Pojedini posebni zakoni propisuju korelativnu odgovornost za prekršaj pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi na način da prekršaj pravne osobe prema zapriječenoj novčanoj kazni ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga, dok prekršaj odgovorne osobe, prema zapriječenoj novčanoj kazni ne bi ulazio u takav režim i obrnuto, pa se postavlja pitanje kako postupiti u takvim slučajevima.
Uvodno podsjećamo kako je obavezni prekršajni nalog sui generis odluka o prekršaju koja u svojoj osnovi predstavlja svojevrsnu ponudu počinitelju prekršaja da prihvati krivnju i ponuđenu sankciju (i druge mjere) za počinjeni prekršaj bez vođenja postupka (po principu „uzmi ili ostavi“), a sve kako bi se izbjeglo vođenje prekršajnog postupka i posljedice koje isti sa sobom povlači (primjerice: dodatni troškovi postupka).
Jedan od uvjeta za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga odnosi se na vrstu i visinu propisane prekršajnopravne sankcije (osnova za izdavanje je visina posebnog zakonskog maksimuma propisane novčane kazne za pojedini prekršaj), pa je tako propisano da se prekršajni nalog obvezno izdaje za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna (čl. 239. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona – dalje: PZ):
- do 663,61 eura (ranije: do 5.000,00 kuna) za fizičku osobu
- do 1327,23 eura (ranije: do 10.000,00 kuna) za fizičku osobu obrtnika
- do 1990,84 eura (ranije: do 15.000,00 kuna) za pravnu osobu i
- do 663,61 eura (ranije: do 5.000,00 kuna) za odgovornu osobu u pravnoj osobi.
Međutim, pojedini posebni zakoni propisuju korelativnu odgovornost za prekršaj pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi na način da prekršaj pravne osobe prema zapriječenoj novčanoj kazni (propisana novčana kazna do 1.990,84 eura/15.000,00 kuna), ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga, dok prekršaj odgovorne osobe, prema zapriječenoj novčanoj kazni (propisana novčana kazna iznad 663,61 eura/5.000,00 kuna), ne bi ulazio u takav režim i obrnuto, pa se postavlja pitanje kako postupiti u takvim slučajevima.
U takvim pravnim situacijama relevantna nam je odredba članka 239. stavka 1. točke 2. (druga rečenica) PZ-a, a koja propisuje:
„Kod prekršaja pravne osobe i u njoj odgovorne osobe, obavezni prekršajni nalog izdat će se kada je uvjet iz ove točke ostvaren u odnosu na počinitelja pravnu osobu.“
Ovakav izričaj prethodno citirane odredbe u sudskoj praski znao je izazvati određene prijepore i nerazumijevanje, pa da bi ju jasnije tumačili vratit ćemo se nakratko u povijest sadržaja odredbi PZ-a, odnosno primijenit ćemo svojevrsnu metodu povijesnog tumačenja pravne norme.
Naime, sve do izmjena PZ-a iz 2013. godine ("Narodne novine", br.: 39/13.) navedena odredba je glasila: „ …Ako za prekršaj odgovaraju pravna i u njoj odgovorna osoba, a uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga postoje samo u odnosu na pravnu osobu, obavezni prekršajni nalog izdat će se i u odnosu na pravnu i u odnosu na odgovornu osobu. Ako uvjeti za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga postoje samo u odnosu na odgovornu osobu, neće se izdavati obavezni prekršajni nalog.“, pri čemu možemo istaknuti da prema obrazloženju prijedloga izmjena PZ-a iz 2013. godine proizlazi da je članak 239. PZ-a mijenjan samo zbog nomotehničkog pojednostavljenja.
Prema tome, uzimajući u obzir prethodno navedeno, proizlazi zaključak kako je u ovoj pravnoj situaciji odlučna okolnost propisana novčana kazna za prekršaj pravne osobe, odnosno kolokvijalno rečeno odgovorna osoba u pravnoj osobi prati sudbinu pravne osobe.
Konkretno, ovakve situacije nalazimo primjerice u članku 298. stavku 1. i 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 30.000,00 kuna, dok je za odgovornu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna), u članku 71. stavku 1. i 3. Zakona o slatkovodnom ribarstvu (za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, dok je za odgovornu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna), zatim u članku 42. stavku 1. i 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji (za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna, dok je za ravnatelja pravne osobe propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna), kao i u članku 96. stavku 1. i 3. Zakona o privatnoj zaštiti (do zadnjih izmjena za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, dok je za odgovornu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 1.000,00 do 5.000,00 kuna).
Upravo zadnja dva Zakona su u fokusu sudske prakse koju ćemo u nastavku ovoga teksta izložiti.
Naime, u konkretnom predmetu presudom Visokog prekršajnog suda od 25. listopada 2023., na temelju čl. 181. toč. 5. PZ-a, odbijena je optužba protiv pravne osobe i odgovorne osobe da bi počinili prekršaj iz čl. 42. st. 1. toč. 3. i st. 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji s obrazloženjem, između ostalog, da je od dana počinjenja prekršaja 18. rujna 2019., koji se okrivljenicima stavlja na teret, proteklo više od tri godina, pa je u skladu s odredbom članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila zastara kao procesna smetnja za daljnje vođenje prekršajnog postupka, uz napomenu da u predmetima u kojima je propisana za prekršaj novčana kazna do iznosa prema kojem ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga – članak 239. stavak 1. točke 1. i 2. Prekršajnog zakona, zastarni rok je 3 godine.
Dakle, bez obzira što je za predmetni prekršaj u odnosu na odgovornu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 7.000,00 kuna (prema kojoj propisanoj novčanoj kazni ovaj prekršaj inače ne bi ulazio u režim obaveznog prekršajnog naloga), sukladno članku 239. stavku 1. točki 2. (druga rečenica) PZ-a, ovaj prekršaj ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga, kako u odnosu na pravnu osobu, tako i u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi, te je u odnosu na oba okrivljenika konstatirana zastara prekršajnog progona po osnovi članka 13. stavka 2. PZ-a, a koja odredba upravo propisuje trogodišnji zastarni rok za prekršaje iz režima obaveznog prekršajnog naloga.
Nadalje, u obrnutoj situaciji, koju nalazimo u drugom konkretnom predmetu, rješenjem Visokog prekršajnog suda od 19. ožujka 2024. ukinuta je u cijelosti prvostupanjska presuda kojom su pravna osoba i odgovorna osoba proglašeni krivima da su počinili prekršaj iz članka 96. stavak 1. točka 27. u svezi stavka 3. Zakona o privatnoj zaštiti, a počinjenog u travnju 2020. godine, s obrazloženjem da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. PZ-a.
Prema tome, u ovom konkretnom predmetu u odnosu na odgovornu osobu nije konstatirana zastara prekršajnog progona (iako je od terećenog počinjenja prekršaja prošlo više od tri godine), bez obzira na to što je novčana kazna propisana do 5.000,00 kuna za odgovornu osobu, jer je, dakle, za ovaj prekršaj za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna, pa stoga, sukladno članku 239. stavku 1. točki 2. (druga rečenica) PZ-a, ovaj prekršaj ne ulazi u režim obaveznog prekršajnog naloga, kako u odnosu na pravnu osobu, tako i u odnosu na odgovornu osobu u pravnoj osobi.
Nastavno na prethodno navedeno, možemo dodati kako bi poseban problem mogla predstavljati situacija u kojoj bi ovlašteni tužitelj eventualno razdvojio postupak protiv pravne osobe i odgovorne osobe, pa za isti prekršaj jednoj izdao obavezni prekršajni nalog, a drugoj „obični“ prekršajni nalog, odnosno podnio optužni prijedlog. Glede ove problematike za sada ne nalazimo recentnu sudsku praksu koja bi nedvosmisleno riješila ovu problematiku, no s obzirom na izričaj više puta spomenute odredbe članka 239. stavka 1. točke 2. (druga rečenica) PZ-a, mišljenje autora ovoga teksta je da u takvim situacijama ovlašteni tužitelj ne bi mogao disponirati vrstom odluke o prekršaju (odnosno podnošenjem optužnog akta) nego da bi se trebao voditi propisanom kaznom za prekršaj pravne osobe i izdati sukladno tome odgovarajući prekršajni nalog („obični“ prekršajni nalog/obavezni prekršajni nalog) u odnosu na oba okrivljenika, odnosno, ako nema uvjeta za izdavanje obaveznog prekršajnog naloga, protiv oba okrivljenika podnijeti optužni prijedlog.
Željko Kudrić, dipl. iur.
