Više si od kvote

Ovaj tekst nije o muškarcima koji ne podržavaju žene i kradu nam naša zaslužena mjesta u pravnoj profesiji. Ovaj tekst nije ni o tome „da smo si same krive“ što ponekad ne ostvarujemo svoje želje i potencijale u karijeri. Ovaj tekst je o tome da je sustav i dalje posložen po muškim postavkama i da je ženama zaista sve pet puta teže i kompliciranije, čak i ako se drže samo karijere, a posebice ako odluče zasnovati i obitelj. No, više od toga, ovaj tekst je pokušaj otkrivanja kako je (stoljećima) građen takav sustav i koje su to male cigle koje možemo početi rušiti. Legislativa u području spolne ravnopravnosti na radnom mjestu svakako tome pridonosi, ali, kao i u svemu, najveća snaga je u pojedincu.

Upisala si pravo. Logičan izbor, ionako je 69% tvojih kolegica napravilo isto. Diplomirala si na vrijeme, s boljim ocjenama od svojih muških kolega. Naravno, jer si savjesna, odgovorna i znaš da se fakultet upisuje da bi se završio.

I što sad? Pa odvjetništvo, naravno. Jer „nudi najviše mogućnosti“. Mogućnosti za što? Pa… za rad, puno rada, malo sna i nula pregovora o plaći. Jer plaća je propisana, doduše, samo minimalac je propisan, ali ti si zahvalna na samoj prilici i spremna učiti.

Čula si, doduše, da je jedan kolega ispregovarao bolju početničku plaću. Nije razbijao glavu hoće li se poslodavac uvrijediti, neće li ispasti pohlepan, hoće li mu reći „čekaj malo, tek si došao“. Pa zar se karijera počinje nametanjem?

Ipak, ne možeš reći da nisi informirana. Znaš da Zakon o radu još od 1995. godine propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad ili za rad jednake vrijednosti. Gotovo cijeli tvoj život to tamo tako piše, a opet nekako čuješ drugačija iskustva.

Također, dobro znaš i to da prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije nejednaka plaća u gore opisanom slučaju predstavlja izravnu diskriminaciju.

Pa sad i ta Direktiva (EU) 2023/970 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. svibnja 2023. o jačanju primjene načela jednakih plaća muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti putem transparentnosti plaća i mehanizama izvršenja, ali čitaš da ju tek trebamo implementirati. Znači, nije to baš još tako striktno propisano kad nam i EU daje još nekoliko godina da se priviknemo na to da smo, odjednom, jednake.

Ali ni zakoni ni direktive nisu tu da pregovaraju umjesto tebe. Ti si uvijek vjerovala da će se trud sam po sebi isplatiti, ima vremena, tek si na početku. To što si bila najbolja u generaciji i što si svako ljeto radila razne poslove se ne računa. Tabula rasa si nakon fakulteta, krećeš se od nule, normalno. Ako budeš dovoljno dobra, netko će primijetiti i nagraditi te.

Radiš i ne pitaš previše. Ne pitaš ni što točno učiš ni zašto radiš 14 sati dnevno. Samo poslodavac postavlja pitanja u tom odnosu. Imaš li planove za obitelj? Imaš li uopće privatni život? Šala, naravno, a ne zabranjeno pitanje.

Srećom, nemaš obaveza – osim pravosudnog. Pa, da ne duljimo, položila si ga. Čestitamo! Bio je težak, ali barem nisi bila u devetom mjesecu trudnoće kao kolegica do tebe. Nju su neki žalili, neki osuđivali što izlaže nerođeno dijete takvom stresu, ali nitko nije smatrao da joj treba olakšati ispit. Pravosudni nije samo test znanja, to je test izdržljivosti. Ako ne možeš podnijeti taj izazov, jesi li ti zapravo za ovu struku?

U ured se vraćaš odmah sutradan, s laganom grižnjom savjesti. Zbog rasporeda ispita, ostala si na učenju dva tjedna duže nego što je bilo planirano. Nije prošlo neprimijećeno. Primjećuješ i da nisi dobila regres. Pa nisi ni radila, jasno.

Sad treba zapeti. Nadoknaditi propušteno. Dokazati da si vrijedila te slobodne dane za učenje. Do Božića si već izgorjela, ali nećeš tražiti godišnji. Tek si se vratila. Ne budi slaba. A i plaća ti je porasla, točno onih par stotina eura kako propisuje Komora. Ne traži ništa više, budi zahvalna.

Godinu po godinu, stekla si uvjete za upis u imenik odvjetnika. Nova prilika! Novi početak! Ponovno početak.

No, čula si da odvjetništvo nije baš za žene. Na dan 31.05.2024. od 5281 odvjetnika, samo 45% su bile žene. Gdje se istopila razlika koja je cijelo vrijeme tvog vježbeništva bila u korist žena? Je li žena među odvjetnicima manje jer su žene shvatile da ozbiljno odvjetništvo i majčinstvo ne idu zajedno ili zato što su u odvjetništvo iz nekih drugih sektora došli muškarci kojima se nije dalo proći izazovnu i slabo plaćenu vježbeničku školu u odvjetništvu?

Nemoj sad o tome. Fokusiraj se! Biološki sat otkucava. Još jedan rok i to prekluzivan!

Odvjetništvo i dalje voliš, ali se bojiš. I dalje misliš da nudi najviše mogućnosti, no možda ne više za tebe. Ne bojiš se posla niti odgovornosti. Bojiš se da nećeš biti savršena u kontekstu novih uloga kojima se privatno nadaš.

Jer savršenstvo je ono što se od tebe očekuje. Ne nužno od drugih, ali od tebe sigurno. Savršena odvjetnica. Savršena majka. Savršena supruga. Ostaviti nešto po strani znači priznati da nisi dovoljno dobra, da nešto od toga ne radiš kako treba. Ne misliš da je možda sustav nesavršen, nego da si nesavršena ti.

Moraš donijeti odluku – obitelj ili odvjetništvo. U trenutnom uredu ti je lijepo, ali znaš da više nećeš moći raditi prekovremeno. Šefica ti je žena, ali tko je nju pitao kako je njoj bilo. Žene rađaju od kad je svijeta, tko si ti da tražiš povlastice. Nećeš ni probati razgovarati i vidjeti ima li prostora da ipak ostaneš, da prilagodiš karijeru privatnom životu. Tako ćeš priznati da si nesposobna i da ti posao nije prioritet. Odlaziš na neko mirnije radno mjesto izvan odvjetništva.

Jedna kolegica je ostala u odvjetništvu, otvorila svoj ured. Suprug joj ima siguran posao, lako njoj, nema šta izgubiti. Radi noću dok dijete spava, vikendom dok je suprug kod kuće. Koliko ozbiljno to uopće može biti?

Hoda s tim trudničkim trbuhom po sudovima. Suci ne komentiraju, ali primjećuju. „Obožavaju“ kad im šalje zamjene na rasprave. Na sastanku s klijentima gleda na sat, ispričava se i odlazi po dijete u vrtić. Ti poslovni ljudi su pristojni, ne kažu ništa, ali misli su im očite. Je li dovoljno prisutna ili će posao uvijek biti na drugom mjestu? Niti je dovoljno posvećena poslu, niti je dovoljno posvećena djeci. Sama je izabrala. Htjela je sve, pa sad ima sve pomalo i ništa do kraja. Kome se ona uopće dokazuje?

A ti? Tebi je u korporaciji skroz OK, odvjetništvo je davno zatvorena tema. Normalno radno vrijeme omogućilo ti je da podigneš obitelj i ne propustiš baš sve prve korake. Pet godina kasnije, gotova si s rađanjem – sad možeš početi „zapravo“ raditi – tako si i obznanila šefu. Obećala si.

Tvoje vrijeme tek dolazi. Suprug je u međuvremenu napredovao i doktorirao. I on je imao malu djecu, ali ne na isti način.

Korporacija također nudi puno mogućnosti koje nisi ni slutila dok si bila zaluđena odvjetništvom. Na ljestvici karijernog napretka, krajnji cilj je uprava. I to taman sada kad si se vratila u igru, čuješ za DIREKTIVU (EU) 2022/2381 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 23. studenoga 2022. o poboljšanju rodne ravnoteže među direktorima uvrštenih trgovačkih društava i o povezanim mjerama. Propisuje da do 2026. godine na najmanje 40 % položaja neizvršnih direktora i najmanje 33 % svih direktorskih položaja, uključujući i izvršne i neizvršne direktore, moraju biti pripadnici nedovoljno zastupljenog spola. Žena, jasno, čemu uvijanje.

Zvuči super, ali tek si se vratila s porodiljnog. Tek se moraš dokazati. Gdje si ti još od uprave.

No zamisli da, samo na jedan dan, ne analiziraš previše. Ne čekaš savršeni trenutak, nego grabiš priliku.

Dok gledaš natječaje za posao, ne odbacuješ onaj koji traži deset uvjeta, a ti ispunjavaš sedam, jer znaš da će netko s još manje iskustva bez problema poslati prijavu.

U zemlji gdje ministri s diplomama irelevantnih fakulteta za resore za koje su zaduženi upravljaju državom, ti, s više od desetljeća iskustva, još se dvoumiš. Naučena si da rad i stručnost sami donose priznanje, ali godine prolaze, a pitanje ostaje – je li dovoljno samo čekati da te netko prepozna?

Dok ti važeš svaku priliku, tražeći potvrdu da si dovoljno spremna, istina je da nitko nikada nije 100% spreman. Razlika je samo u tome tko vjeruje u sebe dovoljno da se usudi.

Posebno ako si žena u pravnoj profesiji, gdje se od tebe i dalje očekuje više. No iako tvoje stručno znanje može biti jednako znanju muških kolega, to što si žena daje ti jedinstvene vještine, ključne u pravnoj profesiji i korporativnom okruženju.

Imaš izraženiju emocionalnu inteligenciju – znaš čitati ljude, prepoznati nijanse u komunikaciji, osjetiti kad riječi nisu u skladu s namjerama. U pregovorima to često čini razliku. Multitasking ti je prirodan. Dok drugi razmišljaju linearno, ti već spajaš informacije, sagledavaš širu sliku i predviđaš probleme prije nego što nastanu. Nije li to odlika izvrsnog pravnika – prevencija umjesto rješavanja sporova, kad je već kasno? Empatija ti omogućuje da gradiš povjerenje, bilo s klijentima, kolegama ili nadređenima. U svijetu gdje odnosi često odlučuju o ishodima, to nije slabost, već snaga. I na kraju, tvoj stil vođenja je drugačiji. Gradiš suradnju, a ne hijerarhiju. I dok se pravni i poslovni svijet mijenjaju, baš takav pristup pokazuje se kao najbolji put u uspješnim i održivim korporativnim sustavima.

Prije par dana bio je Dan žena koji nije samo podsjetnik na borbu, već i na moć žena da oblikuju svijet. Neće nas izjednačiti propisi i kvote, već hrabrost da zauzmemo svoje mjesto, bez isprike i bez čekanja da nam netko to dopusti. Točnije, da si same dopustimo.