Parkiranje – udaljenost od prometnih površina i cestovnih objekata

Uvodno podsjećamo da je Zakonom o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22. – dalje- ZSPC), „parkiranje vozila“ definirano kao prekid kretanja vozila u trajanju dužem od tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom, dok je „zaustavljanje vozila“ definirano kao svaki prekid kretanja vozila na cesti u trajanju do tri minute, osim prekida koji se čini da bi se postupilo po znaku ili pravilu kojim se upravlja prometom (članak 2. stavak 1. točka 71. i 72.), pa upravo trajanje prekida kretanja vozila na cesti čini distancu između zaustavljanja i parkiranja, a što je bitno za one prometne situacije u kojima je zaustavljanje dopušteno, ali ne i parkiranje (primjerice članak 82. stavak 2. ZSPC-a propisuje uvjete pod kojima je dopušteno zaustavljanje vozila na nogostupu¹).

U tom smislu apostrofiramo kako u svakodnevnom životu nerijetko na ulicama, posebno gradskim, nailazimo na situacije u kojima su automobili parkirani neposredno uz pješački prijelaz ili uz raskrižje, pa su nam u tom smislu posebno interesantne odredbe ZSPC-a kojima se regulira problematika mogućnosti parkiranja na određenoj udaljenosti od nekih prometnih površina, odnosno cestovnih objekata.

Ovakve prometne situacije su posebno važne za sudjelovanje djece u prometu na cesti, a s obzirom da su djeca, u pravilu, nižeg rasta u odnosu na odrasle osobe, što je okolnost koja im onemogućuje odgovarajuću preglednost prometne situacije, odnosno radi toga su i teže uočljivija vozačima u prometu na cesti, primjerice u slučaju vozila koje je neposredno parkirano uz pješački prijelaz na kojega u kritičnom trenutku stupaju djeca, a koju zbog tako parkiranog vozila vozač drugog vozila koje nailazi na taj pješački prijelaz neće pravodobno uočiti, što u konačnici može rezultirati time da onda neće pravodobno i odgovarajuće reagirati.

Dakle, opće je pravilo da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestu na kojem bi ono ugrožavalo sigurnost drugih sudionika u prometu ili predstavljalo smetnju za normalan tok prometa ili kretanje pješaka (čl. 78. stavak 1.).

U nastavku ZSPC-a se detaljnije uređuje ova problematika, pa je tako u odredbama članka 82., uz ostalo, propisano da vozač ne smije zaustaviti ili parkirati vozilo:

- na obilježenome pješačkom prijelazu i na udaljenosti manjoj od 5 m od tog prijelaza i na prijelazu biciklističke staze preko kolnika

- na raskrižju i na udaljenosti manjoj od 5 m od najbližeg ruba poprečnog kolnika

- na željezničkim ili tramvajskim prugama i u blizini tih pruga ako se time sprječava promet vozila koja se kreću po tračnicama

- u tunelima, na mostovima, u podvožnjacima i na nadvožnjacima te na udaljenosti manjoj od 15 metara od mosta, tunela, podvožnjaka i nadvožnjaka

- na dijelu ceste u blizini vrha prijevoja i u zavoju gdje je preglednost ceste nedovoljna i gdje se vozila ne bi mogla obići bez opasnosti

- na dijelu ceste gdje bi širina slobodnog prolaza od zaustavljenoga ili parkiranog vozila do neisprekidane uzdužne crte na kolniku ili do neke zapreke na cesti bila manja od 3 m, odnosno do suprotnog ruba kolnika manja od 4 m, odnosno u krugu od 3 m od posebnim oznakama na kolniku označenog podzemnog ili nadzemnog hidranta.

Primjećujemo da ZSPC za formuliranje prethodno navedenih odredbi, a u odnosu na konkretiziranje udaljenosti od određenih prometnih površina, odnosno cestovnih objekata koristi konkretne metre (primjerice 5 m ili 15 m), ali uz to koristi i formulaciju „u blizini“, no smatramo da u praksi utvrđivanje takve okolnosti ne bi trebalo predstavljati poseban problem, s obzirom da se u konkretnim slučajevima radi o relativno odredivoj okolnosti, a posebno ako imamo u vidu i propisanu posljedicu („...ako se time sprječava promet vozila koja se kreću po tračnicama“).

U slučaju da vozač postupi suprotno prethodno opisanim obvezama čini prekršaj za koji je stavkom 4. navedenog članka propisana novčana kazna u iznosu od 30,00 eura, pri čemu riskira i premještanje vozila kao i, dakako, plaćanja troškova premještanja vozila u situacijama predviđenim u članku 84. ZSPC-a.

Pored toga, u odredbama članka 83. ZSPC-a, kojima je regulirano isključivo parkiranje, određeno je da vozač ne smije, dakle, parkirati vozilo ni:

- na dijelu ceste ispred prijelaza ceste preko željezničke i tramvajske pruge u istoj razini i to na udaljenosti manjoj od 15 m od tih prijelaza

- na udaljenosti manjoj od 15 m ispred i iza znaka kojim je obilježeno stajalište za vozila javnog prijevoza putnika.

Za suprotno postupanje zapriječena je za vozača novčana kazna u iznosu od 30,00 eura.

Dodajemo da sukladno članku 5. stavku 4. ZSPC-a poslove nadzora nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, te premještanja nepropisno zaustavljenih i parkiranih vozila, sukladno odredbama ovoga Zakona, mogu, osim ministarstva nadležnog za unutarnje poslove (policijski službenici), obavljati i jedinice lokalne samouprave (prometni redari), uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove.²

Na kraju naglašavamo da se prethodno navedene odredbe o parkiranju i zaustavljanju u bitnome ne primjenjuju na vozila s pravom prednosti prolaska (primjerice vozila policije), a sukladno članku 149. do 151. ZSPC-a.

Željko Kudrić, dipl.iur.