Među porukama koje se u javnosti mogu čuti u razdoblju izbora 10 ustavnih sudaca je i ona da ne mora biti popunjeno svih 10 upražnjenih mjesta, već da bi dovoljno bilo izabrati, primjerice, i četvero sudaca. Na taj bi način Ustavni sud Republike Hrvatske, uz trojicu postojećih sudaca kojima mandat istječe kasnije, ukupno imao sedam sudaca, što je, tvrdi se, dovoljno za funkcioniranje tijela od 13 članova.
No imati Ustavni sud sa sedam sudaca značilo bi prepoloviti njegov radni kapacitet. Umjesto četiri „trijažna vijeća“ za ustavne tužbe, bilo bi moguće formirati samo dva. Umjesto dva vijeća za odlučivanje o ustavnim tužbama, postojalo bi samo jedno. Pritom, naravno, nije realno očekivati da će sedmero sudaca „potegnuti“ i obaviti posao koji inače obavlja njih 13.
Usto, sve odluke koje se donose u plenumu morale bi biti donesene jednoglasno, što bi djelomice onemogućilo ispunjavanje ustavne funkcije Ustavnog suda.
Ustavni sud ne bavi se isključivo ni primarno predmetima razvikanima u javnosti, niti odnosima između najviših političkih tijela. Glavnina njegove uloge tiče se rješavanja pojedinačnih ustavnih tužbi „običnih“ građana i firmi, te ocjenom ustavnosti propisa koji ne privlače pretjeranu javnu pozornost.
Naposljetku, sadašnji saziv Hrvatskog sabora tek je na početku svojeg mandata. Što bi se bitno promijenilo u zbiljskim odnosima odlučivanja o popuni Ustavnog suda da se ostali suci izaberu tek za godinu, dvije…
Bez obzira na to je li motivirana pokušajem političke lukavosti, ili nečim drugim, ideja izbora krnjeg Ustavnog suda, tj. njegova dvostruko sporijeg rada uz djelomičnu blokadu odlučivanja, nema razumno opravdanje.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
