Iako je zbog različitosti pravnih sustava i različitih ustavnih ovlasti, vrlo teško uspoređivati ulogu i položaj predsjednika u Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, ipak ćemo napraviti kratku usporedbu postupaka za njihov opoziv.
Nakon žustre rasprave, Zastupnički dom Kongresa, predstavničko tijelo građana, većinom glasova (232-197) pokrenulo je postupak opoziva (Impeachment) 45. predsjednika Trumpa i otvorilo vrata političkom suđenju koje će se održati pred Senatom. Prema američkom Ustavu, jedino tijelo koje ima ovlast opozvati predsjednika je Senat i to za određena djela; „Izdaja, korupcija i drugi teški zločini i prekršaji…“ (Ustav SAD-a ne definira „teške zločine i prekršaje“).
U skladu s Ustavom, odluka Senata za sobom povlači samo političke sankcije; prestanak mandata, ako je odluka donesena u vrijeme trajanja mandata, i zabranu budućeg obnašanja javnih funkcija.
S obzirom na to da je do kraja njegovog mandata samo nekoliko dana, izvjesno je da se postupak opoziva neće provesti do 20. siječnja i preuzimanja vlasti od strane novoizabranog predsjednika Bidena, međutim, potrebno je napomenuti kako se postupak može nastaviti i nakon prestanka predsjedničkog mandata.
Ako Senat, nakon prestanka mandata, proglasi Trumpa krivim, neće više biti u mogućnosti obnašati javnu funkciju, što bi ga onemogućilo u mogućoj ponovnoj kandidaturi na idućim predsjedničkim izborima.
Predsjedniku Trumpu zasigurno ide u korist činjenica da još uvijek ima ogromnu potporu Republikanaca i da će se to sigurno reflektirati na odlučivanje u podijeljenom Senatu. U „normalnim“ vremenima teško da bi, uz trenutni omjer snaga, Senat donio odluku o opozivu predsjednika, međutim, ovo nisu normalna vremena. Iza Amerike je godina prosvjeda, korona krize i najčudnijih izbora u povijesti. Sve je moguće.
Uz političku odgovornost, svaki opozvani predsjednik dodatno može biti procesuiran i osuđen na redovnim američkim sudovima za ista kaznena djela.
Opoziv hrvatskog predsjednika
Postupak opoziva hrvatskog predsjednika uređen je člankom 105. Ustava Republike Hrvatske.
Osnova za opoziv predsjednika jest povreda Ustava koju počini u obavljanju svojih dužnosti. Za razliku od SAD-a gdje se postupak opoziva pokreće natpolovičnom većinom, u Republici Hrvatskoj postupak pokreće Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika.
Odluku o odgovornosti donosi Ustavni sud dvotrećinskom većinom svih sudaca u roku od 30 dana. Ostaje nejasno što se događa u slučaju da Ustavni sud zbog bilo kojeg razloga ne donese odluku u Ustavom propisanom roku. Smatramo da u tom slučaju Hrvatski sabor jedino ima mogućnost ponovnog pokretanja postupka.
Za razliku od američkog Ustava kojem je pretpostavka za pokretanje opoziva moguće počinjenje najtežih kaznenih djela, naš Ustav kao pretpostavku za opoziv navodi isključivo povredu Ustava o kojoj odlučuje Ustavni sud.
Bez obzira na to što Ustav izričito ne govori o opozivu predsjednika u pogledu mogućeg počinjenja kaznenog djela, smatramo da se pod povredu Ustava iz čl. 105. može podvesti počinjenje svih kaznenih djela kojima se izravno povređuju prava i slobode određene i zaštićene Ustavom.
Iako članak 105.a govori o predsjedničkom imunitetu i pretpostavkama za pokretanje kaznenog postupka, tim člankom nije navedena mogućnost opoziva zbog mogućeg počinjenja kaznenog djela ili pokretanja kaznenog postupka.
Ako je predsjednik počinio kazneno djelo ili za to postoje snažni dokazi ili indicije, jasno je da postoji moralna obveza da preda svoju ostavku predsjedniku Ustavnog suda te u tom slučaju dužnost privremenog predsjednika Republike po sili Ustava preuzima predsjednik Hrvatskog sabora.
Međutim, prema sadašnjem ustavnom uređenju smatramo kako postoji mogućnost da predsjedničku dužnost u Republici Hrvatskoj obnaša osoba protiv koje je Ustavni sud dopustio pokretanje kaznenog postupka, protiv koje je podignuta optužnica pa čak i osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo.
Jedini zapreka za nastavak obnašanja dužnosti možebitna je nemogućnost predsjednika da zbog izvršenja kazne zatvora obavlja svoje predsjedničke dužnosti.
Doduše, članak 97. stavak 1. daje mogućnost da zbog „…kraće spriječenosti uslijed odsutnosti, bolesti ili korištenja godišnjeg odmora, Predsjednik Republike može povjeriti predsjedniku Hrvatskoga sabora da ga zamjenjuje.“, ipak smatramo da se „odsutnost“ iz navedene odredbe odnosi na nemogućnost kraćeg obavljanja dužnosti npr. zbog odlaska iz zemlje i da nikako ne pokriva izvršenje kraće kazne zatvora.
Sličnosti hrvatskog i američkog postupka za opoziv predsjednika, između ostalog, očituju se u dvostupanjskom procesu, potrebnoj kvalificiranoj većini i u činjenici da su oba postupka propisana Ustavima država.
Razlike prije svega vidimo u osnovi za opoziv: u SAD-u to je počinjenje kaznenog djela, a u Hrvatskoj povreda Ustava i u obuhvatu sankcije: u SAD-u uz gubitak trenutne funkcije onemogućuje se i buduće obnašanje federalnih funkcija dok u Hrvatskoj smatramo kako nema zapreka i ograničenja da opozvani predsjednik ne obnaša drugu političku funkciju pa i da se ponovno, na nekim budućim izborima, kandidira za predsjednika.
Neven Brkić, dipl. iur.
