Institut otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora regulira
članak 115. Zakona o radu, koji propisuje sljedeće:
„(1) Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).
(2) Ako u slučaju iz stavka 1. ovoga članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora.
(3) O ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku kojeg odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana.
(4) U slučaju otkaza iz stavka 1. ovoga članka, rok iz članka 129. stavka 1. ovoga Zakona teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, ili od dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.“
U okviru ovako propisane odredbe
članka 115. Zakona o radu (a pogotovo stavka 1.) moguće su razne životne situacije. Tako je potpuno zamislivo da je poslodavac radniku dao poslovno uvjetovani otkaz i istovremeno mu ponudio novi ugovor na potpis, koji je radnik prihvatio i potpisao ga, no istovremeno je postavio pitanje
ima li pravo na otpremninu, utvrđenu u odluci o poslovno uvjetovanom otkazu.
Ovdje treba napomenuti sljedeće: ako radnik u ostavljenom ili propisanom roku prihvati ponudu novog ugovora o radu, u tom slučaju odluka o otkazu postaje bespredmetna, odnosno cijela pravna situacija promatra se na način kao da otkaza ugovora o radu nikada nije niti bilo.
Međutim, radnik može odbiti prihvaćanje nove ponude ugovora o radu i u tom slučaju nastupaju sve pravne posljedice otkaza, odnosno, kako se to u praksi često kaže,
aktiviraju se učinci otkaza. U tom bi slučaju radnik imao pravo na otpremninu, a protiv odluke o otkazu radnik može uložiti zahtjev za zaštitu prava poslodavcu, a ako poslodavac njegov zahtjev ne prihvati, može pobijati dopuštenost otkaza pred sudom.
Dakle, u slučaju da do otkaza ugovora o radu stvarno i dođe, radnik ima pravo na otpremninu (dakako, ako ispunjava sve zakonske uvjete iz
članka 119. Zakona o radu), pa takav uglavak treba stajati i u odluci o otkazu. Ako tog uglavka nema, radnik bi se trebao obratiti poslodavcu za dopunom odluke o otkazu, pa ako on to ne učini, potraživanje otpremnine zatražiti sudskim putem.
No, napominjemo da u skladu sa
člankom 129. stavak 3. Zakona o radu, budući da se radi o novčanom potraživanju (otpremnini), i nije nužno da se radnik prije obraćanja sudu obrati prigovorom poslodavcu radi priznavanja prava na otpremninu.
