Hrvatski sabor je 16. prosinca 2022. usvojio Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini temeljem kojeg je ograničio rad nedjeljom u djelatnosti trgovine na način da će trgovci moći raditi 16 nedjelja u godini ovisno o njihovoj poslovnoj procjeni dok bi im za preostale nedjelje rad bio zabranjen. Propisano je kako navedene izmjene stupaju na snagu 1. srpnja 2023. godine na način da se nedjelje koje su protekle do stupanja na snagu zakona ne uračunavaju, odnosno maksimalni broj radnih nedjelja u 2023. godini će biti 16, iako će zakon stupiti na snagu početkom druge polovice ove godine.
Zakonom je propisano kako će maksimalni broj radnih sati od ponedjeljka do subote biti 90 kao i iznimke od zabrane rada. One se odnose na prodajne objekte koje se nalaze unutar ili su sastavni dio željezničkih i autobusnih kolodvora, zračnih luka, luka otvorenih za javni promet, luka unutarnje plovidbe brodova, zrakoplova i trajekata za prijevoz osoba i vozila, benzinskih postaja, bolnica, hotela, prostora kulturnih i vjerskih ustanova te drugih subjekata u kulturi, muzeja centara za posjetitelje odnosno interpretacijskih centara nautičkih marina, kampova, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i proglašenih zaštićenih područja prirode.
Ustavni sud Republike Hrvatske je 2004. i 2009. godine odlučivao o izmjenama Zakona o trgovini koje su sadržavale ograničenje poduzetničkih sloboda vezano uz rad nedjeljom i oba puta je ukinuo takve izmjene. U Odluci iz 2004. godine Ustavni sud je spornom ocijenio odredbu prema kojom se rad nedjeljom ograničava ovisno o površini prodajnog objekta, a u Odluci iz 2009. godine Ustavnom sudu je bio sporan legitiman cilj koji se zabranom nastojao postići (zaštita prava radnika u trgovini) jer se ne može podvesti pod razloge za ograničenje poduzetničke slobode iz članka 50. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske (zaštita interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi). Osim navedenih Odluka, Ustavni sud je u rujnu 2020. godine ukinuo Odluku Stožera civilne zaštite koja je sadržavala zabranu rada nedjeljom, ali ovdje nije bio sporan legitiman cilj nego nužnost mjere jer je temeljem fiskalnih računa zaključio kako se najveći promet ostvaruje petkom pa bi onda eventualna zabrana zbog sprječavanja okupljanja većeg broja ljudi radi zaštite zdravlja mogla biti opravdana petkom.
Posljednja izmjena Zakona o trgovini ima određene razlike u odnosu na ranija zakonodavna rješenja. Prva se odnosi na činjenicu da se tom izmjenom parcijalno ograničava rada nedjeljom, odnosno dopušta najviše 16 radnih nedjelja tijekom jedne godine. Dakle, ovdje se radi o ograničenja poduzetničke slobode u blažem stupnju nego ranijim rješenjima u kojima takvu mogućnost poduzetnici u djelatnosti trgovine nisu imali.
Realno je za pretpostaviti kako će pro futuro i najnovije zakonodavno rješenje biti predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske. Jedno od bitnih pitanja o kojem će u konačnici ovisiti i ocjena Ustavnog suda Republike Hrvatske je činjenica da je u konačnom prijedlogu toga zakona navedeno kako se njime želi postići ravnoteža između prava radnika i poduzetničke slobode. To znači da je kao legitiman cilj navedena zaštita prava radnika koju se može podvesti pod odredbu iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske gdje se kao legitimni ciljevi navode slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje.
U Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske iz 2009. godine jasno je određeno kako se poduzetničke slobode mogu ograničavati samo zbog ciljeva iz članka 50. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, a pod niti jedan od tih ciljeva nije moguće podvesti prava radnika. Ukoliko se Ustavni sud odluči držati takvog ranijeg stajališta izvjesno je kako bi nove izmjene Zakona o trgovini mogle završiti jednako kao i raniji pokušaji ograničavanja/zabrane rada nedjelom. Smatramo kako je takav stav Ustavnog suda Republike Hrvatske ustavnopravno pogrešan.
Iz sadržaja Ustava Republike Hrvatske, odnosno činjenice da se članak 16. koji sadrži legitimne ciljeve za ograničavanje prava i sloboda nalazi u cjelini koja nosi naziv Zajedničke odredbe proizlazi kako se te odredbe odnose na sva prava i slobode što uključuje i poduzetničke slobode. Činjenica da su u odredbi iz članka 50. stavak 2. navedeni i dodatni legitimni ciljevi ne znači da se poduzetničke slobode mogu ograničavati isključivo zbog tih ciljeva nego i zbog zaštite tih ciljeva.
Ukoliko bi se prihvatio suprotan stav to bi za posljedicu imalo činjenicu da se poduzetnička prava ne mogu ograničavati zbog, primjerice, zaštite pravnog poretka, javnog morala ili nekog prava odnosno slobode zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ukoliko se oni nekakvom interpretacijom ne mogu podvesti pod neki od legitimnih ciljeva iz članka 50. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske. Takav stav bi mogao imati vrlo ozbiljne implikacije na zaštitu ustavnih vrednota koje su navedene u odredbi iz članka 16. Ustava Republike Hrvatske.
Postavlja se, primjerice, pitanje bi li bilo moguće ograničenje poduzetničke slobode radi zaštite osobnog ili obiteljskog života? Ukoliko se prihvati stajalište da se poduzetničke slobode mogu ograničavati samo i isključivo zbog ciljeva iz članka 50. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske proizlazi da se te slobode ne bi mogle ograničavati da bi se zaštitio osobni ili obiteljski život.
Drugo bitno pitanje oko kojeg bi se Ustavni sud mogao izjasniti u ocjeni suglasnosti novih zakonskih odredbi su propisane iznimke od ograničenja rada nedjeljom. U tom dijelu će biti ključno odgovoriti na pitanje jesu li te iznimke nužne u kontekstu činjenice da se njima neki poduzetnici stavljaju u drugačiji položaj u odnosu na ostale. Iz sadržaja zakonskih izmjena proizlazi da će nekim poduzetnicima biti dopušten rad tijekom cijele godine, a drugima tijekom 16 nedjelja. Iz sadržaja obrazloženja konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o trgovini proizlazi kako su te iznimke nužne radi osiguranja kontinuirane opskrbe stanovništva, neprekinutu javnu uslugu ili uzimaju specifične potrebe potrošača.
Smatramo kako će Vlada Republike Hrvatske u budućem očitovanju koje će od nje izvjesno zatražiti Ustavni sud morati podrobnije objasniti da su baš te iznimke nužne, odnosno kako u odnosu na njih specifični ciljevi koji se nastoje ostvariti imaju prednost pred legitimnim ciljem koje se zabranom želi postići. Činjenica da se neki poduzetnici dovode u povoljniji položaj u odnosu na ostale sama po sebi ne mora biti sporna. Međutim, za takav normativni pristup mora biti vrlo jasno i precizno definirano zašto se tako postupa kao i činjenica da je takav pristup objektivno opravdan, odnosno da se ciljevi koji se takvim pristupom postižu ne mogu ostvariti na drugačiji način. Ukoliko bi Ustavni sud zaključio da u odnosu na neku iznimku ne postoje objektivni razlozi moguće je ukidanje samo te odredbe koja se odnosu na tu iznimku ili eventualno više njih.
Stavovi izneseni u kolumnama osobni su stavovi autora i ne predstavljaju nužno stav organizacije u kojoj su zaposleni ili uredništva portala IUS-INFO.
