Upravni spor ne može se voditi protiv postupovne odluke javnopravnog tijela, već se takva odluka može pobijati tužbom protiv odluke o glavnoj stvari, ako zakonom nije drukčije propisano (članak 4. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, dalje: ZUS). Formulacija „ako zakonom nije drukčije propisano“ ovdje se ponajprije odnosi na one vrste postupovnih odluka u upravnom postupku o kojima se odlučuje rješenjem, a ne zaključkom1.
Prema ZUP-u, među procesnim odlukama koje se tijekom upravnog postupka donose rješenjem jesu, primjerice:
- rješenje o odbacivanju zahtjeva (članak 41. stavak 2.)
- rješenje o obustavi postupka (članak 46.)
- rješenje o novčanoj kazni (članak 54. stavak 6., članak 61. stavak 2., članak 67., članak 69. stavak 2.)
- rješenje o prekidu postupka radi rješavanja prethodnog pitanja (članak 55.)
- rješenje o obnavljanju (rekonstrukciji) spisa (članak 78.)
- rješenje o povratu u prijašnje stanje (članak 82.)
- rješenje o ispravljanju pogrešaka (članak 104. stavak 1.)
- rješenje o odbacivanju žalbe (članak 113. stavak 1. i članak 114. stavak 1.).
Protiv konačnog2 postupovnog rješenja dopušteno je pokrenuti upravni spor. No, meritum takvog upravnog spora ne tiče se merituma konkretne upravne stvari, već je ograničen na odgovor na pitanja, primjerice: je li zahtjev stranke zakonito odbačen, ili je o njemu trebalo voditi upravni postupak; je li bilo valjane osnove za obustavu, odnosno za prekid postupka, ili je postupak trebalo nastaviti voditi; je li zakonito odlučeno o povratu u prijašnje stanje; je li žalba odbačena kao nepravodobna doista bila nepravodobna, i dr.
U takvim vrstama upravnih sporova sud, uz poništenje osporavanog rješenja, sam rješava stvar reformacijskom presudom3 ne tako da odluči o meritumu upravne stvari, što ovdje sud nije ni ovlašten učiniti4, već sud sam rješava stvar npr. nalaganjem javnopravnom tijelu da nastavi vođenje obustavljenog ili prekinutog postupka, da žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja tretira pravodobnom, i sl. Protiv takve odluke upravnog suda dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.
dr. sc. Alen Rajko
^ 1 O zaključku v. članak 77. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP).
^ 2 Konačno je ono rješenje protiv kojeg (više) nema žalbe u upravnom postupku, tj. drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje protiv kojeg nije dopuštena žalba.
^ 4 O meritumu upravne stvari, naime, još nisu odlučivala ni javnopravna tijela u upravnom postupku, a nije riječ o šutnji uprave.
