Jamstvo slobode mišljenja i izražavanja misli prema kojem sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja ustavno je i konvencijsko jamstvo koje u specifičnim okolnostima procjene svakog pojedinog slučaja koji dolazi pred pravosudna tijela ima svoja etička i normativna ograničenja, jer bi u protivnom došlo do ekstenziviranja ovoga jamstva i produciranja potencijalnog govora mržnje.
Ustav Republike Hrvatske (dalje: Ustav) zajamčio je slobodu mišljenja i izražavanja misli u članku 38., prema kojem sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.
Članak 39. Ustava zabranjuje i predviđa kažnjivost svakog pozivanja ili poticanja na rat ili uporabu nasilja, na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju ili bilo koji oblik nesnošljivosti.
Analogne mjerodavne odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) nalaze se u članku 10. pod nazivom "Sloboda izražavanja" i predviđaju da svatko ima pravo na slobodu izražavanja, koje pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Budući da ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.
Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) je u brojnim predmetima ocjenjivao govor mržnje kada su za to odgovorni novinari, odnosno nakladnici (Delfi As protiv Estonije, presuda, 16. lipnja 2015., zahtjev br. 64569/09; Dzhugashvili, Yevgeniy Yakovlevich protiv Rusije, odluka, 15.1.2015., zahtjev br. 41123/10; Ólafsson protiv Islanda, presuda, 16.3.2017., zahtjev br. 58493/13; Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine, presuda Velikog vijeća, 27. lipnja 2017., zahtjev br. 17224/11; Independent Newspapers (Ireland) Limited protiv Irske, presuda, 15.6.2017., zahtjev br. 28199/15), odredivši relevantna načela kojima se mora voditi u procjeni kad je riječ o ovom području i to u vidu testa "nužnosti u demokratskom društvu" zahtijeva od ESLJP-a da utvrdi: je li miješanje kojemu se prigovara bilo u skladu s "prijekom društvenom potrebom", je li miješanje bilo razmjerno legitimnom cilju kojemu se težilo i jesu li razlozi kojima su nacionalne vlasti opravdale miješanje bili relevantni i dostatni1 uspostavljajući i niz mjerila u kontekstu postizanja ravnoteže suprotstavljenih prava.2
U predmetu Delfi As protiv Estonije presudom Velikog vijeća ocjenjivan je slučaj odgovornosti internetskih portala u kontekstu slobode izražavanja i anonimnih komentara na društvenim mrežama, u kojem je ESLJP po prvi puta bio pozvan odgovoriti na pitanje u kojoj se mjeri informativni internetski portal može smatrati odgovornim za uvredljive komentare koje na njemu postavljaju posjetitelji tog portala, u kojem u konačnici nije utvrđena povreda članka 10. Konvencije.
Podnositeljica zahtjeva u ovom slučaju je kompanija Delfi AS ujedno i vlasnica jednog od najposjećenijih informativnih internetskih portala u Estoniji, na kojem je objavljen članak o promijeni rute jedne trajektne kompanije prema određenim otocima, što je dovelo do niza nepovoljnih posljedica za lokalno stanovništvo. Radi navedenog članka mnogi čitatelji su ostavili uvredljive i prijeteće komentare toj trajektnoj kompaniji. Po zahtjevu trajektne kompanije uvredljivi komentari su obrisani, portal Delfi As je tužen i presuđen radi naknade štete. U sudskim postupcima taj portal je tvrdio da se prema zakonima Europske Unije3 ne može smatrati odgovornim za komentare, jer ih ne kontrolira, no Vrhovni sud Estonije utvrdio je da je Delfi As imao kontrolu nad objavljivanjem komentara. U zahtjevu upućenom ESLJP-u Delfi As je tvrdio da je presuda o odgovornosti za komentare koje su postavili posjetitelji portala prekršila njegovu slobodu izražavanja.
Nakon presude Vijeća ESLJP-a koje nije našlo povredu članka 10. Konvencije, o zahtjevu je odlučivalo Veliko vijeće koje je prvenstveno istaknulo da postoje suprotstavljene stvarnosti između pogodnosti interneta, kao platforme koja omogućuje slobodu izražavanja zaštićenu člankom 10. Konvencije i njegovih opasnosti, u vidu mogućnosti da govor mržnje i poticanje na nasilje budu prošireni širom svijeta u nekoliko sekundi, te uz daljnju mogućnost da ostanu trajno zabilježeni, što je suprotno članku 8. Konvencije.
ESLJP je prihvatio stajalište estonskih sudova o postojanju razlika između e-portala i tiskanih medija, slijedom čega se razlikuju i njihova prava i obveze, prihvativši zaključak domaćih sudova da su komentari prerasli u govor mržnje i poticanje na nasilje, što je suprotno zakonu. U razmatranom je predmetu riječ o pravima i dužnostima internetskih novinskih portala, koji radi stjecanja dobiti omogućavaju objavljivanje komentara na objavljeni sadržaj, da su neki komentari predstavljali govor mržnje i pozivanje na nasilje, slijedom čega su povrijeđena prava osobnosti drugih osoba.4
Među strankama nije bilo sporno da je došlo do miješanja u pravo na slobodu izražavanja, niti da je ograničenje imalo legitiman cilj zaštite prava i ugleda drugih, već je sporna bila primjena materijalnog prava s obzirom da je podnositelj smatrao kako je trebalo biti primijenjeno europsko pravo koje se odnosi na pružatelje internetskih usluga. ESLJP je potvrdio stajalište domaćih sudova da se europsko zakonodavstvo na koje se pozivao podnositelj primjenjuje samo na tehničke, automatske i pasivne aktivnosti, dok su podnositeljeve aktivnosti predstavljale više od pružanja posredničke usluge.
ESLJP je ocijenio da je Delfi As kao profesionalni izdavač koji objavljuje na jednom od najvećih novinskih portala u Estoniji, trebao i mogao procijeniti rizike i razumno predvidjeti posljedice koje nosi njegovo poslovanje, donoseći zaključak kako je miješanje države u pravo na slobodu izražavanja Delfi As portala bilo u skladu sa zakonom. Odgovarajući na pitanje je li miješanje u pravo na slobodu izražavanja bilo nužno u demokratskom društvu ESLJP je naglasio da govor mržnje izražen u komentarima korisnika ne uživa zaštitu članka 10. Konvencije. ESLJP je također ocijenio jesu li domaći sudovi, time što su utvrdili podnositeljevu odgovornost za komentare korisnika, povrijedili pravo na dijeljenje informacija, zajamčeno člankom 10. Konvencije. Pri tome je uzeo u obzir nekoliko aspekata: kontekst u kojem su komentari napisani, odgovornost autora komentara kao alternativa podnositeljevoj odgovornosti, korake koje je podnositelj poduzeo radi otklanjanja komentara i posljedice domaćeg postupka za Delfi As portal.
Uzimajući u obzir da su komentari bili ekstremni, da je Delfi As profesionalni novinski portal kojem je bilo u cilju privući što više komentara na objavljene članke zbog posljedične financijske koristi, da autori komentara nisu mogli izmijeniti ili izbrisati svoje komentare, već je to mogao samo Delfi As, nisu prihvaćeni argumenti podnositelja da je njegova uloga bila ograničena samo na tehničko i pasivno pružanje usluge.
Nadalje, Delfi As nije osigurao odgovornost autora komentara za iste, omogućivši čitateljima objavu komentara na članke bez prethodne registracije, odnosno nisu uspostavljeni instrumenti pomoću kojih bi se identificirali autori komentara protiv kojih bi žrtva govora mržnje mogla podnijeti tužbu.
ESLJP je nadalje procijenio da potezi Delfi Asa usmjereni na uklanjanje komentara nisu bili dovoljni, budući da su mehanizmi zaštite koje je Delfi As imao za filtriranje i uklanjanje govora mržnje i poticanja na nasilje zakazali, zbog čega su komentari bili vidljivi idućih šest tjedana. ESLJP je smatrao da podnositeljeva obveza da bez odgode ukloni komentare sa stranice, bez posebnog zahtjeva žrtve ili trećih osoba nije bila neproporcionalna, uzimajući u obzir da je taj portal imao dostatne mogućnosti da nadziranja njihovog sadržaja.
Naposljetku, posljedice domaćeg postupka za portal Delfi As bile su podnošljive; naime morao je platiti 320 eura svojevrsne kazne, što u okvirima poslovanja tog velikog portala nije stroga kazna. Posljedica svega navedenog bio je rast popularnosti Delfi Asa, zabilježen je porast broj komentara, a omogućeno je registrirano komentiranje uz mogućnost anonimnih komentara, uz nadzor administratora.
Veliko vijeće ESLJP-a ocijenilo je da su estonski sudovi ispravno utvrdili odgovornost portala Delfi As koja je opravdana i proporcionalna ograničenju slobode izražavanja portala, zbog čega nije došlo do povrede članka 10. Konvencije.
U nedavno donesenoj odluci u predmetu Sanchez v. France, no 45581/15, od 15. svibnja 2023. ESLJP je proširio platformu odgovornosti kada je riječ o političarima koji koriste društvene mreže u političke i izborne svrhe te utvrdio njihovu odgovornost zbog govora mržnje objavljenog od strane trećih osoba. U navedenoj presudi pozivao se na predmet Delfi As.
Predmet je razmotren kroz aspekte članka 10. Konvencije i tiče se lokalnog vijećnika (dalje: podnositelj, podnositelj zahtjeva) koji tijekom izborne kampanje nije sa "zida" svojeg profila društvene mreže izbrisao islamofobne komentare trećih osoba, što je tako bilo vidljivo javnosti tijekom političke kampanje. Zbog navedenog propusta podnositelj zahtjeva osuđen je u domaćem sudskom postupku koji je pokrenula politička suparnica vijećnika (dalje: tužiteljica), a koja se osobno našla pogođenom spornim komentarima. Uz navedenog lokalnog vijećnika, podnositelja zahtjeva, osuđena su i dvojica autora komentara u svojstvu supočinitelja. Važno je napomenuti da se tužiteljica suprotstavila prepiskom na toj društvenoj mreži jednom od autora spornog komentara koji je potom svoj komentar obrisao i o tome odmah izvijestio podnositelja zahtjeva. No, podnositelj zahtjeva nije obrisao preostale sporne komentare, već je na "zidu" svojega profila na društvenoj mreži upozorio korisnike da budu pažljivi sa sadržajem objava i komentara.
ESLJP je u prvom odlučivanju 2021. godine o zahtjevu kojeg je podnositelj uputio ocijenio da nije došlo do povrede članka 10., smatrajući da je osuda podnositelja zasnovana na valjanim i dostatnim razlozima te Ova je presuda specifična jer je ESLJP prvi puta ispitao odgovornost korisnika društvenih mreža ili drugih vrsta nekomercijalnih internetskih foruma zbog komentara trećih strana, nadopunjujući tako spomenutu praksu u predmetu Delfi As. U predmetu Sanchez ESLJP je razmatrao predmet s aspekta članka 10. stavka 2. Konvencije i "dužnosti i odgovornosti" koju političari moraju preuzeti kada koriste društvene mreže u političke ili predizborno promidžbene svrhe kada se otvaranjem tribina na društvenim mrežama od javnosti traže mišljenja i komentari.
ESLJP je isticao da načelno nema zapreka za postojanje odgovornosti vlasnika računa na društvenoj mreži zbog komentara treće strane, uz uvjet da postoje zaštitne mjere u utvđivanju takve odgovornosti i da postoji podijeljena odgovornost između svih uključenih aktera.
Kako bi se utvrdilo koje radnje vlasnik profila neke društvene mreže mora poduzeti ili koje se razumno očekuje da će ih poduzeti u vezi s neprimjerenim komentarima trećih osoba, ESLJP je naveo čimbenike relevantne za analizu:
(a) Priroda i kontekst osporenih komentara (u ovom slučaju radilo se o govoru mržnje, čiji utjecaj postaje veći i štetniji uoči izbora)
(b) Uvođenje automatskog filtriranja određenih komentara i praktične mogućnosti prethodnog uređivanja (u konkretnom slučaju ta sredstva nisu bila dostupna na društvenoj mreži profila podnositelja, Facebooku)
(c) Količina objavljenih komentara, odnosno, promet na profilu korisnika (kada se radi o brojčano prekomjernim komentarima, zahtijeva se i mogućnost korisnika profila da ima dovoljno izvora odnosno da je u mogućnosti osigurati učinkovito praćenje, koje se pitanje u predmetu Sanchez nije pojavilo jer se radilo o svega petnaestak komentara objavljeno kao odgovor na podnositelj zahtjeva početni i zakoniti sadržaj)
(d) Odabir korisnika da njegov profil bude javan (takva odluka sama o sebi ne može biti otegotna, međutim odabir potpuno javnosti izloženog profila pretpostavlja i svijest o većoj opasnosti od neprimjerenih komentara koji automatski postaju dostupni svima koji profil pogledaju)
(e) Saznanje o neprimjerenim ili nezakonitim komentarima trećih osoba (u slučaju Sanchez, unatoč upozorenja trećih osoba kao autora, podnositelj zahtjeva nije obrisao ili uredio sporne komentare)
(f) Brzina reakcije (u ovom slučaju podnositelj zahtjeva je sve komentare ostavio vidljivima više od mjesec dana nakon što su objavljeni, osim onih koje je obrisao sam autor - treća osoba)
(g) Status vlasnika računa (od osoba koje su izložene javnosti, osobito političara, kao i profesionalaca u oblasti on-line komunikacijske strategije s određenom IT stručnošću očekuje se veća razina odgovornosti).
ESLJP je smatrao da je relevantno primijeniti ocjenu razmjernosti s osnove razine odgovornosti jer će privatna osoba, obični građanin, koji nije opće poznat u javnosti imati općenito manje "dužnosti" od lokalnog političara i kandidata koji se natječe na izborima za (lokalnu) vlast, te će stoga imati i manje odgovornosti od osobe koja je općepoznata u narodu. Za takvu javnu i osobito politički angažiranu osobu koja koristi javne i svima dostupne društvene mreže će stoga zahtjevi za odgovornost koji se pridaju njegovim riječima ili objavljenim sadržajima na njegovom profilu kojega koristi za predizbornu ili općenito političku djelatnost nužno biti veći i teži, jer se pretpostavlja da zbog pozicije moći ima i bolje mogućnosti učinkovitog interveniranja na platformama društvenih medija.
ESLJP je također naglasio da se pred političare postavljaju veći zahtjevi i stoga što oni imaju i veća prava i dužnosti koja dolaze s takvim statusom, sukladno načelima koja važe za ta prava, na što se domaći sudovi mogu učinkovito pozvati, u skladu s postojećom sudskom praksom.
Naposljetku, ESLJP je naveo kako činjenica da su autori neprimjerenih komentara osuđeni nije isključila mogućnost zasebnog utvrđivanja odgovornosti podnositelja zahtjeva po nekoj drugoj pravnoj osnovi, pa niti kao kaznena sankcija u slučaju govora mržnje ili pozivanja na nasilje. U konkretnom slučaju novčana kazna od 3.000 eura nije imala negativnih posljedica za podnositeljevu političku karijeru niti kakav negativan učinak na ostvarivanje njegove slobode izražavanja.
Ivana Đuras, viša ustavnosudska savjetnica
^ 1 Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 1), 26. travnja 1979., § 62., Serija A br 30.
^ 2 Von Hannover /br. 2/, citirano, §§ 13. - 109., i Axel Springer AG protiv Njemačke, presuda [VV], 7. veljače 2012., zahtjev br. 39954/08, §§ 90. - 95.
^ 3 posebno prema EU Direktivi 2000/31/EZ o elektronskoj trgovini
^ 4 ESLJP je istaknuo da u predmetu Delfi As nisu razmatrani drugi e-forumi na kojima se mogu ostavljati korisnički komentari, poput foruma za raspravljanje, oglasnih ploča na kojima korisnici mogu slobodno razmjenjivati ideje o bilo kojoj temi bez prijedloga upravitelja foruma. Nisu razmatrane ni socijalne mreže gdje pružatelj usluge nije ponudio nikakav sadržaj ili gdje je pružatelj usluga privatna osoba koja vodi internetsku stranicu ili blog kao hobi.
