Uvodno
Postupak izvlaštenja provode nadležna tijela. Prema članku 4. stavku 1. ovog Zakona pojam nadležno tijelo je zajednički naziv za stvarno i mjesno nadležni ured županije i nadležni ured Grada Zagreba.
S obzirom na to da postupak izvlaštenja, prema odredbi stavka 2. članka 16. Zakona u određenim slučajevima provodi središnje tijelo državne uprave nadležno za poslove pravosuđa (odnosno Ministarstvo pravosuđa i uprave), postavljalo se pitanje da li u takvim slučajevima o zahtjevu za odobrenje obavljanja pripremnih radnji (kao prve faze postupka izvlaštenja) odlučuje stvarno i mjesno nadležni ured državne uprave odnosno nadležni ured Grada Zagreba ili Ministarstvo koje provodi postupak izvlaštenja. Pripremne radnje i u tim slučajevima provodi Ministarstvo, koje može, ukoliko ocijeni potrebnim, provođenje pojedinih radnji prepustiti mjesno nadležnom uredu županije ili Grada Zgareba (primjerice održavanje rasprava s većim brojem suvlasnika i sl.).
Članak 19. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade
Člankom 19. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14., 69/17. i 98/19.; u daljnjem tekstu: ZOU) propisano je da se sredstva za rad nadležnog tijela županije za provedbu postupka izvlaštenja (najčešće imovinsko-pravni odjeli ili odjeljci) dijelom financiraju iz sredstava korisnika izvlaštenja.
Naime, poslovi i postupci izvlaštenja, u pravilu su izvanredni poslovi, vrlo rijetko, moguće naprijed planirani, koji kod nadležnih javnopravnih tijela zahtijevaju dodatni angažman – kako u broju izvršitelja tako i u odnosu na materijalne troškove. Kako su za obavljanje tih poslova i provođenje postupaka zainteresirani korisnici izvlaštenja, koji su zbog žurnosti ovih poslova i postupaka spremni sufinancirati njihovo obavljanje to je uređen pravni okvir za tu vrstu financiranja. Iako je takva praksa dijelom postojala i prije donošenja ZOU-a bez da je bila zakonski regulirana, ostaje i nadalje pitanje objektivnosti i nepristranosti odlučivanja tijela državne uprave koju dijelom sufinanciraju korisnici izvlaštenja.
Posebnim pravilnikom ministar pravosuđa bio je u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu Zakona (čl. 61. Zakona) dužan propisati kriterije za utvrđivanje udjela korisnika izvlaštenja u sufinanciranju sredstava za rad javnopravnih tijela na poslovima izvlaštenja.
Tu obvezu ministar je izvršio donošenjem Pravilnika o sufinanciranju sredstava za rad tijela nadležnih za provedbu postupka izvlaštenja („Narodne novine“, broj 17/16. i 16/20.; u daljnjem tekstu: Pravilnik).
Sredstva za rad nadležnog tijela koja sufinancira korisnik izvlaštenja su: uredski materijal, informatička oprema i programi, telekomunikacijske i poštanske usluge, sitni inventar i ostali materijalni troškovi poslovanja (članak 3. Pravilnika).
Kriteriji za izračun udjela korisnika izvlaštenja
Članak 4. Pravilnika je najvažniji dio Pravilnika jer uređuje kriterije za izračun udjela korisnika izvlaštenja i glasi:
"(1) Udio korisnika izvlaštenja u sufinanciranju sredstava iz članka 3. ovog Pravilnika utvrđuje se za svaku zemljišnoknjižnu česticu obuhvaćenu zahtjevom za osiguranje dokaza u iznosu od 100,00 kn kod potpunog izvlaštenja i u iznosu od 75,00 kn kod nepotpunog izvlaštenja.
(2) Ako na zemljišnoknjižnoj čestici postoji više suvlasnika, udio korisnika izvlaštenja iz stavka 1. ovog članka uvećava se za 25,00 kn po svakom suvlasniku."
Udio korisnika izvlaštenja u sufinanciranju troškova nadležnih tijela za postupak izvlaštenja računa se uvijek po svakoj čestici koja je obuhvaćena izvlaštenjem, neovisno pojavljuju li se isti suvlasnici kao suvlasnici 10 različitih čestica. Dakle, ako se potpuno izvlaštenje odnosi na 10 čestica tada je početna naknada 10 x 100,00 odnosno 1000,00 kuna.
U praksi se pojavljuju sljedeće nedoumice oko primjene članka 4. Pravilnika:
- u situacijama u kojima je podnesen prijedlog za osiguranje dokaza o stanju i vrijednosti nekretnina za više nekretnina, pri čemu se za nekolicinu nekretnina pojavljuju isti suvlasnici, računa li se trošak sufinanciranja za svakog upisanog suvlasnika ili ukoliko se pojavljuje isti upis za npr. 10 nekretnina od 100, dovoljno je za tih npr. 10 nekretnina računati trošak za 10 nekretnina uvećano za trošak suvlasnika prema jednom upisu, ili je potrebno za svih 10 identičnih upisa obračunati trošak,
- ukoliko se kod jedne nekretnine javlja upis iste osobe na način da je upisana kao suvlasnik npr. 4 puta po ¼ , računa li se to kao jedan ili 4 suvlasnika, te
- kako izračunati trošak sufinanciranja za nekretnine kod kojih nije osnovan zemljišnoknjižni uložak ( dostupni su samo podaci iz katastarskog operata/posjedovnog lista).
Kod prve situacije jasno je da se za svaku česticu obračunava po 100,00 kuna, neovisno što se radi o istim suvlasnicima više čestica. Naime, predmet izvlaštenja je nekretnina - zemljišnoknjižna čestica i za svaku česticu nadležno tijelo ima trošak od njezine identifikacije, utvrđenja stvarnog vlasnika, obilaska, očevida i procjene, a u obrazloženju rješenja o izvlaštenju potrebno je za svaku česticu i navesti koji su to razlozi zašto je ona procijenjena po određenoj cijeni, a za to je upravo odlučna rad na terenu. Nekretnine koje su upisane na iste suvlasnike redovito se na terenu razlikuju po površini obliku i drugim karakteristikama koje sve mogu utjecati na visinu naknade, a to nadležno tijelo mora sve uzeti u obzir kada provodi postupak izvlaštenja i donosi rješenje o izvlaštenju.
Nakon te početne faze gleda se koliko suvlasnika ima čestica te ako ih pojedina ima po dva tada se za svaku česticu sa dva suvlasnika treba odrediti po 150,00 kuna.
U odnosu na suvlasnike valja nadodati da ako neka nekretnina ima upisanih na desetine suvlasnika, treba krenuti od stanja u katastru (koje obično realnije prikazuje stanje vlasništva na terenu), te od tamo utvrditi koliko ima stvarnih suvlasnika nekretnine, te po njima odrediti visinu naknade.
Ukoliko je na jednoj čestici ista osoba četiri puta upisana kao suvlasnik u 1/4 dijela, tada se ona smatra kao samovlasnik, te se za takvu česticu ne obračunava dodatni dio od 25,00 kuna po suvlasniku.
Ukoliko pak nije osnovana zemljišna knjiga ili pojedini zemljišnoknjižni uložak, sukladno uhodanoj upravnoj i upravnosudskoj praksi, valja uzeti kao valjane podatke iz katastra o posjednicima konkretne nekretnine, pa po tome odrediti naknadu za sufinanciranje.
dr. sc. Robert Peček, Zagreb
