U nekim vrstama predmeta na upravnim područjima mirovinskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, socijalne skrbi i prava hrvatskih branitelja odlučne medicinske činjenice utvrđuju se institucionalnim vještačenjem u upravnom postupku.1 Pregledi koji se pritom provode nisu usmjereni na dijagnostiku i liječenje pacijenta, već isključivo na utvrđivanje činjenice koju posebni (sektorski) zakon propisuje odlučnom za rješavanje konkretne vrste predmeta. Zbog toga su stranke u tim postupcima nerijetko zbunjene, jer očekuju preglede nalik onim specijalističkima u zdravstvenim ustanovama. Usto, na tim su upravnim područjima medicinski pregledi tek dopuna medicinskoj dokumentaciji, i to onoj posebno propisanoj za odlučivanje o pojedinoj vrsti prava.
Spomenuti kriteriji propisani posebnim zakonodavstvom u pravilu su striktni. Evo nekoliko primjera. Radna sposobnost u mirovinskom osiguranju, u kontekstu odlučivanja o pravu na invalidsku mirovinu, utvrđuje se prema modelu zdrave osobe istih ili sličnih karakteristika u odnosu na stabilizaciju (definitivnost) zdravstvenog stanja, obavljane poslove (ne samo one najnovije), naobrazbu, životnu dob, mogućnost provedbe profesionalne rehabilitacije radi osposobljavanja za rad s punim radnim vremenom, te mogućnost rada s najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima. U obveznome zdravstvenom osiguranju ozljeda na radu ne priznaje se, između ostalog, kada postoji stečena predispozicija zdravstvenog stanja, jer taj slučaj naprosto nije pokriven osiguranjem.2 Pritom nije od utjecaja što je i događaj u okviru radnog procesa u određenoj mjeri doprinio nastanku ozljede.3 Na području braniteljskog prava, za priznavanje statusa HRVI po osnovi bolesti traže se neposredna veza s ratnim angažmanom se kontinuitet liječenja. Nije dovoljno da je jedan od (možebitnih) uzroka bolesti sudjelovanje u ratu, uz druge mirnodopske rizike za nastanak bolesti, prije svega starenje.
U mirovinskom i obveznom zdravstvenom osiguranju utvrđuje se je li riječ o osiguranom riziku i je li nastupio osigurani slučaj, propisan materijalnom normom.4 Na područjima socijalne skrbi i braniteljskog zakonodavstva potrebno je ispuniti zdravstvene kriterije specijalno propisane za priznavanje odnosnog prava. Posebno zakonodavstvo utječe i na odabir medicinske specijalnosti sudskog vještaka. Kada se, primjerice, vještači radna sposobnost, to je prije svega domena medicine rada, a ne specijalnosti koja pokriva određeni zasebni organski sklop (npr. ortopedija, pulmologija, neurologija, fizijatrija i sl.).
Sudska kontrola zakonitosti upravnih akata, uključujući onih donesenih u navedenim predmetima, provodi se u upravnom sporu. U upravnome sporu uglavnom se prihvaća dokazni prijedlog tužitelja za provedbu sudsko-medicinskog vještačenja, radi provjere pravilnosti nalaza i mišljenja institucionalnih vještaka u upravnom postupku. Ali i tada se primjenjuju isključivo stručno-medicinski kriteriji propisani posebnim zakonodavstvom, čemu je potrebno prilagoditi zadaću vještačenja. Bio sam među prvim upravnim sucima, možda i prvi, koji je u upravnome sporu dopustio medicinsko vještačenje po ne-institucionalnome sudskom vještaku. Danas je to rutina, prije desetak godina to je bilo teško zamislivo. No, pri rješavanju sporova uvijek se vodim bazičnim pravilom da tužitelj u upravnome sporu ne može postići ono što ne bi mogao postići pri pravilnome rješavanju upravne stvari u upravnom postupku, ni u pogledu sadržaja prava, ni u pogledu opsega prava, niti u pogledu vremena priznavanja prava.
Povezano s time, u vidu je korisno imati i presudu Europskog suda za ljudska prava donesenu prije nepune dvije godine u predmetu Hamzagić protiv Hrvatske. Osobito upućujem na točku 54. obrazloženja te presude, koja, u prijevodu na hrvatski jezik, glasi:
54. Sud nadalje ne smatra problematičnim to što vještaci koji su podnijeli mišljenje u njegovom predmetu nisu bili specijalisti psihijatrije ili bilo koje druge bolesti od koje je podnositelj zahtjeva bolovao. Njihova zadaća nije bila dijagnosticirati i liječiti podnositeljeve bolesti, već procijeniti, na temelju medicinske dokumentacije koju su pripremili medicinski stručnjaci u Njemačkoj koji su ih dijagnosticirali i liječili, njihov učinak na njegovu radnu sposobnost. Sud primjećuje da su vještaci Fonda imenovani medicinski stručnjaci sa značajnim stručnim i obrazovnim iskustvom te da su u svom radu bili dužni primjenjivati Zakon o mirovinskom osiguranju, Uredbu i druge propise, te načela i razvoj u suvremenoj medicinskoj znanosti (vidi odlomke 24 i 25 gore).
Uzgredno, smatram da je u ovom slučaju ipak trebalo utvrditi povredu prava podnositelja na pravično suđenje, ali zbog toga jer, uz odbijanje dokaznog prijedloga sudskog vještačenja po psihijatru, sud nije pozvao tužitelja na izjašnjenje je li suglasan da se sudsko vještačenje provede po specijalistu medicine rada. Naime, sudsko vještačenje jedino je djelotvorno dokazno sredstvo na strani tužitelja u ovim vrstama predmeta, pri čemu nije svejedno u okviru koje specijalnosti i po kojoj zadaći će biti provedeno. No, izneseno u ovome, završnom odlomku teksta ne utječe na bit mojeg izlaganja u kolumni.
^ 1 To što je vještačenje institucionalno, sâmo po sebi ne znači da nije nepristrano. V. npr. presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trbojević protiv Hrvatske.
^ 2 Postoje, stoga, rizici koji su u obveznome zdravstvenom osiguranju pokriveni kod priznavanja prava na bolovanje, ali ne i kod priznavanja prava na ozljedu na radu. Vrlo je raširena zabluda prema kojoj je ozljeda na radu svaka ozljeda koja se dogodi u radnome procesu, a nije ju skrivio radnik.
Za razliku od privatnih zdravstvenih osiguranja, obvezno (javno) zdravstveno osiguranje ne uvjetuje sâmo osiguranje ili visinu premije zdravstvenim stanjem osiguranika, ali ne pokriva sve zdravstvene rizike u pogledu priznavanja svih prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.
^ 3 Ovdje se ne primjenjuju kriteriji uzročnosti propisani za odštetnu odgovornost u građanskome pravu.
^ 4 Glavni rizici pokriveni mirovinskim osiguranjem jesu starost, smanjenje ili gubitak radne sposobnosti (invalidnost), te smrt člana obitelji. Staž osiguranja među kriterijima je za priznavanje starosne mirovine, ali ta vrsta mirovine nije naknada za obavljeni rad u radnom vijeku, već je to isplata davanja zbog nastupa rizika starosti. Invalidnost je, pak, potrebno razlikovati od invaliditeta, ali bi daljnja elaboracija ovog pitanja nerazmjerno opteretila ovaj tekst.
Također, pojmovi zdravstvo, zdravstvena zaštita, zdravstvena djelatnosti, odnosno zdravstveno osiguranje, imaju bitno različita značenja.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
