1. Povjerenje u zemljišne knjige
Načelo povjerenja u zemljišne knjige se očituje u predmnjevi da zemljišne knjige odražavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu. Zemljišne knjige su javne i svatko ima pravo uvida u njih (čl.7. Zakona o zemljišnim knjigama). Slijedom navedenog, nitko nema pravo isticati da mu zemljišnoknjižno stanje nije bilo poznato, kao što se nikome ne može predbaciti jer nije istraživao izvanknjižno stanje.
Povjerenje u potpunost se odražava na način da stjecatelj koji postupa u dobroj vjeri stječe nekretninu koja potpuno odražava stanje u pogledu prava vlasništva te stječe nekretninu slobodu od svih tereta i prava trećih koja tog časa nisu upisana u zemljišnu knjigu (čl.124. ZV-a).
Povjerenje u istinitost se očituje u tome što stjecatelj koji postupa u dobroj vjeri valjano stječe nekretninu od osobe koja je upisana u zemljišnu knjigu, premda ona to nije, te ako mu upis ne bude eventualno brisan zbog nevaljanosti (članak 123. ZV-a).
Vidimo, dakle, da povjerenje u zemljišne knjige djeluje ukoliko stjecatelj postupa u dobroj vjeri.
U praksi se nerijetko zna dogoditi da stjecatelj nekretnine (vlasništvo, založno pravo, itd.) postupa u dobroj vjeri, no njemu je suprotstavljeno pravo bračnog druga otuđivatelja na suvlasnički dio nekretnine koji obično bivaju pokretani između dvaju bračnih drugova (parnica radi utvrđenja bračne stečevine). Tada bračni drug/otuđitelj prizna tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđivanje da određena imovina (nekretnina) predstavlja bračnu stečevinu, na taj način dovodeći stjecatelja nekretnine u situaciju da kroz zasebne parnične postupke mora dokazivati svoju dobru vjeru, pod prijetnjom gubitka prava vlasništva (ili založnog prava), na suvlasničkom dijelu bračnog druga.
2. Predmeti Revd-157/2020 i Rev-1031/2021
U jednom takvom činjenično sličnom postupku, a koji je prethodio revizijskome, u bitnome valja reći kako je u prvostupanjskom postupku pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu odbijen tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenim osiguranje tražbine u korist Republike Hrvatske (u postupku I.-tuženik), na nekretninama II.-tuženika. Tužbeni zahtjev je odbijen iz razloga što je prvostupanjski sud zauzeo stav da je I.-tužena, Republika Hrvatska, postupala u dobroj vjeri u smislu odredbe iz čl.122.st.1. i 2. ZV-a, te da u takvoj situaciji nije odlučno stvarno stanje u pogledu vlasništva nekretnine.
Drugostupanjski sud, Županijski sud u Zadru, presudom Gž-280/2019, preinačuje prvostupanjsku presudu i prihvaća tužbeni zahtjev (uz nalog I.-tuženoj za plaćanjem troškova postupka) uz stav kako stvarno stanje vlasništva nekretnine ima prednost pred povjerenjem u zemljišne knjige, te da Republika Hrvatska nije imala pravo steći založno pravo.
Rješenjem o dopuštanju revizije u predmetu Revd-157/2020, Vrhovni sud je dopustio reviziju radi dva pravna pitanja kojeg je postavila Republika Hrvatska protiv presude Županijskog suda u Zadru, Gž-280/2019.
Pitanja radi kojih je dopuštena revizija su:
„1. Da li pravo vlasništva bračnog druga stečeno na temelju zakona (u ovoj pravnoj stvari zajedničkog vlasništva) na imovini koja je bračna stečevina s upisanim pravom vlasništva u zemljišnim knjigama na drugog bračnog druga, uživa jaču pravnu zaštitu i proizvodi pravne učinke erga omnes u odnosu na pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige i nije bio dužan istraživati izvanknjižno stanje, i koji je u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na nekretnini, dok još pravo bračnog druga nije bilo upisano (čl. 124. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,
143/12 i 152/14 - dalje ZV)?
2. Treba li u svakom konkretnom slučaju valjanost stjecanja stvarnih prava trećih osoba na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama na ime samo jednog bračnog druga, procjenjivati ovisno o ponašanju, dobroj vjeri i savjesnosti svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključivši i onog bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa, a koji je propustio svoje pravo vlasništva na imovini stečenoj u braku upisati u zemljišnim knjigama.“
Vrhovni sud je na postavljena pitanja dao odgovor u svojem rješenju Rev-1031/2020 od 21. listopada 2020.
Kao mjerodavne pravne odredbe su uzeti čl.122.st.1. i st.2., te čl.130.st.2. ZV-a.
Člankom 122. je popisano:
(1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.
(2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.
(3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
Člankom 130.st.2. je propisano:
(2) Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.
Vrhovni sud RH je zauzeo stav kako je u predmetnoj pravnoj stvari, odlučna savjesnost stjecateljice založnog prava, uz nalog sudu da u ponovljenom postupku ispravno ocijeni sve žalbene navode.
Filip Galić, dipl.iur.
Izvori:
1.http://www.vsrh.hr/custompages/static/HRV/files/JugJ_Zastita-povjerenja-u-zemljisne-knjige-u-normativi-i-sudskoj-praksi.pdf
2. Odluka Revd-157/2020
3. Odluka Rev-1031/2020
4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima
5. Zakon o zemljišnim knjigama
