Fleksibilno radno vrijeme i rad s nepunim radnim vremenom državnih službenika uređeni su Zakonom o državnim službenicima („Nar. nov.“, br. 155/23. i 85/24.) i Uredbom o mogućnosti fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom u državnoj službi („Nar. nov.“, br. 2/25.). Fleksibilno radno vrijeme u državnoj službi predviđeno je s ciljem da se roditeljima ili posvojiteljima djeteta do osme godine života ili djeteta s poteškoćama u razvoju ili pružateljima skrbi osigura ravnoteža između njihovog poslovnog i privatnog života i omogući da se lakše nose sa svojim obvezama i odgovornostima, dok je mogućnost rada s nepunim radnim vremenom u državnoj službi predviđena zbog potreba službe da se određeni poslovi obavljaju s nepunim radnim vremenom.
1. Uvod
Fleksibilno radno vrijeme i rad s nepunim radnim vremenom državnih službenika uređeni su Zakonom o državnim službenicima („Nar. nov.“, br. 155/23. i 85/24.) i Uredbom o mogućnosti fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom u državnoj službi („Nar. nov.“, br. 2/25. - u nastavku teksta: Uredba). Rad s nepunim radnim vremenom bio je moguć u državnoj službi i prema ranije važećim propisima, dok je mogućnost fleksibilnog radnog vremena novina u državnoj službi.
Navedeni propisi su u pogledu fleksibilnog radnog vremena usklađeni s Direktivom (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU (u nastavku teksta: Direktiva). Direktivom, koja je preuzeta u hrvatsko zakonodavstvo Zakonom o radu („Nar. nov.“, br. 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.) i Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama („Nar. nov.“, br. 152/22.), utvrđuju se minimalni zahtjevi namijenjeni ostvarenju ravnopravnosti muškaraca i žena u pogledu njihovih mogućnosti na tržištu rada i postupanja prema njima na radnom mjestu tako da se radnicima koji su roditelji ili pružatelji skrbi olakša usklađivanje poslovnog i obiteljskog života. S tim ciljem i s naglaskom na potrebama radnika, oni bi radi pružanja skrbi trebali imati pravo zatražiti fleksibilne radne uvjete, među ostalim, kada je to moguće, radom na daljinu, fleksibilnim radnim vremenom ili smanjenjem radnih sati. U tu svrhu Direktivom se predviđaju prava pojedinaca koja se odnose na očinski dopust, roditeljski dopust i dopust za pružatelje skrbi te fleksibilne radne uvjete za radnike koji su roditelji ili pružatelje skrbi.
Pri razmatranju zahtjeva za fleksibilne radne uvjete poslodavci bi trebali uzeti u obzir, među ostalim, trajanje fleksibilnih radnih uvjeta koji se traže kao i svoje resurse i operativne kapacitete za ponudu takvih uvjeta te odlučiti o tome hoće li prihvatiti ili odbiti zahtjev radnika za fleksibilne radne uvjete.
Prema čl. 9. Direktive, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da radnici s djecom do određene dobi, a u svakom slučaju do navršene osme godine života, i pružatelji skrbi, imaju pravo zatražiti fleksibilne radne uvjete radi pružanja skrbi. Trajanje takvih fleksibilnih radnih uvjeta može podlijegati razumnim ograničenjima. Poslodavci razmatraju i odgovaraju na zahtjeve za fleksibilne radne uvjete u razumnom roku, uzimajući u obzir svoje potrebe i potrebe radnika te moraju obrazložiti svako odbijanje takvog zahtjeva ili svako odgađanje korištenja takvih uvjeta.
2. Fleksibilno radno vrijeme u državnoj službi
U nastavku članka pojašnjava se pojam fleksibilnog radnog vremena, njegovo odobravanje i prestanak.
2.1. Pojam fleksibilnog radnog vremena
Prema Zakonu o državnim službenicima, fleksibilno radno vrijeme može se odobriti državnim službenicima koji su roditelji ili posvojitelji djeteta do osme godine života ili djeteta s poteškoćama u razvoju ili su pružatelji skrbi, a Uredbom se detaljnije uređuje mogućnost fleksibilnog radnog vremena i rada s nepunim radnim vremenom.
Prema Uredbi fleksibilno radno vrijeme je radno vrijeme koje je utvrđeno u drugačijem rasporedu u odnosu na propisano radno vrijeme državnog tijela1, uz zadržavanje tjednog broja sati rada, kako bi se roditeljima ili posvojiteljima djeteta do osme godine života ili djeteta s poteškoćama u razvoju ili pružateljima skrbi, osigurala ravnoteža između njihovog poslovnog i privatnog života i omogućilo da se lakše nose sa svojim obvezama i odgovornostima.
Fleksibilno radno vrijeme utvrđuje se na način koji omogućava drukčiji početak i završetak radnog vremena državnom službeniku za sve ili pojedine radne dane u tjednu ili mjesecu, s tim da se ne može utvrditi na način koji omogućava smanjenje broja radnih dana u tjednu. To znači da se ne može odobriti fleksibilno radno vrijeme na način da državni službenik odradi ukupne tjedne sate rada kroz manji broj dana, uz veći broj sati rada dnevno (npr. 4 dana po 10 sati umjesto standardnih 5 dana po 8 sati). Također, prema članku 8. stavku 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Nar. nov.“, br. 56/22., 127/22., 58/23., 128/23., 29/24. i 4/25.), dnevno radno vrijeme ne može biti kraće od 8 niti duže od 12 sati, osim u slučaju hitnoga prekovremenog rada.
Fleksibilno radno vrijeme omogućava državnim službenicima slobodu u pogledu vremena dolaska na posao, odlaska s posla i/ili korištenja stanke (pauze za ručak). Međutim, iz operativnih razloga većina radnih mjesta zahtijeva definiranje organizacijskog radnog vremena. Pod tim se misli na određena razdoblja u kojima službenici moraju biti prisutni na radnom mjestu, odnosno ne moraju nužno biti fizički prisutni u uredu, nego u određenom vremenu moraju biti dostupni za nadređene službenike, kolege, stranke, vanjske suradnike i sl.
Pri tome treba istaknuti da mogućnost fleksibilnog radnog vremena ne znači smanjenje odgovornosti službenika, ciljeve koje treba postići ili ukupan broj odrađenih sati.
2.2. Odobravanje fleksibilnog radnog vremena
Fleksibilno radno vrijeme, odnosno drugačiji raspored radnog vremena u odnosu na propisano radno vrijeme državnog tijela, odobrava čelnik državnog tijela, na prijedlog državnog službenika. Državni službenik u prijedlogu mora navesti obrazložene razloge zbog kojih traži drugačiji raspored radnog vremena i vremensko razdoblje u kojem želi koristiti fleksibilno radno vrijeme. Uz prijedlog za rad u fleksibilnom radnom vremenu državni službenik obvezno treba priložiti dokaz da je roditelj ili posvojitelj djeteta do osme godine života ili djeteta s teškoćama u razvoju ili da je pružatelj skrbi.
Čelnik državnog tijela odobrava državnom službeniku fleksibilno radno vrijeme odlukom, uz prethodnu suglasnost svih rukovodećih službenika koji su po hijerarhijskom redu nadređeni državnom službeniku, zaključno s rukovodećim državnim službenikom koji upravlja najvišom ustrojstvenom jedinicom u kojoj je državni službenik raspoređen2, a ako nema hijerarhijski nadređenog državnog službenika, čelnik državnog tijela odobrava državnom službeniku fleksibilno radno vrijeme uz prethodnu suglasnost nadređenog dužnosnika.
Pri odobravanju fleksibilnog radnog vremena uzimaju se u obzir potrebe službe, pri čemu su od utjecaja vrsta poslova koju službenik obavlja odnosno zahtjevi radnog mjesta na koje je službenik raspoređen te kapaciteti i mogućnosti državnog tijela za osiguravanje redovitog obavljanja poslova, jer organizacija fleksibilnog radnog vremena ne smije utjecati na redovito obavljanje poslova državnog tijela i samog državnog službenika. Stoga se fleksibilno radno vrijeme ne može odobriti na svakom radnom mjestu, posebno ako je za poslove određenog radnog mjesta bitno vrijeme njihovog obavljanja (npr. poslovi sudskog zapisničara, referenta na šalteru i dr.).
Fleksibilno radno vrijeme odobrava se na određeno vrijeme, a najduže na vrijeme od 12 mjeseci. Međutim, moguće je po isteku vremena na koje je odobreno fleksibilno radno vrijeme, podnijeti novi prijedlog za odobrenje takvog radnog vremena.
Državnom službeniku kojem nije odobreno fleksibilno radno vrijeme dostavlja se obrazloženi pisani odgovor u roku od 15 dana od dana podnesenog prijedloga.
2.3. Prestanak fleksibilnog radnog vremena
Fleksibilno radno vrijeme prestaje istekom roka na koji je odobreno.
Međutim, fleksibilno radno vrijeme može prestati i prije isteka tog roka:
a) po potrebi službe, o čemu je državno tijelo dužno obavijestiti državnog službenika najmanje 30 dana unaprijed i
b) zbog promijenjenih okolnosti koje su bile odlučujuće prilikom odobravanja fleksibilnog radnog vremena (npr. smještaj osobe kojoj je državni službenik pružao skrb u odgovarajuću ustanovu).
Državni službenik dužan je obavijestiti državno tijelo o promijenjenim okolnostima najkasnije u roku od tri dana od dana njihovog nastanka.
3. Rad s nepunim radnim vremenom u državnoj službi
U nastavku članka pojašnjava se pojam nepunog radnog vremena, razlozi zbog kojih se službenik može primiti u državnu službu i rasporediti na radno mjesto s nepunim radnim vremenom te prava državnih službenika koji rade s nepunim radnim vremenom.
3.1. Pojam nepunog radnog vremena
Nepuno radno vrijeme propisano je čl. 62. Zakona o radu kao svako radno vrijeme kraće od propisanog punog radnog vremena, koje može biti od jednog sata do najviše 39 sati tjedno.
Prema Zakonu o radu, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu može sklopiti ugovore o radu s više poslodavaca do ukupno 40 sati tjedno i ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od 40 sati tjedno.
Ako radnik ima sklopljene ugovore o radu s dva i više poslodavaca na ukupno puno radno vrijeme od 40 sati tjedno, kao i radnik koji ima sklopljen ugovor o radu na puno radno vrijeme kod jednog poslodavca, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno (ugovor o dodatnom radu). Radnik o takvom ugovoru mora pisano izvijestiti matičnog poslodavca, koji takav rad može zabraniti ako za to postoje opravdani razlozi..
Navedene odredbe Zakona o radu na odgovarajući način primjenjuju se u državnoj službi u skladu s čl. 6. st. 2. Zakona o državnim službenicima.
Nepuno radno vrijeme državnog službenika definirano je Uredbom na isti način kao nepuno radno vrijeme u Zakonu o radu.
Prema čl. 9. Uredbe, rad s nepunim radnim vremenom je rad kod kojeg državni službenik obavlja poslove radnog mjesta u trajanju kraćem od punog radnog vremena. Prema čl. 8. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, puno radno vrijeme državnih službenika i namještenika je 40 sati tjedno.
3.2. Razlozi za rad s nepunim radnim vremenom
Prema čl. 10. Uredbe, državni službenik može se primiti u državnu službu i rasporediti na radno mjesto s nepunim radnim vremenom:
a) kada je pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela utvrđeno da se poslovi određenog radnog mjesta obavljaju s nepunim radnim vremenom
b) kada postoji potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta s punim radnim vremenom, a na radno mjesto je raspoređen državni službenik koji radi s polovicom punog radnog vremena sukladno posebnim propisima i
c) kada postoji potreba za prijmom u državnu službu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom radi obavljanja privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao.
Pored toga, državnog službenika koji ispuni uvjete za prestanak državne službe po sili zakona, jer je navršio 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža, može se zadržati u državnoj službi s nepunim radnim vremenom dok traje potreba službe, a najduže do navršenih 67 godina života, neovisno o tome što je pravilnikom o unutarnjem redu utvrđeno da se na istom radnom mjestu obavljaju poslovi s punim radnim vremenom.
3.3. Određena prava državnog službenika koji radi s nepunim radnim vremenom
Državnom službeniku koji radi s nepunim radnim vremenom moraju biti osigurani isti uvjeti rada kao i državnom službeniku primljenom u državnu službu s punim radnim vremenom koji obavlja iste ili slične poslove.
Budući da osnovna plaća državnog službenika nije određena prema vrijednosti sata rada3, postavlja se pitanje određivanja osnovne plaće državnog službenika koji radi s nepunim radnim vremenom. Stoga je u čl. 12. st. 4. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama izrijekom propisano da državni službenik koji radi s nepunim radnim vremenom ostvaruje plaću razmjerno radnom vremenu na koje je zaposlen.
U skladu s čl. 62. st. 4. Zakona o radu, koji se na odgovarajući način primjenjuje na državne službenike, ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu (npr. za stjecanje prava na jubilarnu nagradu, otpremninu, otkazni rok i dr.).
Određena prava Zakon o radu veže uz samu činjenicu zaposlenja, neovisno da li radnik radi u punom ili nepunom radnom vremenu. Tako dnevni odmor (čl. 74.), tjedni odmor (čl.75.), trajanje godišnjeg odmora (čl. 77.) i plaćenog dopusta (čl. 86.), radnik koji radi u nepunom radnom vremenu ostvaruje kao i radnik koji radi u punom radnom vremenu.
Međutim, stanku u trajanju od 30 minuta tijekom dnevnog rada ostvaruju samo radnik koji radi u nepunom radnom vremenu uz uvjet da u nepunom radnom vremenu dnevno radi u trajanju od najmanje šest sati (čl. 73. st. 1.), a maloljetni radnik u trajanju od najmanje četiri i pol sata dnevno (čl. 73. st. 2.).
Obveza radnika koji radi u nepunom radnom vremenu je obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem, odnosno drugim poslodavcima. Za kršenje ove obveze Zakon o radu nije propisao prekršajne mjere već je ostavio na volju poslodavcu da procijeni utjecaj tog kršenja na ugovor o radu. U odnosu na državnog službenika u tom slučaju primijenile bi se odredbe o odgovornosti za povrede službene dužnosti.
4. Umjesto zaključka
Uz fleksibilnost mjesta rada (rad na izdvojenom mjestu rada i rad na daljinu, sve ili samo pojedine dane u tjednu ili mjesecu), uvođenje fleksibilnog umjesto strogo definiranog radnog vremena jedan je od ključnih načina za povećanje fleksibilnosti rada i atraktivnosti radnog mjesta i državne službe te roditeljima i pružateljima skrbi olakšava usklađivanje poslovnog i obiteljskog života i organiziranje posla u skladu s njihovim drugim obvezama, što u konačnici doprinosi povećanju zadovoljstva državnih službenika i njihove učinkovitosti.
Sanda Pipunić, dipl. iur.
^ 1 Radno vrijeme državnog tijela propisuje se pravilnikom o unutarnjem redu.
^ 2 U ministarstvu zaključno s ravnateljem uprave, glavnim tajnikom ministarstva ili načelnikom samostalnog sektora, odnosno voditeljem samostalne ustrojstvene jedinice.
^ 3 Prema čl. 12. Zakona o plaćama u državnoj službi i javnim službama (Nar. nov., br. 155/22.) osnovna plaća državnog službenika je plaća koju službenik ostvaruje za obavljanje poslova radnog mjesta na koje je raspoređen za redovan rad u punom radnom vremenu za razdoblje od jednog mjeseca. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta za obračun plaće radnog mjesta na koje je službenik raspoređen i osnovice za obračun plaće.
