U zadnje vrijeme se u medijima sve više problematizira provođenje javne nabave usluga stručnog nadzora gradnje. Kao glavni problemi se ističu neadekvatne procijenjene vrijednosti nabave, neuobičajeno niske cijene nekih ponuda, preveliko oslanjanje naručitelja na cijenu pri ocjeni ponuda, ali i nešto što nam svima mora biti od iznimne važnosti – kvaliteta isporučene usluge. Sve ovo je bilo iznimno važno i prije, ali nažalost postaje posebno važno nakon nedavnog tragičnog urušavanja nadstrešnice kolodvora u Novom Sadu.

Uz sve probleme koje imamo u našoj javnoj nabavi – jednostavna nabava je sigurno jedan od najvećih. Riječ je o postupcima nabave najmanje vrijednosti (manje od 26.540,00 eura bez PDV-a za robu i usluge i manje od 66.360,00 eura bez PDV-a za radove), a ”jednostavnost” se očituje u činjenici da se u tim postupcima skoro u potpunosti ne primjenjuje Zakon o javnoj nabavi (ZJN). Takvi postupci su stoga neusporedivo jednostavniji, ali su i lišeni bilo kakvog pravnog lijeka. Upravo zbog ove ”jednostavnosti” i nepostojanja pravnog lijeka, jednostavna nabava se često ističe po svojim koruptivnim rizicima, sjetimo se samo procijenjenih vrijednosti nabave ”naštimanih” na 199.000,00 kuna bez PDV-a kako bi se izbjeglo provođenje klasičnog postupka javne nabave. Ovo je posebno opasno budući da je ukupna vrijednost provedenih jednostavnih nabava u 2023. bila oko dvije milijarde eura – što je ogroman iznos koji se troši u ovakvim netransparentnim postupcima.

Zakon o lobiranju (Zakon) je ovaj mjesec stupio na snagu te predstavlja važan iskorak u reguliranju ovih vrlo osjetljivih odnosa privatnog i javnog sektora. ”Osjetljivost” se posebno očituje u tome što se legitimni privatni interesi ne moraju poklapati sa širim i važnijim javnim interesom. Naravno – pokušaji ostvarenja privatnih interesa kroz utjecaj na javni sektor nisu ništa novo i nepoznato. Ipak, veliki problem predstavljaju neformalni, neevidentirani i netransparentni pokušaji utjecaja na javna tijela kako bi se usvojili traženi  zakoni, propisi ili politike.

Ovo ljeto Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) objavila je svoj dopunjeni  popis prioriteta u radu za 2024. godinu kroz koji ukazuje na najvažnije probleme u tržišnom natjecanju u Republici Hrvatskoj. Tu se ističe suzbijanje horizontalnih zabranjenih sporazuma (kartela) kao posebno opasnih povreda tržišnog natjecanja, suzbijanje vertikalnih (zabranjenih) sporazuma i suzbijanje zlouporaba vladajućeg položaja. Možda pomalo iznenađujuće, ali svakako i više nego dobrodošlo je i uvrštavanje istraživanja i suzbijanja zabranjenih sporazuma (kartela) u javnoj nabavi na popis prioriteta AZTN-a za 2024.

Krajem kolovoza Vlada je prihvatila i u Sabor uputila prijedlog novog Zakona o upravljanju i održavanju zgrada. O Zakonu se već dugo priča, interes je velik – što se vidi i po javnom savjetovanju u kojem je bilo zaista puno komentara. Zakon donosi mnoge novine – sufinanciranje ugradnje liftova od strane države, jasnije se određuju obveze upravitelja zgrada i predstavnika stanara, zabranjuju se intervencije na fasadama zgrada, ali se i značajno ograničava mogućnost korištenja stanova za kratkoročni najam i najam za radnike. U trenutku stupanja na snagu Zakona – vlasnik će stan moći koristiti za kratkoročni najam i najam radnicima jedino ako dobije suglasnost većine suvlasnika koji u vlasništvu imaju više od 80% površine zgrade i suvlasnika stanova čiji zidovi, stropovi i podovi graniče s tim stanom.

Javnom nabavom pravne osobe s javnim ovlastima nabavljaju ono što im je potrebno za obavljanje svoje javne funkcije – najkvalitetnije moguće za najmanje novca. Bar je takvo uvriježeno razmišljanje i bar bi tako za mnoge javna nabava trebala izgledati.

O javnoj nabavi u našoj javnosti i medijima se u velikoj mjeri priča kroz dva suprotstavljena smjera razmišljanja;
-javna nabava kao leglo kriminala i
-žalbe u javnoj nabavi koje koče važne i skupe infrastrukturne projekte.