Kako će zajednička europska nabava oružja izgledati?

EU će problem opskrbnih lanaca pokušati riješiti jačanjem vlastitih proizvodnih kapaciteta i orijentiranjem na sirovine iz ”prijateljskih” zemalja koliko je to moguće. Ali – što je sa sigurnošću i gubitkom interesa najvećeg saveznika za sigurnost i obranu Europe? Države članice u posljednih nekoliko mjeseci deklariraju namjeru povećanog izdvajanja za obranu (neke države članice još uvijek nisu dostigle ni prijašnji cilj od obrambenog proračuna u iznosu od 2% BDP-a, dok se sada već govori o 5%!), ali ovdje se javlja nekoliko problema; od koga kupiti oružje, je li i dalje opravdano i razborito u ovoj dosadašnjoj količini i opsegu kupovati oružje iz Sjedinjenih Američkih Država te kako povećati izdvajanja za obranu a i dalje zadovoljiti kriterije fiskalne odgovornosti iz Maastrichta?

Prošli tjedan Europska komisija (EK) pokušala je dati odgovore na neka od navedenih pitanja – objavom Zajedničke bijele knjige za europsku obrambenu spremnost 2030 – kolokvijalnog naziva ”Spremnost 2030”.¹

Glavni cilj ovog dokumenta je stvoriti preduvjete za značajan rast borbene spremnosti država članica i jačanje vojne industrije unutar EU-a do 2030. godine. Ovo ne treba shvatiti kao stvaranje nadnacionalnih vojnih zapovjednih lanaca (takva mogućnost se izričito odbacuje na stranici 5.), već jačanje obrambeno-industrijskih i vojnih kapaciteta unutar postojećih nacionalnih vojnih struktura.

Jedan od glavnih alata u ostvarenju ovih ciljeva bit će postupci nabave oružja i municije. Možda je manje poznato kako postoji zasebna Direktiva koja propisuje upravo javnonabavne postupke za potrebe obrane i sigurnosti², koja će izgleda sve više i više biti u primjeni.

Ipak, postupke nabave za obranu ne treba gledati jednosmjerno ili jednodimenzionalno. ”Spremnost 2030.” nabavu u obrani stavlja kao centralnu točku više paralelnih smjerova jačanja EU obrambenih kapaciteta – kroz širenje industrijske baze, olakšavanje razvijanja vlastitih obrambenih tehnologija, ali i nastavak pomoći Ukrajini – pa čak i nalaženja načina kako Ukrajina može pomoći – EU-u.

”Zajednička” nabava

Europska komisija ističe kako je nedostatak suradnje doveo do neučinkovitosti u razvoju obrambenih sposobnosti i nametnuo dodatne troškove svim državama članicama, a niska i rascjepkana obrambena potrošnja država članica vrlo negativno utječe na inovacije koje su ključne za buduće obrambene sposobnosti.³ Opseg, trošak i složenost takvih inovativnih obrambenih projekata nadilaze pojedinačne kapacitete država članica, stoga bi koordinirano djelovanje uz potporu čitavog skupa alata EU-a olakšalo i učinilo nabavu ekonomičnijom i potaknulo povećanje europskih obrambenih industrijskih kapaciteta, jačajući tehnološku bazu, uključujući inovacije obrambene tehnologije.⁴ Ovo je posebno važno za nabavu velikog broja 'potrošnog materijala' kao što su streljivo, projektili i dronovi.

Poticanje višegodišnjih ”okvirnih” ugovora za nabavu vojne opreme

Ističe se kako su ”dugoročne narudžbe” najbolji način za povećanje predvidljivosti za europsku obrambenu industriju i osiguravanje dugoročnih ulaganja u proizvodne kapacitete privatnog obrambenog sektora, stoga je nužno ojačati dijalog s industrijom kako bi im se dao bolji uvid u dugoročne obrambene potrebe država članica ali i kako bi se bolje predvidjele potrebe samih proizvođača oružja.⁵

Pojednostavljivanje pravila obrambene nabave

Ističe se nužnost regulatornog pojednostavljivanja pravila i postupaka za nabavu obrambenih proizvoda, što znači da uskoro možemo očekivati izmjene obrambene javnonabavne direktive.⁶ Također, ističe se nužnost preispitivanja utjecaja politika i propisa EU-a koji nisu specifični za obranu na samu obrambenu industriju.

Novi financijski instrument za nabavu u obrani

Komisija predlaže novu Uredbu na temelju koje bi se državama članicama davali zajmovi za nabavu oružja. Pravni instrument naziva ”Sigurnost i djelovanje za Europu” (Security and Action for Europe - SAFE) raspolagao bi sa 150 milijardi eura koje bi se koristile za zajmove koji bi se dodjeljivali za zajedničku nabavu bar dvije države članice, države članice i članice EFTA-e, države članice i članice Europskog ekonomskog prostora, ili države članice i Ukrajine.⁷

Nabava oružja za Ukrajinu

Izravna potpora ukrajinskoj obrambenoj industriji najučinkovitiji je i najisplativiji način potpore ukrajinskim vojnim naporima, osobito kroz izravne narudžbe od ukrajinske obrambene industrije od strane država članica za donacije Ukrajini.⁸ Također, već spomenuti SAFE instrument omogućio bi ukrajinskoj obrambenoj industriji sudjelovanje u zajedničkim nabavama na istoj osnovi kao i proizvođačima iz  EU.⁹

Ovo je posebno važno jer Ukrajina danas koristi svoje ratno iskustvo za stalne vojne inovacije do te mjere da je postala jedan od vodećih svjetskih inovatora u vojnoj tehnologiji.¹⁰ Bliža suradnja između ukrajinske i europske obrambene industrije omogućila bi prijenos znanja o tome kako najbolje iskoristiti inovacije za postizanje vojne nadmoći na bojnom polju, uključujući brzo povećanje proizvodnje.¹¹