Nedavno sam na jednoj ESG konferenciji srela svog sveučilišnog profesora. „Kolegice!“ pozdravio me, „Otkud Vi ovdje, među revizorima?“. Kratko smo popričali i potom se razišli, ali slična se scena ponovila i u sljedećoj pauzi. „Nisam znala da se i odvjetnici bave ESG-em?“ znatiželjno me pogledala jedna od sudionica dok smo se upoznavale. Njihova su me pitanja zatekla i potaknula na razmišljanje. Meni se nekako činilo jasnim da odvjetnici, jednako kao i pravnici u gospodarstvu itekako imaju svoje mjesto u nadolazećoj ESG priči. Ako se ne slažete, možda vas niži tekst razuvjeri.
ESG je privlačan, new-age akronim za održivost, odnosno za održivo poslovanje. Populariziran još ranih dvijetisućitih, označava ukupnost okolišnih (environmental), društvenih (social) i upravljačkih (governance) kriterija na temelju kojih društva mogu procjenjivati utjecaj svog poslovanja na okolinu i o tome transparentno izvještavati. Inicijalno zamišljen kao alat za olakšavanje ulagačkih procjena društava čiji su vrijednosni papiri uvršteni na burze, ESG u današnjem svijetu širi svoj doseg. Na valu sve snažnije usmjerenosti potrošača i investitora na „zelene“ poslovne prakse, održivost ubrzano postaje opći standard poslovanja relevantan za većinu društava.
Ono što nedostaje je regulativa. Posljednjih godina novinske stupce pune ESG skandali i gafovi povezani s nekim od najvećih globalnih imena kao što su Goldman Sachs, Starbucks, Nestle, Twitter, Deutsche Bank, KLM i TotalEnergies. Naime, unatoč načelnom konsenzusu da bi suvremeno poslovanje trebalo biti „odgovorno“ i „održivo“, društva su u odsutnosti jedinstvenih, općeprihvaćenih kriterija procjene postupala i izvještavala u skladu s različitim standardima ili se oslanjale na samoregulaciju. To je omogućavalo razne pojavnosti manipulativnog zelenog marketinga (takozvanog greenwashinga) i otežavalo pouzdanu procjenu i usporedbu društava i njihovih održivih tržišnih praksi. U svijetu u kojem je biti „zelen“ imperativ radi općeg imidža društva, osnaživanja vrijednosti brenda i dostupnosti financiranja, potrošači, poslovni partneri, investitori, pa i konkurenti moraju raspolagati pouzdanim informacijama o održivosti da bi znali kome pokloniti povjerenje.
Europski zakonodavac osvijestio je tu potrebu i u posljednje vrijeme postao vodeća figura u politikama održivog razvoja. Nadograđujući Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015., Europska unija je 2019. donijela Europski zeleni plan. S ciljem da Europa do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent i očuva svoju bioraznolikost, odlučeno je da će se zahtjevi iz Pariškog sporazuma raspisati i konkretizirati putem opsežnog legislativnog paketa teškog preko bilijun eura. Ideja je uspostaviti sveobuhvatni regulatorni okvir koji pokriva sva tri stupa ESG-a i njegove pojavne oblike, kako bi se omogućilo transparentno održivo poslovanje, preusmjerilo tokove kapitala ka održivim investicijama te spriječilo greenwashing i slična štetna postupanja.
Znajući da od financija sve kreće, Europska unija najprije je regulirala taj aspekt i 2019. donijela SFDR odnosno Uredbu o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga. Njezini su obveznici, u najširem smislu, sudionici financijskih tržišta kojima su ovom Uredbom od prvog kvartala 2021. nametnute dodatne obveze obavještavanja o načinima na koji je ESG implementiran u njihovo poslovanje i proizvode. Cilj je spriječiti manipuliranje „zelenim“, olakšati investitorima pristup informacijama relevantnima za donošenje odluke o ulaganju i osnažiti europsko tržište financijskih proizvoda utemeljenih na održivim praksama.
Potom je donesena Uredba o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja, famozna „Taksonomija“, s primjenom od početka 2022. Zamišljena kao jedan od, ako ne i središnji akt relevantnog europskog zakonodavnog paketa, njome se (kao i brojnim provedbenim i delegiranim aktima na koje se oslanja) uspostavlja klasifikacijski sustav s pomoću kojeg tržišni sudionici mogu identificirati održive gospodarske aktivnosti. Takvima se, ukratko, po Taksonomiji smatraju one aktivnosti koje „znatno doprinose“ barem jednom od propisanih okolišnih ciljeva, a istovremeno „ne štete bitno“ nijednom od relevantnih okolišnih ciljeva kako su predviđeni Uredbom.
Nadovezujući se na Taksonomiju kao referentni okvir, EU je krajem 2022. učinio znatan iskorak u svojoj ESG agendi donošenjem novog seta pravila za korporacije izvan financijskog sektora te je predstavio CSRD odnosno Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti. Namjera je zamijeniti dosadašnju NFRD odnosno Direktivu o nefinancijskom izvještavanju, koja je od 2017. obvezivala velike subjekte od javnog interesa s više od 500 zaposlenih da vode računa o utjecaju svojih poslovnih aktivnosti na okolišna, društvena, kadrovska i slična pitanja te o njima izvješćuju putem nefinancijskih izvješća.
CSRD znatno širi doseg primjene pravila o ESG izvještavanju. Procjenjuje se da će, umjesto dosadašnjih 11,000 društava zahvaćenih NFRD-om, CSRD od sljedeće godine nadalje obvezivati njih preko 50,000. Ujedno, „nefinancijsko izvještavanje“ postaje stvar prošlosti, a zamjenjuje ga „izvješćivanje o održivosti“. Razlog tome leži u okolnosti da je u posljednjih nekoliko godina na razini EU-a (ali i šire) prepoznato kako upotreba izraza „nefinancijski izvještaji“ šalje pogrešnu poruku o njihovoj vrijednosti - ESG faktori u poslovanju itekako imaju svoju financijsku težinu. No promjena nije samo kozmetička. CSRD osim proširivanja kruga obveznika uvodi mnogo detaljniju obvezu integriranog korporativnog izvješćivanja o održivosti po principu tzv. dvostruke materijalnosti, uz obavezno uvažavanje barem nekih od ESRS-ova odnosno Europskih standarda održivosti. U svrhu standardizacije i omogućavanja provjere navedenih izvještaja propisan je i egzaktan format, jedinstven na razini cijelog EU-a, a uvodi se i obaveza eksterne verifikacije izvještaja od strane revizora odnosno pružatelja usluga provjere.
Ali to nije sve! Ako nazovete odmah, saznat ćete da gore navedene uredbe i direktive predstavljaju tek dio regulatornog paketa europskog ESG-a. Nova uzbuđenja tek nam slijede. ESRS-ovi još uvijek nisu finalizirani, a nedostaje još i poneki provedbeni akt. Od velikih promjena čeka se još i CS3D odnosno Direktiva o dužnoj pažnji za održivo poslovanje koja je trenutno u fazi nacrta. Nadovezujući se na NFDR kao i na CSRD, CS3D će, jednom kad se usvoji, pod prijetnjom visokih kazni obvezivati širok krug društava na provedbu ESG due diligencea u odnosu na cjelokupnost njihova poslovanja, uključujući lance opskrbe. Trenutno je u fazi prijedloga i Direktiva o tvrdnjama o prihvatljivosti za okoliš odnosno Greenwashing Direktiva čija je namjera, pogodili ste, spriječiti upravo to. Razmatra se i donošenje uredbe kojom bi se uredilo pružanje usluge ESG rejtinga kako bi se maksimizirala transparentnost održivog poslovanja.
Ukratko, izgledno je da će rastući regulatorni „tsunami“ ESG-a (kojeg mnogi uspoređuju s GDPR-om po faktoru disruptivnosti) prije ili kasnije, izravno ili neizravno, zahvatiti gotovo sve tržišne aktere. Ne znam kako vi stojite s tim, ali meni se čini da bismo mi pravnici trebali čim prije naučiti surfati.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
