Je li Hrvatima prirođena provincijalna snishodljivost? Ili se ona pomno njeguje i usađuje? Doživljavamo li važnijima, učenijima i europskijima one koji je potiču?
Najnoviji primjer je pozivanje na preporuke Venecijanske komisije pri pokušaju opravdavanja ustavnopravno neobranjivog samoprodužavanja mandata Ustavnog suda. Nijedan kićeni citat preporuka Venecijanske komisije ne može nadjačati jasne odredbe hrvatskog Ustava. Njihovo je gramatičko tumačenje jasno. Povijesno tumačenje (razmotreni, prihvaćeni i odbijeni prijedlozi u postupku donošenja ustavnih odredaba) podupire ono gramatičko. Ostvaruje li se svrha tih odredaba, između ostalog, omogućavanjem da neograničeno održavanje statusa quo bude instrument zlouporabe procesa parlamentarnih pregovora o izboru ustavnih sudaca?
Evo još nekoliko primjera provincijalne snishodljivosti. Vjerojatno bi se većina čitatelja uspjela dosjetiti još kojega.
U tijeku je dvanaesta godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Unatoč tome, ne samo politička klasa, nego i nemali dio medija i dalje neizravno kreira divljenje i fasciniranost time što hrvatski predstavnici sudjeluju na sastancima Unijinih tijela, premda je samorazumljivo da predstavnici država članica to čine, kako na političkoj tako i na administrativnoj razini. Uz istodobnu medijsku lijenost pri analiziranju ili barem prenošenju koja su hrvatska stajališta u raznim vrstama i razinama odlučivanja u „Briselu“, od klasičnih političkih do (naoko) tehničkih tema.
Doživljavamo li, makar podsvjesno, vrednijima životopise u kojima se spominje pokoja inozemna destinacija, bez dubljeg čitanja o čemu je doista riječ?
U prethodna dva saziva Ustavnog suda obrazloženja njegovih odluka ponekad su mogla upućivati na to da se radi o ispostavi Europskog suda za ljudska prava. I sam ulažem priličan sudački i teorijski napor u recepciju konvencijske prakse u hrvatsko pravo. Ipak, čemu služe nabrajanja niza odluka ESLJP-a u ustavnosudskim odlukama kako bi se argumentiralo ono što se podjednako uvjerljivo može argumentirati tumačenjem hrvatskog Ustava? Podebljavanju odlomaka obrazloženja? Nije stvar treba li se pozivati (i) na praksu ESLJP-a, već treba li to činiti u nepotrebnoj mjeri, očekujući, valjda, da će domaće odluke time djelovati pametnije i autoritativnije.
Provincijalna snishodljivost može biti posljedica nasljeđa, komocije i još koječega. No, kada je se namjerno potiče, ona je nespojiva s hrvatskim ustavnim patriotizmom (uključujući njegovu europsku komponentu).
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
