U pitanju je Zagrebparking koji je u prvih 6 mjeseci ove godine generirao dobit od čak 4,46 milijuna EUR. Od svih Holdingovih podružnica, povezanih društava i segmenata poslovanja, tek 4 nisu gubitaši, a najprofitabilniji među njima je upravo Zagrebparking, koji je profitabilniji čak i od Gradskih ljekarni. Kad se taj podatak – koji su gradske vlasti zaboravile komunicirati javnosti – uzme u obzir, postaje teže za povjerovati da je promjena sustava parkiranja u Zagrebu motivirana povećanjem dostupnosti parkirnih mjesta.
Novi sustav naplate parkiranja u Zagrebu zapravo je podešeni postojeći na način da su smanjena prava nositelja povlaštene parkirne karte koji su ranije mogli s prvom zonom parkirati u cijelom gradu, a sad ne mogu niti u čitavoj prvoj zoni već samo u svom bloku. Iako je gradonačelnik u stilu svog prethodnika objašnjavao da se ne radi o poskupljenju jer su cijene nepromijenjene, iz činjenice da se za iste novce dobiva nešto značajno manjeg obuhvata uz istovremenu obvezu da se za to što je prije bilo uključeno sad mora dodatno plaćati, znači da se u praksi radi o poskupljenju. Svojevrsni parking-shrinkflation. Premda anegdotalni dokaz i nije bogznakakav pokazatelj, već sad vidljivi efekti promjene su smanjenje mobilnosti i nered. Vozači puno češće parkiraju na nogostupu svjesni da je rizik da dobiju kaznu minimalan, a ulice u prvoj zoni u kojima protivno najavama nije došlo do oslobađanja parkirnih mjesta sada služe kao skladište za vozila jer su stanari kao u epizodi Seinfelda počeli kalkulirati s napuštanjem parkirnog mjesta kojeg su teškom mukom ulovili zato što će ionako tamo gdje dođu morati dodatno platiti za parkiranje. I štogod mislili o opravdanosti blokovskog parkiranja, činjenica je da pravno u tome nema ništa sporno jer ako ste bili povlašteni, a sad ste nešto manje povlašteni, i dalje se ne možete žaliti da vas se diskriminira u odnosu na komercijalnu parkirnu kartu koja doduše pokriva cijelu neku zonu, a ne samo određeni blok, ali za bitno veću cijenu. Jedino problematično je što bi povlaštene parkirne karte koje su prodane prije promjene sustava morale do svog isteka vrijediti u jednakom opsegu koji je bio na snazi kad su kupljene, a ne da odjednom vrijede samo za blok kako je novom odlukom o parkiranju određeno. Ono što također imate pravo propitkivati je zašto bi se parking uopće naplaćivao kad su u pitanju ona parkirališta koja su dio ceste s obzirom na to da se za motorna vozila prilikom tehničkog pregleda plaća godišnja naknada za uporabu javnih cesta, što znači da se svako vozilo u svakom trenutku ima pravo nalaziti negdje na cestama pa i na dijelovima označenima kao parking.
Gradski oci mogli bi se međutim zamisliti nad drugom inovacijom koju su odlučiti uvesti. Naplata parkiranja nedjeljom i blagdanom koja je od prošlog tjedna krenula u Zagrebu pravno nije čista. Naime, po novome se parkiranje u hrvatskoj prijestolnici naplaćuje i neradnim danima uključujući praznike. Problem s naplatom neradnim danima je da je u te dane – rad zabranjen.
Zakonom o trgovini, oko kojeg se svojedobno diglo mnogo prašine, dopušten je rad u isključivo 16 nedjelja u godini dok preostale nije. Rad blagdanima zabranjen je pak potpuno. Vjerojatno će se vladajući u Zagrebu braniti time da je naplata parkinga komunalna usluga, a ne djelatnost trgovine, ali za takav stav u propisima neće pronaći uporište jer je i komunalna djelatnost – gospodarska djelatnost. Gospodarska djelatnost naime dijeli se na tržišnu gospodarsku djelatnost i komunalnu gospodarsku djelatnost, a prema članku 34. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu se isto trgovačko društvo koje obavlja komunalnu djelatnost može baviti i tržišnom djelatnošću u kojem slučaju mora voditi odvojeno knjigovodstvo. Iako se komunalna djelatnost uistinu obavlja prema načelu neprofitnosti, važno je primijetiti da je trgovina zakonski definirana kao gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u svrhu ostvarivanja dobiti (tržišna) ili u svrhu drugog gospodarskog učinka (komunalna). Pa se tako člankom 5. Zakona o trgovini navodi da se trgovinom, osim trgovca, mogu baviti i druge posebne pravne osobe poput udruga, zadruga, ustanova i sl. prema posebnim propisima i radi ostvarivanja svojih ciljeva. Možda se odluče i na obranu kako ne postoji „prodajni objekt“ jer Zakon o trgovini u članku 57. st. 2. zabranu rada nedjeljom formulira tako što kaže da su prodajni objekti nedjeljom zatvoreni, ali Zakon je uredno definirao i prodajni objekt, i to vrlo široko tako da su obuhvaćeni i svi „oblici prodaje robe izvan prodavaonice“.
Da Grad Zagreb samostalno naplaćuje parkiranje na svojim ulicama, još bi se i moglo govoriti o tome da u pitanju nije trgovina jer se radi o jedinici lokalne samouprave, ali budući parkiranje u prijestolnici organizira Zagrebački holding kao društvo s ograničenom odgovornošću odnosno njegova podružnica Zagrebparking koja na tome godišnje ostvaruje 7,2 milijuna EUR dobiti, nema dvojbe da se radi o gospodarskoj djelatnosti, a bome čini se i da joj je svrha ostvarivanje dobiti.
Konačno, Zakon o trgovini izrijekom određuje iznimke od zabrane nedjeljnog rada koje su ograničene isključivo na kolodvore, aerodrome i luke, benzinske postaje, bolnice, hotele, kulturne i vjerske ustanove, nautičke marine, kampove, OPG-ove i zaštićena područja prirode. Povrh toga su tu i famozni sajamski dani. Parkirališta nisu ništa od navedenog.
Kada stoga kontrolor parkiranja izdaje takozvanu dnevnu parkirnu kartu (što je zapravo kazna kojoj su morali nadjenuti novo ime nakon što su godinama kršili Zakon o obveznim odnosima), on vam prodaje proizvod (ili pruža uslugu, svejedno). Ako to radi nedjeljom, tu djelatnost trgovine obavlja u zabranjeno vrijeme s izuzetkom onih 16 nedjelja kada se to smije. Pa će tako za svaku dnevnu parkirnu kartu koju Zagrebački holding proda u preostalih 36 nedjelja, sam zaslužiti kaznu zbog kršenja Zakona o trgovini. I to pravna osoba do gotovo 40 tisuća eura, a odgovorna osoba do gotovo 10 tisuća eura. Trebat će dosta dnevnih parkirnih karti ispisati da bi se to isplatilo.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.