Konstituiranjem Hrvatskog sabora i formiranjem Vlade Republike Hrvatske završen je postupak formiranja vlasti nakon parlamentarnih izbora održanih 17. travnja 2024. godine. Veliku pozornost javnosti neposredno nakon donošenja Odluke o raspisivanju izbora izazvao je aktualni Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović najavivši svoju premijersku kandidaturu pokazavši time kako su mu ambicije nešto drugačije od nastavka obavljanja dužnosti Predsjednika Republike Hrvatske.
Međutim, najprije ga je Ustavni sud Republike Hrvatske Upozorenjem od 18. ožujka 2024. godine pozvao da prestane s aktivnostima koje su suprotne Ustavu Republike Hrvatske pa ga je dodatno Upozorenjem i Priopćenjem od 19. travnja 2024. godine dodatno upozorio kako je zbog opetovanog kršenja Ustava u nemogućnosti da bude mandatar nove Vlade Republike Hrvatske istaknuvši kako će, a ukoliko budu potrebe, reagirati na odluku kojom bi on postao mandatar.
Izborni rezultat i politički dogovor HDZ-a, DP-a i dijela zastupnika nacionalnih manjina je rezultirao formiranjem nove Vlade RH, pa potrebe za nekakvom dodatnom reakcijom Ustavnog suda nije bilo.
Postavlja se pitanje, a uzevši u obzir činjenicu kršenja Ustava Republike Hrvatske koju je Ustavni sud Republike Hrvatske nedvojbeno utvrdio u ranije navedenim aktima, može li Zoran Milanović legalno biti kandidat na idućim izborima za dužnost Predsjednika Republike Hrvatske?
Uzimajući u obzir strogo formalni normativni okvir koji je naveden u odredbama Ustava Republike Hrvatske i Zakona o izboru Predsjednika Republike Hrvatske moglo bi se zaključiti kako nikakvih formalnih prepreka nema. Osim hrvatskog državljanstva, punoljetnosti i najmanje 10 000 potpisa birača nikakvih dodatnih uvjeta nema.
Međutim, ključno pitanje je postoje li u Ustavu Republike Hrvatske određena ograničenja koja nisu izrijekom napisana i izvode se pravilnom interpretacijom Ustava Republike Hrvatske u svjetlu vladavine prava kao jedne od najviših vrednota ustavnog poretka koja je, pored ostalih iz članka 3. Ustava Republike Hrvatske, temelj za tumačenja Ustava.
Činjenica da je vladavina prava, kao jedna od najviših vrednota ustavnog poretka, i temelj za tumačenja Ustava znači da se svaka druga ustavna norma, uključujući i onu iz članka 45. Ustava kojoj se jamči biračko pravo svim punoljetnim hrvatskim državljanima, ima tumačiti i primjenjivati u skladu s njom. Neustavna bi bila primjena odredbe iz članka 45. na način da je u suprotnosti s bilo kojom od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske.
U odgovoru na pitanje je li u postupanjima Predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića bilo kršenja vladavine prava (ali jednako tako i demokratskog višestranačkog sustava) dovoljno je pročitati točku šest Priopćenja i Upozorenja sudionicima u izborima održanim 17. travnja 2024. godine od 19. travnja 2024. godine (U-VII-1263/2024-II) u kojoj je jasno navedeno kako je aktualni PRH postupao suprotno prvom Upozorenju Ustavnog suda i ˝doveo u pitanje vladavinu prava i demokratski višestranački sustav kao najviše vrednote Ustava (članak 3.)˝.
Ukoliko je Ustavni sud višestruko u svojim upozorenjima utvrdio postojanje povrede Ustava Republike Hrvatske, a tu činjenicu se nedvojbeno može verificirati uvidom u navedene akte Ustavnog suda, postavlja se pitanje je li takvim konstantnim kršenjem Ustava Predsjednik Republike Hrvatske sam sebe diskvalificirao iz buduće političke utrke za istu funkciju?
Smatramo kako aktualni Predsjednik Republike Hrvatske ne može biti kandidat za dužnost Predsjednika RH. Ukoliko bi se zauzeo drugačiji stav onda bi proizlazilo kako se osoba na jednoj od najviših državnih dužnosti može izravno suprotstavljati kako Ustavu Republike Hrvatske, ali jednako tako i aktima Ustavnog suda Republike Hrvatske bez ikakvih ustavnopravnih posljedica. Takvo ponašanje u državi utemeljenoj na vladavini prava uvijek i nedvojbeno mora imati određene implikacije. Najteža sankcija za povredu Ustava u obnašanju dužnosti je utvrđenje te činjenice od strane Ustavnog suda temeljem zahtjeva kojeg dvotrećinskom većinom podnosi najmanje dvije trećine zastupnika Hrvatskog sabora je prestanak dužnosti, odnosno mandata. Međutim, takav postupak pred Ustavnim sudom nije niti bio pokrenut, a Ustavni sud sam nema ovlasti pokretati takvu vrstu postupka bez prethodnog zahtjeva Hrvatskog sabora.
Onemogućavanje buduće kandidature aktualnog Predsjednika Republike Hrvatske zbog permanentnog kršenja Ustava je moguće i utemeljeno je na dvije neupitne činjenice. Prva je utvrđeno kršenje Ustava RH od strane Zorana Milanovića i druga je obveza Ustavnog suda, a temeljem odredbe iz članka 2. stava 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, da jamči poštivanje i primjenu Ustava. Ispunjava li Ustavni sud Republike Hrvatske svoju formalnu obvezu ukoliko ne reagira na neustavno ponašanje? Jamči li Ustavni sud Republike Hrvatske poštivanje i primjenu Ustava ukoliko zažmiri na neustavne postupke najviših državnih dužnosnika? Naravno, neka pitanja su retorička i odgovor na njih predstavlja pitanje elementarne logike razmišljanja.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
