U tom smislu nalazimo bitnim ukazati na jedno relativno novije pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH koje se odnosi upravo na ovu problematiku.
Uvodno napominjemo da prema članku 3. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ br. 9/94., 117/08., 50/09., 18/11. i 126/21.) odvjetnici smiju pružati sve oblike pravne pomoći, a osobito:
- davati pravne savjete
- sastavljati isprave (ugovore, oporuke, izjave i dr.)
- sastavljati tužbe, žalbe, prijedloge, zahtjeve, molbe, izvanredne pravne lijekove i druge podneske
- zastupati stranke
Budući da je u fokusu našeg zanimanja u ovom članku poduzimanje radnji od strane odvjetnika/branitelja u prekršajnom postupku, potrebno je istaknuti da odredba članka 115. stavka 7. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje: PZ) generalno ovlašćuje branitelja da može u postupku u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može poduzimati i okrivljenik1, pri čemu, dakako, treba voditi računa o formulaciji „u korist“, na kojem tragu je i članak 7. stavak 2. Zakona o odvjetništvu koji propisuje da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.
Međutim, uz tako danu generalnu ovlast u članku 115. stavku 7., PZ u pojedinim odredbama konkretno i propisuje prava branitelja u prekršajnom postupku, pa u nastavku taksativno i navodimo bitna prava branitelja u prekršajnom postupku:
- nakon što je sudu podnesen optužni prijedlog, branitelj ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji služe za utvrđivanje činjenica u postupku (članak 115. stavak 8.)
- ima pravo pročitati zapisnik o radnjama u postupku ako je nazočan tim radnjama (članak 120. stavak 1.)
- može zahtijevati skraćivanje roka koji je PZ-om propisan radi zaštite prava obrane i drugih procesnih prava okrivljenika (članak 122. stavak 1.)
- ima pravo predlagati izvođenje dokaza, davati druge prijedloge i izjave i očitovanja o izvedenim dokazima, te uz dopuštenje suca postavljati pitanja drugima u postupku (članak 165. stavak 9.)
- nakon završenog dokaznog postupka ima pravo na završni govor ako je nazočan na raspravi (članak 178. stavak 1.)
- može podnijeti žalbu protiv prvostupanjske presude, i to bez posebne ovlasti okrivljenika, ali ne i protiv njegove volje (članak 192. stavak 1. i 6.)
- može podnijeti prigovor protiv prekršajnog naloga/obaveznog prekršajnog naloga (članak 235. stavak 1. i članak 241. stavak 1.)
Dakako, potrebno je da se branitelj legitimira pred sudom kao branitelj okrivljenika u konkretnom prekršajnom predmetu, pa u tom smislu odredba članka 115. stavka 2. PZ-a propisuje da je branitelj dužan sudu prije poduzimanja prve radnje u postupku predati punomoć potpisanu od strane okrivljenika, no ista odredba predviđa mogućnost i usmenog davanja punomoći branitelju na zapisniku kod suda koji vodi postupak2.
Međutim, u praksi se pojavljuju i situacije u kojima je branitelj poduzeo neku radnju u postupku u korist okrivljenika, a da mu prije toga nije dana punomoć, što implicira upitnost ovlasti branitelja na poduzimanje te radnje.
U tom kontekstu nalazimo bitnim ukazati na jedno relativno novije pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH, a koje nam daje odgovor na ovo pitanje.
Naime, na sjednici Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH održanoj 3. svibnja 2023. jednoglasno je doneseno pravno shvaćanje slijedećeg sadržaja: „Punomoć dana branitelju nakon što je on poduzeo neku radnju u korist okrivljenika obuhvaća i ovlast branitelja na poduzimanje te radnje.“
Dakle, takvo pravno shvaćanje Kaznenog odjela Vrhovnog suda RH implicira zaključak da će naknadno dana punomoć branitelju imati svojevrsno povratno djelovanje u odnosu na prethodno poduzetu radnju branitelja u korist okrivljenika, odnosno da takva punomoć obuhvaća i ovlast branitelja na poduzimanje te radnje.
Vezano uz prethodno navedeno potrebno je istaknuti da braniteljeva prava i dužnosti prema članku 115. stavku 3. PZ-a prestaju kad okrivljenik opozove punomoć (u pisanom obliku ili usmeno na zapisniku kod suda), a s učinkom kada o tome obavijesti sud, te u svakom slučaju prestaju u trenutku pravomoćnog dovršetka prekršajnog postupka (po sili zakona). Međutim, iako to PZ izrijekom ne predviđa, braniteljeva prava i dužnosti mogu prestati i otkazom punomoći okrivljeniku, a koja situacija je uređena u članku 10. Zakona o odvjetništvu s tim da je u istoj odredbi propisano da je odvjetnik dužan nastaviti s pružanjem pravne pomoći i nakon što je otkazao zastupanje ako je potrebno da se od stranke otkloni kakva šteta, ali najviše 30 dana nakon otkaza punomoći.
Konačno, nalazimo shodnim podsjetiti da tijela državne uprave koja vode prekršajni postupak (primjerice Porezna uprava, Carinska uprava, lučke kapetanije) u svemu postupaju u skladu s odredbama PZ-a koje se odnose na sudove, osim u dijelu kada je nešto drukčije propisano u člancima 187. do 190. PZ-a, pa ono što je prethodno u ovom tekstu navedeno u odnosu na sudove, na odgovarajući način je primjenjivo i na takva tijela državne uprave.
Željko Kudrić, dipl. iur.
^ 1 Međutim, ista odredba PZ-a predviđa i jedan izuzetak, a to je da branitelj ne može za okrivljenika dati obranu. Prema tome u postupku je relevantna samo ona obrana koju je okrivljenik dao osobno, bilo u pisanom obliku, gdje je potrebno da takvu obranu i osobno potpiše u slučaju da je sastavljena od strane branitelja, bilo usmeno na zapisnik kod suda.
^ 2 Iz punomoći bi prije svega trebalo jasno proizlaziti za koje se radnje opunomoćuje branitelj i u kojemu prekršajnom postupku