Je li na pomolu ujednačavanje autorskih prava na razini EU-a?

Tanka je granica između inspiriranja nečijim radom i preslikavanja nečije ideje, poante ili koncepta. Kod plagiranja je riječ o preuzimanju zasluga. Svi znamo za problem plagijata na hrvatskim visokim učilištima, što se često događa sa studentskim radovima (od seminarskih do diplomskih i doktorskih). Koliko je navedeno daleko otišlo najzornije pokazuje primjer rastuće ghostwriting industrije („pisanje iz sjene“). Ghostwriter iliti „pisac duh“ popularan je naziv za profesiju koja zvuči misteriozno, ali se zapravo ovdje radi o poslovnoj suradnji čija je glavna oznaka diskrecija. To je slučaj kada naznačeni autor rada nije autor – već osoba koja piše sadržaj za drugu osobu – ali za to umjesto autorskih zasluga dobiva novac.

Kolika je zapravo opća osviještenost po pitanju autorstva govori ova sveprisutna i prešutno prihvaćena pojava. Osim što se prezaposlenim poduzetnicima nude mogućnosti kupnje radova koje u njihovo ime pišu tzv. autori duhovi, preopterećenim studentima se nudi pomoć u vidu angažiranja profesionalaca za pisanje i izradu svih vrsta seminara, kritičkih osvrta, eseja ili prezentacija. No tu priča ne prestaje jer i od pripravnika, primjerice u pravnoj profesiji (bilo praktičara ili akademika), nerijetko se očekuje izostavljanje imena i potpisa na svojim radovima, uz obavezno navođenje imena principala kao autora, kao da je to nešto sasvim normalno.

Dolazak velikog igrača, kradljive umjetne inteligencije iza koje stoji Big Tech, zapravo je prirodan slijed razvoja događaja i posljedica takvog mentalnog sklopa u kojem se integritetom trguje. Treba li EU ujediniti zakone o autorskim pravima svojih država članica i uvesti, više od trideset godina nakon početka procesa usklađivanja, jedinstveni naslov autorskih prava? Prema najutjecajnijim stručnjacima iz područja prava intelektualnog vlasništva, kratak odgovor je da. A i to će biti neizbježno.

Eleonora Rosati¹ sa Stockholm University u Švedskoj jasno je i pregledno sažela cijeli projekt harmonizacije autorskih prava, počevši od Green Paper on Copyright and the Challenge of Technology iz 1988., preko napredovanja inicijativa na fragmentarnoj osnovi pa sve do posljednjih autoritativnih poziva na potpuno ujednačavanje koje je uputio novoimenovani izvršni direktor Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO), João Negrão, u intervjuu iz listopada 2023., nagovijestivši da ako bude uspostavljen jedinstveni naslov autorskih prava na razini EU-a, tada bi njime mogao upravljati upravo EUIPO kao središnje tijelo.

Instrumenti odabrani u tu svrhu, a koji se do sada nisu pokazali učinkovitima, već upravo suprotno - frustrirajućima, jesu direktive. Njima se države članice EU-a obvezuju samo u pogledu rezultata koji se planira ostvariti, ali nisu izravno primjenjive poput uredbi nego se nacionalnim vlastima nakon implementacije prepušta izbor forme i metode provedbe. Direktive su zamišljene da služe približavanju prava država članica, a ne potpunom ujednačavanju. Međutim, s obzirom na konfuznost današnje pravne stečevine u vezi s autorskim pravima te na činjenicu da države nisu ostvarile ciljeve donesenih direktiva, redovito se iznova postavlja pitanje harmonizacije. Pritom treba napomenuti da se dosadašnje usklađivanje nije postiglo zakonodavstvom - nego u najvećoj mjeri kroz sudsku praksu.

Sud Europske unije (Court of Justice of the European Union - CJEU), počevši sa slučajem Infopaq iz 2009. godine, odigrao je ključnu ulogu u oblikovanju sustava zaštite autorskih prava u EU-u. Je li na pomolu ujednačavanje i osnivanje registra autorskih prava na razini EU-a, kao u slučaju europskog patenta s jedinstvenim učinkom koji je na snazi od 1. lipnja 2023., pitanje je koje se nameće samo od sebe i s obzirom na cjelokupnu situaciju, implicira potvrdan odgovor. Ono zanimljivije pitanje – kako – ostaje za vidjeti.