Već smo u ovim kolumnama pisali o različitim postupcima pred Međunarodnim sudom, kao i o jednom konkretnom postupku davanja savjetodavnog mišljenja koji je trenutno u tijeku pred tim glavnim sudskim organom Ujedinjenih naroda. Riječ je o savjetodavnom mišljenju o klimatskim promjenama, postupku čije je iniciranje zatražila Opća skupština, postavivši Međunarodnome sudu u ožujku 2023. niz povezanih pitanja o obvezama država koje one po međunarodnome pravu imaju u vezi s posljedicama klimatskih promjena. Ukratko, (za detalje vidjeti kolumnu objavljenu u prosincu 2023.) pitanja su se odnosila na međunarodnopravne obveze država u osiguravanju „zaštite klimatskog sustava i drugih dijelova okoliša od antropogenih emisija stakleničkih plinova za države i za sadašnje i buduće generacije“, a posebno su apostrofirane i male otočne države u razvoju, na koje klimatske promjene imaju osobito neproporcionalno razoran učinak. U ovom ćemo se tekstu ponovno vratiti tom postupku, koji je u međuvremenu, konkretno od 2. do 13. prosinca ove godine prošao kroz novu bitnu fazu. Naime, u tom je razdoblju u Palači mira u Hagu, u kojoj se nalazi sjedište Međunarodnoga suda, održan usmeni dio postupka u kojem su sudjelovale brojne države i međunarodne organizacije. Konkretno, 96 država i 11 međunarodnih organizacija iskoristilo je svoje pravo da pred sucima Međunarodnoga suda iznesu svoje argumente, no Hrvatska nije bila među njima.
Pravila postupka davanja savjetodavnog mišljenja, iako se ne radi o suđenju, uvelike nalikuju postupku Međunarodnog suda u sporovima između država, dakle suđenju u pravom smislu riječi. Članak 66. Statuta Međunarodnoga suda tako propisuje da će tajnik Međunarodnog suda priopćiti podnesak kojim se traži savjetodavno mišljenje „svim državama koje imaju pravo izići pred Sud“. Nakon toga, baš kao u postupku rješavanja sporova između država, slijedi podnošenje pojedinačnih podnesaka, a zatim i usmeni dio u kojem zastupnici država imaju prilike iznijeti argumente pred suce Međunarodnoga suda. Razlika je, naravno, u temeljnoj činjenici kako u slučaju savjetodavnog mišljenja ne postoji spor odnosno suprotstavljanje tvrdnji ili zahtjeva između dva ili više subjekata međunarodnoga prava, već neko pravno pitanje koje se upućuje Sudu. Osim toga, bitna je procesna razlika na koju upućuje citirani članak 66. Statuta Suda - za razliku od postupka u sporovima, kada se na sudjelovanje pozivaju, načelno, samo države o čijem će sporu Sud odlučivati (uz njih, u sporu mogu sudjelovati i eventualne države umješačice), u slučaju savjetodavnog mišljenja na sudjelovanje se pozivaju sve države koje, sukladno spomenutom članku 66. Statuta, „imaju pravo izići pred sud“.
One to svoje pravo, kako se može vidjeti i iz ovog najnovijeg slučaja koji se tiče klimatskih promjena, obilato koriste, osobito kada je riječ o pitanju koje je od izravnog interesa za velik broj država i drugih aktera. Klimatske promjene su upravo takvo pitanje, tiču se svih država i utječu na prava i obveze svih. Stoga su Sudu podnesene tisuće stranica podnesaka, a Sud je proveo dane i sate slušajući argumente brojnih država i međunarodnih organizacija o obvezama koje međunarodno pravo (ne) nameće državama u vezi s klimatskim promjenama. Bilo je tu brojnih i raznolikih mišljenja, od malih otočnih država koje su egzistencijalno ugrožene podizanjem razine mora kao jednom od posljedica klimatskih promjena, preko velikih industrijaliziranih država koje su povijesno ispuštale velike količine stakleničkih plinova, do država u razvoju koje smatraju kako bi bilo povijesno nepravedno nametnuti im obveze kakve imaju razvijene države. Koristili su se brojni argumenti iz različitih grana međunarodnoga prava koji se dotiču klimatskih promjena, od ugovora poput Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimi i Pariškog klimatskog sporazuma, preko pravila o odgovornosti država za međunarodno protupravne čine (koja su ključna ako se želi pravno uobličiti odgovornost država), do prava mora ili međunarodnopravne zaštite ljudskih prava, uključujući i pravo na samoodređenje. Na ovome je mjestu i u okvirima ove kolumne nemoguće analizirati sve napisano i izrečeno; stavovi se, dakako, razlikuju i cijeli je postupak iznimno složen, svakako jedan od najsloženijih s kojima se Međunarodni sud (u čijoj praksi složenih slučajeva, dakako, ne manjka) susreo. Savjetodavno mišljenje koje bi Sud trebao donijeti, a zatim i objaviti u skorije vrijeme, bit će, u to ne treba sumnjati, jedan od definirajućih trenutaka za razumijevanje odnosa između međunarodnoga prava i klimatskih promjena i, što je još važnije, za konkretiziranje obveza država u tom pogledu.
Hrvatska, međutim, kako smo već naglasili, u ovom postupku nije sudjelovala, iako je baš kao i svaka druga država mogla iskoristiti svoje pravo da iznese argumente i svoje viđenje problema pred Međunarodnim sudom. Šteta je što smo tu priliku propustili jer sigurno nije moguće da nismo imali što reći. Kao država koja, s jedne strane, aktivno sudjeluje u mnogim međunarodnim aktivnostima vezanima uz formiranje odgovora na klimatske promjene, ali i osjeća posljedice klimatskih promjena, dok, s druge strane, ima relativno recentno iskustvo sudjelovanja u postupcima pred Međunarodnim sudom (doduše, u potpuno drugom tipu postupka i s drukčijim predmetom pred Sudom, no, kao što smo spomenuli, mnoge su procesne pojedinosti vrlo slične), Hrvatska je mogla, uvjeren sam, pravnim argumentima pridonijeti i ovome postupku.
Bilo kako bilo, rasprava pred Sudom je zaključena. Predstoji vijećanje i, u konačnici, oblikovanje teksta savjetodavnog mišljenja te njegovo publiciranje. Formalno gledano, savjetodavna mišljenja, pa tako ni ovo, nisu obvezujuća za države. No ona imaju iznimnu snagu autoriteta kao obrazložena pravna mišljenja središnjeg suda Ujedinjenih naroda te su iznimno važno pomoćno sredstvo za utvrđivanje sadržaja međunarodnoga prava. Stoga nije pretjerano reći da će i savjetodavno mišljenje o klimatskim promjenama u bliskoj budućnosti definirati međunarodnopravne odgovore na jedan od ključnih izazova s kojima se suočava međunarodna zajednica. I Hrvatska bi se kao njezina aktivna i odgovorna članica trebala što aktivnije uključivati u procese koji se na međunarodnom planu odvijaju u tom pogledu.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
