Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" br. 85/2008., 110/2008., 34/2011., 54/2013., 152/2014., 59/2017., 37/2020., 85/2022.; dalje u tekstu: Zakon) temeljni je propis kojim se uređuju prava roditelja i njemu izjednačenih osoba koje se brinu o djetetu na vremenske i novčane potpore te uvjeti i način njihova ostvarivanja i financiranja. Zakon je do sada šest puta mijenjan i dopunjavan, a najnovije izmjene i dopune Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama donio je Hrvatski sabor 15. srpnja 2022. godine te su stupile na snagu 1. kolovoza 2022. godine.
Povod izmjenama i dopunama zakona je višestruk. Naime, pitanje demografske revitalizacije jedno je od strateških pitanja budućnosti Hrvatske te snažno zagovara nastavak rada na preokretanju negativnih demografskih trendova i boljeg položaja obitelji jasno definiranom pronatalitetnom politikom.
Prepoznajući potrebe suvremene obitelji s djecom, od posebne je važnosti nastaviti proaktivno djelovati u smjeru stvaranja pozitivne, sveobuhvatne politike koja djeluje u korist obitelji kako bi se ublažio financijski teret obitelji te omogućilo bolje usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza.
Nadalje, današnja uloga obitelji podložna je promjenama koje su posebno vidljive u kontekstu novog shvaćanja rada, u odnosima unutar same obitelji i obitelji prema društvu. Zaposleni roditelji se nalaze u situaciji gdje, s jedne strane, moraju odgovarati na sve veće profesionalne zahtjeve, dok s druge strane žele zasnovati, izgraditi i održati uspješnu obiteljsku zajednicu. Stoga je ravnopravno i nediskriminatorno omogućavanje sudjelovanja oba roditelja na tržištu rada jasna odrednica koja ima posebnu važnost u dijelu roditeljske brige o obitelji.
Za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta roditeljima treba biti osigurana socijalna sigurnost kroz odgovarajuću visinu naknade plaće ili novčane naknade, a osim izdašnosti naknada, važan je utjecaj samog trajanja dopusta i fleksibilne mogućnosti njegovog korištenja, kako bi se omogućilo roditeljima primjereno vrijeme za brigu o djetetu poslije njegova rođenja te tijekom njegove najranije dobi.
Zakonske izmjene posljedica su i potrebe usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije, pa se Zakonom se u hrvatsko zakonodavstvo prenosi Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (u daljnjem tekstu: Direktiva). Direktivom se nastoji osigurati provedba načela ravnopravnosti žena i muškaraca s obzirom na njihove mogućnosti na tržištu rada i postupanje prema njima na radnome mjestu; omogućiti roditeljima i osobama koji moraju skrbiti o drugima da bolje usklade poslovne i skrbničke obveze te ojačati minimalne standarde vezane uz roditeljski dopust i fleksibilne radne uvjete, kao i uvesti minimalne standarde vezane uz očinski dopust. Iako su odredbe Direktive jednim dijelom bile u skladu s nacionalnim uređenjem predmetne materije propisane Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" br. 85/2008., 110/2008., 34/2011, 54/2013., 152/2014., 59/2017., 37/2020.), odredbe Direktive iziskivale su normativne intervencije u pogledu pojedinih prava iz sustava roditeljskih potpora uz obvezu uvođenja novog prava na očinski dopust.
Očinski dopust
Uvođenjem očinskog dopusta omogućuje se očevima da u prvim mjesecima djetetova života budu aktivno i cjelodnevno uključeni u djetetov život, što uvelike pridonosi razvoju njihove trajne povezanosti. Direktivom je naglašeno da nepostojanje plaćenog očinskog dopusta i roditeljskog dopusta u mnogim državama članicama doprinosi tome da očevi rijetko koriste dopust. Zbog neujednačeno osmišljenih politika postizanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života za žene i muškarce jačaju se rodno uvjetovani stereotipi i razlike u pogledu rada i skrbi.
Članak 4. Direktive uređuje pravo na očinski dopust na način da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da očevi ili, ako je i u mjeri u kojoj je to priznato nacionalnim pravom, ekvivalentni drugi roditelji imaju pravo na očinski dopust u trajanju od deset radnih dana koji se koristi povodom rođenja radnikova djeteta. Države članice mogu odlučiti o tome može li se očinski dopust djelomično iskoristiti i prije ili samo nakon rođenja djeteta, kao i o tome može li se takav dopust iskoristiti u fleksibilnim oblicima.
Tako je novim odredbama Zakona očinski dopust definiran kao dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca ili njemu izjednačene osobe koja se brine o djetetu, povodom rođenja djeteta, radi pružanja njege i podizanja tog djeteta.
Zaposleni ili samozaposleni otac ima pravo, nakon rođenja djeteta, na očinski dopust u neprekidnom trajanju, ovisno o broju rođene djece:
− od 10 radnih dana za jedno dijete,
− od 15 radnih dana u slučaju rođenja blizanaca, trojki ili istodobnog rođenja više djece.
Zaposleni ili samozaposleni otac pravo na očinski dopust može koristiti do navršenih šest mjeseci života djeteta pod uvjetom da u isto vrijeme i za isto dijete ne koristi jedno od prava propisanih Zakonom. Bitno je naglasiti da zaposleni ili samozaposleni otac može koristiti pravo na očinski dopust neovisno o radnopravnom statusu majke. Pravo na očinski dopust je neprenosivo, što znači da ga isključivo koristi zaposleni odnosno samozaposleni otac djeteta.
Zaposleni ili samozaposleni otac koji u slučaju rođenja mrtvog djeteta nije započeo koristiti očinski dopust ili ako dijete umre prije nego što je protekao očinski dopust, ima pravo na očinski dopust odnosno ima pravo nastaviti koristiti pravo na očinski dopust u preostalom trajanju.
Za vrijeme korištenja prava na očinski dopust naknada plaće iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće utvrđene prema propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Navedeno je usklađeno s zahtjevima Direktive, prema kojoj se naknadom plaće u pogledu očinskog dopusta jamči dohodak koji je barem jednak onomu što bi dotični radnik primao u slučaju prekida aktivnosti radnika zbog razloga povezanih sa zdravstvenim stanjem radnika, podložno eventualnoj gornjoj granici utvrđenoj nacionalnim pravom.
Zaposleni otac koji namjerava koristiti pravo na očinski dopust obvezan je najmanje 15 dana prije dana očekivanog poroda, ako pravo namjerava koristiti od dana rođenja djeteta, odnosno najmanje 15 dana prije namjere korištenja toga prava pisano obavijestiti poslodavca o toj namjeri. Od poslodavca se ne traži izdavanje pisane suglasnosti te se ne može prolongirati korištenje tog dopusta.
Zahtjev za priznavanjem prava na očinski dopust podnosi se nadležnom regionalnom uredu odnosno područnoj službi HZZO-a prema mjestu prebivališta odnosno boravišta. Uz zahtjev, potrebno je priložiti potvrdu o plaći (ispunjenu od strane poslodavca) kojom će se obuhvatiti plaće i naknade plaće isplaćene na teret poslodavca u relevantnom 6-mjesečnom razdoblju koje prethodi mjesecu započinjanja traženog prava te podatak o broju tekućeg računa na koji će se primati isplata, kao i podatak (ime, prezime i OIB) o djetetu za kojeg se očinski dopust želi koristiti.
Novosti kod korištenja roditeljskog dopusta
Prije svega, bitnim ističemo naglasiti da Zakon razlikuje rodiljni i roditeljski dopust. Na rodiljni dopust ima pravo zaposlena ili samozaposlena trudnica, odnosno majka kojeg koristi od 28. dana prije dana očekivanog poroda odnosno najranije 45. dana prije dana očekivanog poroda (u slučaju komplikacija u trudnoći) do 70. dana nakon rođenja djeteta. To je obvezni dio rodiljnog dopusta koji koristi majka djeteta, a samo u određenim okolnostima može ga koristiti otac (na primjer, ako majka umre).
Nakon proteka obveznog rodiljnog dopusta, zaposlena ili samozaposlena majka ima pravo na dodatni rodiljni dopust do navršenih 6 mjeseci života djeteta, koji može svojom pisanom izjavom prenijeti na oca djeteta, uz njegovu prethodnu suglasnost, u cijelosti ili u vremenski ograničenom trajanju. Prema tome, dodatni rodiljni dopust traje dok dijete ne navrši 6 mjeseci. U tom periodu, majka se može vratiti na posao i prenijeti dopust na oca djeteta.
Novčana potpora za rodiljni dopust, za zaposlenog ili samozaposlenog roditelja, koji ispunjava uvjet staža osiguranja, iznosi 100% od osnovice za naknadu plaće koja se izračunava u skladu s propisima obveznog zdravstvenog osiguranja.
Za razliku od rodiljnog dopusta, nakon navršenih 6 mjeseci života djeteta zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust kojeg može koristiti do osme godine života djeteta. Novost kod korištenja roditeljskog dopusta odnosi se na trajanje roditeljskog dopusta, pa tako zaposleni ili samozaposleni roditelj ima pravo na roditeljski dopust u trajanju od osam mjeseci (za prvo i drugo rođeno dijete), odnosno 30 mjeseci (za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete).
Pravo na roditeljski dopust u pravilu koriste oba roditelja u trajanju od četiri ili 15 mjeseci, s time da u skladu s odredbama Direktive svaki roditelj zadržava dva mjeseca roditeljskog dopusta koja ne može prenijeti na drugog roditelja.
U slučaju da roditeljski dopust koristi samo jedan roditelj, isti se koristi u trajanju od šest mjeseci (za prvo i drugo rođeno dijete). U odnosu na korištenje prava za rođene blizance, treće i svako sljedeće dijete izmjenama i dopunama Zakona uvedena je promjena korištenja prava na način da se propisuje da u slučaju kada pravo koristi samo jedan roditelj isti se koristi u trajanju od 28 mjeseci (umjesto 30 mjeseci), a uvažavajući mogućnost i pravo drugog roditelja da koristi dva mjeseca svog neprenosivog roditeljskog dopusta.
U cilju omogućavanja povoljnijih uvjeta korištenja prava na roditeljski dopust zaposlenog ili samozaposlenog oca uvedena je mogućnost da zaposleni ili samozaposleni otac može koristiti pravo na roditeljski dopust i u slučaju da majka djeteta nije zaposlena ili samozaposlena osoba pod uvjetom da nije koristila, odnosno nije ispunjavala propisane uvjete za korištenje prava na druge potpore (rodiljnu i roditeljsku poštedu od rada, rodiljnu i roditeljsku brigu o novorođenom djetetu).
Nadalje, propisani su i uvjeti korištenja prava na roditeljski dopust u slučajevima u kojima dijete roditeljima nije isto po redu rođenja, na način da svaki roditelj može koristiti roditeljski dopust u polovici njegovog propisanog trajanja prema redu rođenja djeteta.
Radi veće fleksibilnosti korištenja prava na roditeljski dopust te prilagođavanja istog prema vlastitim osobnim i obiteljskim potrebama uvedena je novina u načinu korištenja prava na način da se roditeljima daje mogućnost da svoja prava mogu koristiti ne samo pojedinačno, već i istodobno ili naizmjenično, sukladno međusobnom dogovoru.
U slučaju prijenosa prenosivog dijela roditeljskog dopusta između roditelja, zahtjevu za priznavanjem prava na roditeljski dopust jednog roditelja obvezno se prilaže zajednička izjava o dogovorenom prijenosu dijela roditeljskog dopusta, vlastoručno potpisana od strane oba roditelja.
Zaposleni roditelj koji namjerava započeti korištenje prava na roditeljski dopust, koji se ne nastavlja koristiti neposredno nakon korištenja rodiljnog dopusta ili koji u tijeku korištenja prava iz sustava rodiljnih i roditeljskih potpora namjerava mijenjati način korištenja prava, obvezan je najmanje 30 dana prije početka korištenja roditeljskog dopusta odnosno nastanka promjene ili prije ponovnog uspostavljanja neiskorištenoga pripadajućeg prava pisano obavijestiti svog poslodavca o toj namjeri.
Na pisanu obavijest poslodavac je obvezan u roku od osam dana od dana zaprimanja obavijesti izdati pisanu suglasnost o iskazanoj namjeri zaposlenog roditelja, a koju zaposleni roditelj, prilaže uz zahtjev za rješavanje o pripadajućem pravu. Ako poslodavac ne postupi u skladu s navedenim i ne izda pisanu suglasnost, HZZO će zaposlenom roditelju donijeti rješenje kojim mu priznaje pravo s odgodom početka korištenja od 30 dana u odnosu na dan koji je zaposleni roditelj naznačio u obavijesti poslodavcu.
Povećanje iznosa naknade plaće za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta
Povećanje visine naknade plaće za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u skladu je s provedbom mjera iz Programa Vlade Republike Hrvatske 2020. – 2024. Navedeno je osobito važno kako ne bi došlo do znatnijeg pada životnog standarda za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta te imajući u vidu da su nedovoljno visoke razine naknade jedan od uzroka slabijeg odaziva korištenja roditeljskog dopusta majki i očeva.
Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust naknada plaće za prvih šest mjeseci, ako to pravo koristi jedan roditelj, ili prvih osam mjeseci, ako to pravo koriste oba roditelja, iznosi 100% osnovice za naknadu plaće, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5% proračunske osnovice odnosno 7.500,13 kuna mjesečno.
Za vrijeme korištenja prava na roditeljski dopust u polovici punog radnog vremena naknada plaće iznosi 110% proračunske osnovice odnosno 3.658,60 kuna mjesečno, i u slučaju kada se isto koristi za prvo i drugo rođeno dijete, kao i kada se koristi za blizance, treće i svako sljedeće dijete (tijekom cjelokupnog korištenja prava).
Nadalje, u skladu s povećanjem iznosa naknade plaće naprijed navedenog prava, zakonskim izmjenama bilo je potrebno na istovjetan način obuhvatiti i korištenje prava na roditeljski dopust za slučaj smrti djeteta zaposlene ili samozaposlene majke. Za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta naknada plaće za puno radno vrijeme iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće, a koja ne može za puno radno vrijeme iznositi više od 225,5 % proračunske osnovice mjesečno.
Iznimno, u slučaju mrtvorođenog djeteta ili ako dijete umre za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust ili očinski dopust, zaposleni ili samozaposleni roditelj za vrijeme korištenja dopusta za slučaj smrti djeteta ima pravo na naknadu plaće, koja za puno radno vrijeme iznosi 100 % od osnovice za naknadu plaće.
Na svojim web stranicama HZZO je naglasio da korisnici koji su na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama bili zatečeni u korištenju prava na naknadu plaće, od dana njegova stupanja na snagu naknadu plaće ostvaruju u visini kako je njime utvrđena.
Navedeno znači da je HZZO tim korisnicima od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama dužan po službenoj dužnosti obračunati naknadu plaće u visini njime utvrđenoj. Pritom se korisnici ne trebaju javljati HZZO-u, već će do isplate naknade plaće do limita kako propisuje Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama doći automatski i bez donošenja rješenja u upravnom postupku.
Zaključno ističemo kako su s obzirom na potrebu preciznijeg uređenja i razrađivanja prekršajnih odredbi propisane prekršajne odredbe za korisnike, pravne osobe i odgovorne osobe koje propuste postupiti sukladno zakonskim odredbama u odnosu na pojedina prava propisana Zakonom.
Također, u svrhu osiguravanja učinkovitog nadzora nad provedbom Zakona, člankom 58.b propisano je da inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona i na temelju njega donesenih propisa kojima se uređuje korištenje prava iz Zakona, obavljaju nadležni inspektori tijela državne uprave koji su prema posebnim propisima ovlašteni za nadzor u vezi s radom i zapošljavanjem, svaki u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.
Ivan Vidas, struč. spec. oec.
Izvori:
