Ovo nije kolumna o štrajku službenika i namještenika u pravosuđu (u sudovima i u državnim odvjetništvima1). Ovo je kolumna koja pokušava ukratko ocrtati koja je važnost pravosudnih službenika u funkcioniranju pravne države, te predstaviti bit njihovih poslova onom dijelu profesionalne i opće javnosti koja s time nije neposredno upoznata.
Najprije nekoliko riječi o nazivlju. Ono je nerijetko arhaično i može dovesti u zabludu. Pisanje zapisnikâ tek je manji dio poslova zapisničara. Zapisničari nisu tek daktilografi. Upisivanje podnesaka tek je manji dio poslova upisničara. Prošlostoljetni nazivi radnih mjesta ne odražavaju sve one poslove koji su u međuvremenu pridodani pravosudnim službenicima. Najveći dio vrlo kompleksnog sudskog poslovanja na leđima je službenika. Ne samo da su dužni provesti niz radnji pri obradi predmeta, već svaku od njih moraju evidentirati u sustavu eSpis (koji, k tomu, razmjerno često ispada iz pogona ili radi usporeno). S vremenom su suci (opravdano) rasterećeni niza nesudačkih poslova u sudovima. Na koga su ti poslovi prebačeni? Na službenike, naravno.
Da ne spominjemo savjetnike, magistre prava s položenim pravosudnim ispitom, koji pomažu sucima, ali i samostalno provode niz radnji. Samo formalno su službenici, jer nisu suci (pravosudni dužnosnici), a treće statusne kategorije nema. Savjetnici imaju 90% sudačkih ovlasti, ali tek šezdesetak posto sudačke plaće (od idućeg mjeseca, kada se sucima povećava plaća, savjetnička će plaća biti tek oko polovice one sudačke).
Nadalje, kada govorimo o uhljebima, kojih u hrvatskom javnom sektoru svih teritorijalnih razina doista ima, teško je govoriti o pravosudnim službenicima. U hrvatskoj praksi klijentelizma (prije svega onoga političkog) uhljebljuje se, u pravilu, na poslove koji su bolje plaćeni od poslova pravosudnih službenika. Uhljebljuje se tamo gdje je interes za zapošljavanje veći, pa se time preskaču procedure zamišljene za odabir najboljih kandidata. Nasuprot tome, za zapošljavanje na poslovima pravosudnih službenika jedva da više ima interesa. Uhljebljuje se nerijetko i na izmišljenim radnim mjestima, koja ne podrazumijevaju stvarno obavljanje poslova. Nasuprot tome, u pravosuđu se obavljaju stvarni poslovi. Najbolja ilustracija toga je objektivno sumanut, sedmeroznamenkasti broj novih predmeta koji svake godine zapljuskuje hrvatske sudove.
U prilog stereotipima o lagodnosti i prestižnosti poslova u pravosuđu, kako sudačkih, tako i službeničkih, ne idu ni podaci o spolnoj strukturi. Među hrvatskim sucima 72% su žene. Četiri petine sudskih savjetnika su savjetnice. Čak 87% sudskih službenika i namještenika su žene. Nemojmo se lagati: da je riječ o lagodnim i prestižnim poslovima, dečki bi se pobrinuli da omjeri ne budu takvi.
Zatim, među raznim porukama koje smo mogli čuti proteklih tjedana jedna od najvažnijih prošla je ispod radara. To je poruka da pravosudni službenici nisu pomoćno osoblje. Njihovi poslovi sastavni su dio poslovnih procesa u pravosuđu. Pokušajmo zamisliti zdravstvo bez medicinskih sestara. Ono što su medicinske sestre u zdravstvu, to su pravosudni službenici u pravosuđu. Ni liječnici ni suci sami za sebe nisu dovoljni za funkcioniranje svojih sustava. Za dio zdravstva karakterističan je rad u tandemima liječnik – medicinska sestra. Vrlo je slično funkcioniranje tandema sudac – zapisničar, ali ovdje ne u ordinaciji, nego u referadi. U presudama se ne navodi samo ime suca, nego i ime službenika, koji također podliježe institutu izuzeća. Medicinske sestre ovlaštene su samostalno izvesti dio zdravstvenih zahvata. Pravosudni službenici ovlašteni su samostalno provesti dio sudskih radnji čiji sadržaj nadilazi obilježja pukog administriranja.
Bez službenika: ne mogu biti formirani, niti nadopunjavani spisi predmeta (ni papirnato, niti digitalno); predmeti ne mogu biti dodjeljivani u rad sucima; nema primanja stranaka u sudskim pisarnicama; nema kontakata sa strankama putem telefona ili elektroničke pošte; stranke ne mogu dobiti administrativne upute; pismena ne mogu doći do suca, niti ih sudac može vidjeti u digitalnom obliku; rasprave ne mogu biti održane; spisi predmeta ne mogu biti kalendirani, obrađivani, ni arhivirani; naredbe sudaca ne mogu biti izvršene; akti ne mogu biti otpremljeni strankama; sudske pristojbe ne mogu biti utvrđene, niti naplaćene; stranke ne mogu dobiti potvrdu pravomoćnosti / ovršnosti (izvršnosti) sudske odluke, niti druge potvrde koje izdaju sudovi; odluke ne mogu biti anonimizirane radi javne objave; ne mogu biti obavljani poslovi sudske uprave, osim onih koje neposredno obavlja predsjednik suda … (popis nije dovršen, a potrebno mu je pridodati zasebne vrste službeničkih poslova u pojedinim granama sudovanja).2
Brojne su posebnosti poslova pravosudnih službenika. No, ako vas ipak muči (posve razložna) dvojba bi li zasebno bavljenje (baš) njima bilo selektivno, predlažem (putem Narodnih novina, ovog portala, ili kojega trećeg izvora) pogledati samo broj objava izmjena i dopuna uredaba kojima su uređeni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u državnoj službi, u javnim službama, u policiji, u carini i dr. Uredba za državnu službu mijenjana je i dopunjivana više od 50 puta. Ona za javnu službu više od 40 puta (itd.). Svaka od tih izmjena i dopuna bila je resorno selektivna.
^ 1 Radi jednostavnosti izlaganja, u nekim dijelovima kolumne spominju se samo sudovi, odnosno suci. Međutim, ono što je izneseno u pogledu sudova, na odgovarajući je način primjenjivo i u odnosu na državna odvjetništva.
^ 2 Onom dijelu sudaca kojem je samorazumljivo da se ti poslovi uredno obavljaju, bez da doista primjećuju ljude koji ih obavljaju, službenički štrajk možda pomogne u boljoj percepciji vlastitog radnog okruženja.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
