Vlada Republike Hrvatske je, po hitnom postupku, tražila donošenje izmjena Zakona o socijalnoj skrbi, što je Hrvatski sabor i učinio 28. ožujka 2025. godine kada je jednoglasnom odlukom izmijenio navedeni Zakon. Novi Zakon o socijalnoj skrbi stupio je na snagu 1. travnja 2025. godine. Njime se uređuje djelatnost socijalne skrbi, načela socijalne skrbi, naknade i usluge u sustavu socijalne skrbi, postupci za njihovo ostvarivanje, korisnici, sadržaj i način obavljanja djelatnosti socijalne skrbi, stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi, evidencije, inspekcijski i upravni nadzor, financiranje djelatnosti socijalne skrbi te druga pitanja značajna za djelatnost socijalne skrbi.
Zbog čega je socijalna skrb djelatnost od toliko važnog interesa da ju cijeli jedan zakon uređuje? Odgovor nalazimo u članku 3. Zakona koji objašnjava da se radi o organiziranoj djelatnosti od javnog interesa čiji je cilj pružanje pomoći socijalno ugroženim skupinama ljudi kao i onima koji su u nepovoljnim osobnim ili obiteljskim odnosima. Svrha socijalne skrbi je unaprjeđenje kvalitete života, poticanje promjena i osnaživanje korisnika, a sve radi njihovog aktivnog uključivanja u život zajednice. To se čini kroz prevenciju, pomoć i pružanje podrške pojedincu kojemu je ona nužna.
Donošenje izmjena
Izmjene Zakona o socijalnoj skrbi dodatno su potaknuli podaci Državnog zavoda za statistiku za 2024. godinu1 koji su pokazali da se stopa siromaštva već treću godinu zaredom povećava i nastavit će se povećavati ako se adekvatne radnje ne poduzmu. Državni zavod za statistiku iznosi da je svaki peti Hrvat u riziku od siromaštva prema ukupnim podacima o dohotku koji su korišteni. Rast dohodaka poveća i rizik od porasta stope siromaštva. Sprječavanje ovoga brzorastućeg problema Vlada nastoji usporiti, a i suzbiti koliko je moguće, povećavanjem minimalne plaće, povećanjem osnovice za socijalne naknade, donošenjem Zakona o inkluzivnom dodatku koji je objedinio osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, uvećani doplatak za djecu i novčanu pomoć za nezaposlene s invaliditetom i zadnje: donošenjem izmjena Zakona o socijalnom radu.
Na što se izmjene odnose?
Izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi povećana je visina zajamčene minimalne naknada (ZMN) za kućanstva s djecom, samohrane roditelje, jednoroditeljske obitelji i njihovu djecu. Novi Zakon propisuje priznavanje prava na jednokratnu naknadu za posvojitelje za potrebe posvojenog djeteta, ublažene uvjete za odobravanje socijalne usluge – pomoć u kući te lakše zapošljavanje u djelatnosti socijalne skrbi skraćivanjem pripravničkog staža u navedenoj djelatnosti i napuštanjem obveze sklapanja ugovora o pripravničkom stažu na određeno vrijeme s 12 na 6 mjeseci. Hrvatski sabor se suglasio s amandmanom Vlade Republike Hrvatske da beskućnici, žrtve nasilja u obitelji i trgovanja ljudima te studenti primaju zajamčenu minimalnu naknadu u punom, stopostotnom iznosu.
Zajamčena minimalna naknada
Zajamčena minimalna naknada je jedna od više vrsta naknada u sustavu socijalne skrbi koja predstavlja pravo koje se priznaje samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba (prehrana, smještaj, odjeća i slično) niti ta sredstva može osigurati u visini propisanoj člankom 27. stavcima 2. i 3. Zakona po osnovi prihoda samca ili članova kućanstva kao niti od obveznika uzdržavanja, prodaje ili najma stana ili kuće u vlasništvu samca ili člana kućanstva, koju ne koristi za stanovanje, prodaje ili korištenja poslovnog prostora u vlasništvu samca ili člana kućanstva, prodaje pokretnina u vlasništvu samca ili člana kućanstva koje ne koristi za podmirenje osnovnih životnih potreba, prodaje, zakupa ili najma druge imovine u vlasništvu samca ili člana kućanstva koja ne služi podmirenju osnovnih životnih potreba ili po drugoj osnovi. Suprotno, pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje se samcu ili kućanstvu u slučajevima propisanim člankom 24. stavkom 2. Zakona o socijalnoj skrbi.
Među nabrojanim slučajevima prethodno navedenog članka treba istaknuti točku 4. u kojoj stoji da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu ne priznaje samcu ili kućanstvu ako se nezaposleni radno sposoban i djelomično radno sposoban samac, osim djeteta nakon navršene 15. godine koje se ne školuje redovito, ne nalazi u evidenciji nezaposlenih osoba prema zakonu kojim se uređuje tržište rada. Također, iznos zajamčene minimalne naknade umanjuje se i onom članu kućanstva kojem je osigurana usluga smještaja ili organiziranog stanovanja. Iz toga se može izvesti zaključak da se zajamčena minimalna naknada neće priznati onoj osobi koja ima osiguran barem jedan od osnovnih uvjeta za život.
S druge strane, postotak osnovice za izračun prava samcu ili članu kućanstva narastao je sa 120% na 145% osnovice za samohranog radno sposobnog roditelja, 135% na 160% osnovice za samohranog roditelja potpuno nesposobnog za rad, 70% na 95% osnovice za dijete, 80% na 105% osnovice za dijete u jednoroditeljskoj obitelji, 90% na 115% osnovice za dijete samohranog roditelja, 120% na 145% osnovice za trudnicu i rodilju šest mjeseci nakon poroda.2
Posebno treba naglasiti da se beskućniku, kojem je osiguran smještaj ili organizirano stanovanje u prihvatilištu, priznaje pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 100% iznosa zajamčene minimalne naknade. Ista situacija je i kod korisnika naknade za redovito studiranje. Dalje, žrtvama nasilja u obitelji, kao i žrtvama trgovanja ljudima kojima je priznata usluga smještaja u kriznim situacijama priznaje se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u visini od 100% iznosa zajamčene minimalne naknade iz članka 27. stavaka 2. i 3. Zakona, ako ispunjavaju uvjete propisane Zakonom.3
Ovim izmjenama proširene su vrste novčanih sredstava koje se ne uračunavaju u prihod, uključujući sada inkluzivni dodatak kao i rodiljne i roditeljske te posvojiteljske poštede od rada, rodiljne i roditeljske te posvojiteljske brige o djetetu kod onih koji su nezaposleni.
Jednokratna naknada
Zakon propisuje uvjete za priznavanje jednokratne naknade samcu ili kućanstvu koje zbog podmirenja izvanrednih troškova koji su nastali zbog trenutačnih životnih okolnosti (rođenja ili obrazovanja djeteta, bolesti ili smrti člana obitelji, prirodne nepogode i slično) nisu u mogućnosti podmiriti osnovne životne potrebe.4 Po novome, navedeno pravo priznaje se posvojitelju nakon zasnovanog posvojenja zbog potreba posvojenog djeteta. Posvojitelji zahtjev mogu podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana zasnivanja posvojenja. Naknada se priznaje u iznosu od 1.327,23 eura.5 Do sada posvojitelji nisu imali to pravo, s obzirom na to da su biološki roditelji u najvećem broju slučajeva iskoristili pravo jednokratne naknade za novorođeno dijete.
Socijalna usluga – pomoć u kući
Osobi kojoj je zbog privremenog ili trajnog tjelesnog, mentalnog, intelektualnog ili osjetilnog oštećenja prijeko potrebna pomoć druge osobe te osobi starije životne dobi kojoj je, prema procjeni Hrvatskog zavoda za socijalni rad, potrebna pomoć druge osobe, odobrava se tzv. usluga pomoć u kući. Također, u obzir se uzima i činjenica da takva osoba ne može sama niti uz pomoć roditelja, bračnog ili izvanbračnog druga, životnog partnera ili djeteta osigurati podmirenje svakodnevnih životnih potreba. Izmjene Zakona o socijalnoj skrbi uvele su promjene koje se tiču uvjeta za odobravanje navedene usluge.
Tako će se ona odobriti osobi koja ispunjava uvjete koji su propisani člankom 101., a to su: osoba nema u vlasništvu imovinu kojom može osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba, osim stana ili kuće koju osoba koristi za stanovanje, nije sklopila ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju, osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora i da je prosječan mjesečni prihod samca ili prihod po članu kućanstva u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka manji od 500% osnovice iz članka 22. stavka 2. Zakona.
Članak 101. stavak 2. od sada propisuje da ako prosječan mjesečni prihod samca ili prihod po članu kućanstva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka prelazi iznos od 500% osnovice (prije 300%), a nije veći od 600% osnovice (prije 400%) iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona, korisniku koji ispunjava uvjete iz stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga članka odobrava se 50% cijene troškova usluge pomoći u kući.
Zapošljavanje u djelatnosti socijalne skrbi
Članak 256. Zakona navodi da se onaj koji se zapošljava prvi put u zanimanju stručni radnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad (termin obuhvaća sljedeća zanimanja – socijalni radnik, pravnik, psiholog i socijalni pedagog s položenim stručnim ispitom i odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima, a iznimno i drugi stručni radnici s odgovarajućom kvalifikacijom), stručni radnik Obiteljskog centra (socijalni radnik, pravnik, psiholog, socijalni pedagog i edukacijski rehabilitator s položenim stručnim ispitom, odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima i dodatnim edukacijama iz savjetodavnog i/ili terapijskog rada, obiteljske medijacije ili supervizije psihosocijalnog rada ili drugih specijalističkih usavršavanja) i stručni radnik pružatelja usluga (socijalni radnik, psiholog, socijalni pedagog, edukacijski rehabilitator, logoped, medicinska sestra, fizioterapeut, radni terapeut, kineziterapeut i odgojitelj s položenim stručnim ispitom i odobrenjem nadležne komore za samostalan rad prema posebnim propisima) zapošljava kao pripravnik. Do nedavnih izmjena, te osobe zapošljavale su se također kao pripravnici, ali na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme. Nakon isteka pripravničkog staža i stručnog osposobljavanja, koje po novim izmjenama, traje 6 mjeseci (umjesto 12), stječe se pravo polaganja stručnog ispita koji je sada još detaljnije propisan člankom 257.
Zaključno, izložene izmjene Zakona o socijalnoj skrbi trebale bi unaprijediti položaj socijalno ugroženih kućanstava te doprinijeti poboljšanju pravnih i materijalnih prilika korisnika socijalne skrbi.
Karla Katalinić, univ. mag. iur.
Literatura:
