Stupanje na snagu novog Zakona o izbornim jedinicama

Problem koji se pojavio vezano uz navedeni Zakon je činjenica donošenja odluke o proglašenju dana 3. listopada 2023. godine i objava 4. listopada 2023. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98. - službeni pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. - službeni pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. - službeni pročišćeni tekst, 76/10., 85/10. - službeni pročišćeni tekst, 5/14.) u odredbi iz članka 90. stavak 1. određuje kako zakoni i drugi propisi državnih tijela prije stupanja na snagu moraju biti objavljeni u Narodnim novinama, a u odredbi iz članka 89. stavak 1. jasno stoji kako Predsjednik RH proglašava zakon u roku od osam dana od dana donošenja. S obzirom na to da je Zakon proglašen i objavljen u Narodnim novinama nakon datuma stupanja na snagu kako je on izrijekom naveden u samom Zakonu nedvojbeno je došlo do neustavnosti. Zašto je Predsjednik Republike Hrvatske odlučio pričekati s donošenjem odluke o promulgaciji? Zasmetalo mu je što je imao tako kratak rok (iako po Ustavu ima osam dana) kao i činjenica da je u samom Zakonu određen datum stupanja na snagu, a ne na način da se propisuje stupanje na snagu u roku od osam dana od dana objave u Narodnim novinama. Inače, Ustav RH kao pravilo navodi vakacijsko razdoblje od osam dana, ali i previđa mogućnost drugačijeg zakonski definiranog termina uz postojanje osobito opravdanog razloga. Neovisno kako tko gleda na postupak predsjednika Zorana Milanovića upravo zbog male, ali dovoljne odgode u proglašenju neustavnosti koja se pojavila je dovela do zaključka kako se stvar mora popraviti. U toj konkretnoj situaciji postojala su dva moguća rješenja.

Prvo podrazumijeva izostanak reakcije, odnosno ostavljanje na snazi zakona koji ima neustavnost. Iako to na prvi pogled djeluje nelogično i pogrešno praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske pokazuje da u takvim situacijama Ustavni sud donosi deklaratornu odluku kojom utvrđuje neustavnost za razdoblje od stupanja na snagu prema tekstu propisa do trenutka kada bi on, a sukladnu Ustavu, stupio na snagu da nema pogreške. U ovom konkretnom slučaju i eventualnoj hipotetskoj situaciji u kojoj bi izostala reakcija Hrvatskog sabora Ustavni bi sud utvrdio neustavnost za razdoblje od 1. listopada 2023. do dana kada bi zakon stupio na snagu primjenom odredbe o osmodnevnom vakacijskom razdoblju.

Drugo rješenje, a upravo za to se na prijedlog Vlade RH odlučio Hrvatski sabor je otklanjanje neustavnost kroz odluku parlamenta. To je i učinjeno donošenjem Zakona o izmjeni Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor. Tom izmjenom je određeno brisanje odredbe iz (neustavnog) Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor prema kojoj stupa na snagu 1. listopada 2023. godine i određeno stupanje na snagu te izmjene u roku od osam dana od dana objave u Narodnim novinama.

Zašto se postavlja pitanje stupanja na snagu novog Zakona o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor? Zato što nekima taj dio nije bio baš najjasniji pa ga je potrebno malo razjasniti za neke moguće buduće takve situacije. Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Hrvatski sabor koji je donesen prije izmjene je stupio na snagu, iako neustavno, točno na dan 1. listopada 2023. godine i taj zakon kao i svaki drugi ostaje na snazi sve dok se ne dogodi jedna od tri moguće situacije. Načelno, svaki zakon je na snazi sve dok ga ne ukine Ustavni sud RH u slučaju formalne ili materijalne neustavnosti. Druga mogućnost je intervencija u važeći zakon kroz akt Hrvatskog sabora i posljednja treća je odluka na zakonodavnom referendumu. Sve dok se ne dogodi neka od te tri mogućnosti zakon je na snazi, makar je očito neustavan.

S obzirom na činjenicu kako se radi o zakonu koji je izazvao određene političke tenzije između vladajućih i opozicije i za koji je već najavljeno podnošenje zahtjeva za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske svakako će biti vrlo zanimljivo kako će se na te zahtjeve ukoliko ih bude više očitovati Ustavni sud Republike Hrvatske osobito ukoliko neki od tih zahtjeva bude sadržavao i dio koji se odnosi na stupanje na snagu. Vezano uz ranije spomenutu praksu Ustavnog suda prema kojoj se donosi deklaratorna odluka kojom se konstatira neustavnost tu je stvar dosta jasna. Naime, takvo shvaćanje Ustavnog suda je rezultat stabilne prakse koju obilježavaju u pravilu jednoglasne odluke i to u različitim sastavima Ustavnog suda. Ova situacija koju imamo oko tog Zakona gdje je neustavnost ispravljena aktom tijela koje je propis donijelo je bitno rjeđa i samim time zanimljivija.