor nad pravnom osobom koja je bila ovlaštena za obavljanje stručnog osposobljavanja. Ako se tijekom nadzora utvrdilo da se ne udovoljava nekom od propisanih uvjeta, moglo se narediti otklanjanje utvrđenih nedostataka odnosno nepravilnosti u određenom roku, podnijeti prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela i zabraniti obavljanje stručnog osposobljavanja i provjere osposobljenosti za prijevoz opasnih tvari uz suglasnost nadležnih ministarstava. Nejasno je zašto su novim Pravilnikom te odredbe izostavljene.
Pravilnik o uvjetima za ovlašćivanje ustanova koje provode stručno osposobljavanje vozača za prijevoz opasnih tvari u cestovnom prometu na snagu stupa 24. rujna 2009. Nadamo se da će se ustanove za stručno osposobljavanje pridržavati njegovih odredaba, kako bismo, u konačnici, imali što manje nezgoda s opasnim tvarima na našim cestama.
Pripremio: Renato Podbojec, dipl.iur.
