Krajem 2024. godine u Republici Hrvatskoj se održava prvi krug izbora za Predsjednika Republike Hrvatske na kojima će osim aktualnog Predsjednika Republike Hrvatske, Dragana Primorca i Marije Selak Raspudić biti još nekoliko kandidata za koje šira javnost još zapravo niti ne zna.
Odmah nakon što je nedavno objavljeno da je Dragan Primorac kandidat HDZ-a počela su istraživanja javnog mnijenja u kojima se važe politička težina kandidata kako bi se mogao prognozirati ishod tih izbora iako je do njihovog održavanja ostalo još punih četiri mjeseca. Politički analitičari već prognoziraju tko ima prednost u odnosu na koga i vrlo hrabro iznose razne prognoze. Međutim, još je puno prerano za bilo kakve ozbiljne prognoze u ovoj fazi kada još niti ne znamo tko će biti kandidati osim prethodno navedenih.
Jedna anketa koja je objavljena u medijima iznosi kako aktualni Zoran Milanović uživa potporu od 32% biračkog tijela, drugi je Dragan Primorac od 28%, dok je Marija Selak Raspudić na trećem mjestu s 20% biračke potpore. Bilo kakve ozbiljne prognoze na temelju jedne ankete su vrlo neozbiljne iz niza razloga.
Prvo, spomenuta anketa je rađena na uzorku od ukupno 600 punoljetnih građana uz pogrešku uzroka od +- 4% i pogrešku rejtinga +- 4,9 %. Već mogućnost pogreške od gotovo 5 % u situaciji kada je razlika između prva dva po rejtingu manja od toga i iznosi 4 % ukazuje kako navedeni redoslijed uopće mora odgovarati stvarnom stanju stvari, odnosno moguće ne reflektira stvarno potporu birača.
Drugi čimbenik kojeg bi svakako valjalo uzeti u obzir i temelji se na rezultatima izbora za Predsjednika Republike Hrvatske koji su održani 2009., 2014. i 2019. godine jest činjenica da je upravo u drugom krugu predsjedničkih izbora rasla izlaznost birača koja razlika na pojedinim izborima iznosi i po nekoliko stotina tisuća glasova. Dakle, povećana izlaznost odnosno političko opredjeljenje tih birača će itekako imati utjecaja na konačni izborni rezultat uz pretpostavku da će se, kao i na prethodnim izborima, povećati broj birača koji će sudjelovati u drugom krugu. O tim biračima mi u ovoj najranijoj fazi ne znamo praktički ništa, a baš bi oni mogli odigrati važnu ulogu u odnosu na ukupni rezultat izbora.
Tip izbornog sustava koji se u nas primjenjuje na izborima za Predsjednika Republike Hrvatske je uspostavljen još davne 1990. godine kada je donesen tzv. Božićni Ustav. Za pobjedu na izborima je potrebna apsolutna većina glasova, a ukoliko niti jedan kandidat ne ostvari takav rezultat (osim pokojnog Franje Tuđmana to zasada nikom nije pošlo za rukom) izbori se ponavljaju i na tim izborima sudjeluju dva kandidata koji su osvojili najviše glasova. Pojednostavljeno rečeno, prvi krug glasanja je eliminacija kandidata s manjom potporom birača, a drugi krug je zapravo odabir između dvije osobe.
Uzimajući u obzir navedenu činjenicu, ali isto tako i činjenicu da se na prethodnim predsjedničkim izborima (2009., 2014. i 2019.) dogodio povećan izlazak birača na izbore, u ovom trenutku svaka prognoza je ipak preuranjena s aspekta objektivnosti. Naravno, za te izbore postoji određeni interes javnosti i izvjesno je kako ćemo i u narednom razdoblju imati još puno različitih anketa iz kojih će se moći izvoditi određeni zaključci. Osim toga, na temelju rezultata izbora od 2000. godine moguće je zaključiti kako bez više od milijun glasova nije moguće ostvariti izbornu pobjedu. U određenoj mjeri će na ishod izbora utjecaj imati i činjenica kako će se prema kandidatima koji prođu u drugi krug postaviti birači kandidata koji u njegu ne budu uspjeli doći. Hoće li oni apstinirati ili će podržati nekog od kandidata koji su prošli? Koliko će u ukupnom broju birača biti upravo tih birača i kakva je njihova politička orijentacija? To su sve pitanja na koje zasada nema odgovora.
Osim navedenoga, važno je istaknuti kako su s aspekta ustavno zajamčenog jednakog biračkog prava upravo predsjednički izbori najpošteniji. S obzirom na činjenicu da je na tim izborima cijela Republike Hrvatska jedna izborna jedinica svaki glas vrijedi jednako jer nema podjele državnog teritorija na izborne jedinice koje imaju različit broj birača.
Za prognoze je još prerano i bez više anketa koje će biti na većem uzorku i s bitno nižom statističkom pogreškom i koje će moći pokazati neki trend nije moguće argumentirano procijeniti kakve su realne šanse aktualnog Predsjednika Republike Hrvatske, ali isto tako i ostalih kandidata.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
