Novih deset izbornih jedinica su dizajnirane temeljem podataka o broju birača iz registra birača u Republici Hrvatskoj uz najviša odstupanja od 2.2% u odnosu na prosječan broj birača koji se dobije dijeljenjem broj birača s deset. Na taj način je Vlada Republike Hrvatske uvažila stajalište Ustavnog suda u ranije navedenoj odluci kao i činjenicu da se temeljem odredbe iz članka 39. stavak 1. broj birača u izbornim jedinicama ne smije razlikovati +- 5%.
Osim navedenoga, u prijedlogu zakona se po prvi puta u hrvatskom izbornom zakonodavstvu uspostavlja mehanizam praćenja promjena u broju birača u deset izbornih jedinica, uz obvezu Vlade Republike Hrvatske da o tim promjenama na kraju prvog i trećeg tromjesečja obavijesti Hrvatski sabor. Takav mehanizam bi trebao prevenirati buduće otklone u broju birača različitih izbornih jedinica i omogućiti Hrvatskom saboru da pravovremenom intervencijom u zakon onemogući narušavanje ustavnog načela jednakosti biračkog prava.
Svojevrstan problem u određivanju granica izbornih jedinica bi mogla predstavljati činjenica da su te granice dizajnirane temeljem podataka iz registra birača u kojem se nalazi gotovo 500 000 birača više nego što u Republici Hrvatskoj, a temeljem podataka koji su prikupljeni i objavljeni u okviru popisa stanovništva iz 2021. godine, ima punoljetnih državljana. Naime, ukoliko je ta razlika u broju prisutna onda se može postaviti pitanje jesu li točni izračuni temeljem kojih su određene granice izbornih jedinica.
Nastavno, ukoliko broj birača ne odgovara stvarnom broju punoljetnih državljana onda nije jasno kako je moguće tvrditi da su razlike u broju birača unutar zakonski propisanih razlika od +- 5%. Međutim, predložene izborne jedinice su, osim jednog primjera, unutar zakonskog raspona i ukoliko se kao kriterij uzima broj stanovnika prema podacima popisa stanovništva, a ne broj birača kako je to definirano u Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor.
Drugi bitan čimbenik, a na koji je u svojoj Odluci od 7. veljače 2023. godine upozorio i Ustavni sud, jesu granice izbornih jedinica. Naime, osim što je Ustavni sud naveo kako je prilikom delimitacijskog postupka potrebno uvažavati granice županija, gradova i općina to proizlazi i iz odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor prema kojoj se ˝pri određivanju izbornih jedinica mora koliko je to najviše moguće voditi računa o zakonom utvrđenim područja županija, gradova i općina˝.
U tekstu prijedloga Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor Vlada Republike Hrvatske navodi kako je to uvaženo u novom prijedlogu zakona i poštovala je Odluku Ustavnog suda i zakonsku odredbu zato što se 14 od 21 jedinice područne (regionalne) samouprave nalaze unutar jedne izborne jedinice. Međutim, od svih deset izbornih jedinica niti jedna nije određena na način da joj se granice u cijelosti preklapaju s granicama županija. Osim toga, postoje dvije izborne jedinice (prva i šesta) kod kojih su granice određene isključivo dijelovima jedinica područne (regionalne) samouprave.
Prevladavajući koncept pri određivanju granica izbornih jedinica u prijedlogu Zakona je kombinacija cjelovitih županija i dijelova drugih županija. Ta činjenica ima za izravnu posljedicu moguću neusklađenost odredbi Zakona o izborima za zastupnike u Hrvatski sabor i novog Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor ukoliko ostane u obliku kako je to trenutno definirano.
U ovom dijelu se postavlja pitanje kakve ustavnopravne implikacije može imati takva neusklađenost u nekom eventualnom postupku ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske. Ustavni sud je u dosadašnjoj praksi bio na stajalištu da nije ovlašten kontrolirati zakonitost zakona. Međutim, u situaciji u kojoj se međusobna neusklađenost različitih zakona reflektira na ostvarivanje nekog konkretnog ustavnog prava onda može reagirati.
Primjer takve odluke je i ranije navedena Odluka kojom je ukinut Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskog državnog sabora. Naime, neravnoteža broja birača koja je u suprotnosti sa zakonskom odredbom o maksimalnom dopuštenom odstupanju od +- 5% se odrazila na ustavno načelo jednakog biračkog prava. Za pravilan zaključak o postojanju narušavanja toga načela neophodno je utvrditi prosječnu glasovnu vrijednost mandata u različitim izbornima jedinicama i ukoliko su te razlike, uz pretpostavku slične izlaznosti, bitno različite onda nema dileme da neki glasovi birača imaju veću vrijednost u odnosu na druge.
Vezano uz granice izbornih jedinica potencijalni problem u postojećem prijedlogu Zakona bi mogla predstavljati činjenica da osma izborna jedinica ima teritorijalni prekid koji nije prouzrokovan nikakvim prirodnim, odnosno zemljopisnim razlozima. Takav teritorijalni prekid postoji i u desetoj izbornoj jedinici, ali to je posljedica činjenice ušća rijeke Neretve u Jadransko more.
Međutim, grad Bakar je prema predloženom Zakonu u sedmoj izbornoj jedinici i upravo to dijeli osmu izbornu jedinicu na dva dijela. Proizlazi kako nikakav prirodni, ili zemljopisni razlog nije uzrok toj činjenici pa je nejasno zašto i grad Bakar nije u osmoj izbornoj jedinici. Argument da je tako zbog uravnoteživanja broj birača nije utemeljen jer i da je grad Bakar u osmoj izbornoj jedinici s obzirom na broj stanovnika i birača nikakve bitne promjene ne bi bilo, a pogotovo ne da bi nastao disbalans koji bi za posljedicu imao odstupanje veće od +- 5%.
Drugi potencijalni problem je vezan uz stajalište koje je Ustavni sud izrazio u svojoj Odluci koje se odnosi na spajanje nespojivih područja u istu izbornu jedinicu. U navedenoj Odluci Ustavni sud kaže kako ˝delimitacijski postupak ˝crtanja˝ spajanjem dijelova državnog teritorija koje bi građanima bilo teško pojmljivo zbog očiglednih odstupanja od socioloških, kulturoloških, zemljopisnih ili sličnih ustaljenih obrazaca organizacije svakodnevnih odnosa u hrvatskom društvu ne bi bilo moguće pravdati potrebama matematičke ujednačenosti izbornih jedinica. Ilustracije radi, čak uz ostvarenje savršene matematičke jednakosti, izborna jedinica koja bi sadržavala primarno područja sjeverne Hrvatske, a kojima bi zbog matematičkog ujednačavanja prema drugim jedinicama bio priključen neki od otoka, teško da bi odagnala sumnju građana u iracionalnost i arbitrarnost izbornog sustava.˝
U kontekstu prijedloga Zakona moglo bi se postaviti pitanje kako je objektivnim i racionalnim razlozima moguće argumentirati činjenicu da su, primjerice, grad Pag na otoku Pagu i grad Kutina koji je zemljopisno u središnjoj Hrvatskoj u istoj izbornoj jedinici. Stajalište Ustavnog suda prema kojem se takav dizajn granica izbornih jedinica ne bi mogao opravdati isključivo matematičkim razlozima treba uzeti u obzir vrlo ozbiljno.
U svakom slučaju realno je za pretpostaviti da bi parlamentarna opozicija, a slijedom javno izraženog nezadovoljstva, prijedlogom Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, pro futuro mogla zatražiti od Ustavnog suda pokretanje postupka ocjene suglasnosti toga zakona s Ustavom Republike Hrvatske. Kakav će o tome stav zauzeti Ustavni sud mogli bismo saznati krajem godine.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
